Preminuo je odvjetnik Marijan Hanžeković. U zadnjih stotinu godina mijenjali smo nekoliko puta državne saveze, oblike i imena, pa i gospodarska i društvena uređenja – ali interesantna je činjenica da je uvijek neki Hanžeković (iz iste obitelji) bio glavni i nezaobilazni faktor za državne financije i blagajnu, pa tako i danas. Tko će ga naslijediti sada?
Kako je izjavio u nekom intervjuu, svi su ga zaobilazili kad je s 26 godina započeo odvjetničku praksu. Al onda je “s neba pa u rebra” početkom 80-ih bio angažiran u velikim predmetima gospodarskog kriminala, kao što je INA, Kajfež i Belupo. Neobično, zar ne?
Prije nekih 10-11 godina je Hanžeković je od mene naručio portrete svojih unuka. Nisam tada znala da je Hanžeković toliko bitno ime u Hrvatskoj. Za mene je to bio naručioc kao i svaki drugi, po profesiji odvjetnik. Ništa posebno. Odlučila sam se za zajednički portret oboje djece (njegovih unuka) na jednoj slici – a taj portret je zaista jedan od najboljih dječjih portreta koje sam napravila. Kada je par mjeseci kasnije posjetio moj atelje, posebno mu se svidjela jedna moja slika, ali njegovi ovršni i EPH poslovi su valjda bili preči od kolekcionarstva i ljubavi prema umjetnosti. Ili je ljubav prema umjetnosti trebala biti samo paravan. Ne bih znala reći, poznavala sam ga samo površno. A poslije i – ovršno.
Naime, u zemlji sveukupnog gospodarskog kriminala koja je preplavljena dobrostojećim odvjetnicima dok puk kopa po smeću, Marijan Hanžeković je bio kralj ovrha. Nije baš neka popudbina za raj, nažalost. U takvoj zemlji ja kao vrsna portretistica i slikarica mogu očekivati samo ovrhe a ne npr. narudžbe od Marijana Hanžekovića i drugih. Ako se koja narudžba i omakne, ovrhe su ipak vječne…predsjednica me podučila da je Hanžeković humanitarac u svojoj poslanici o Hanžekoviću…zemljo otvori se.
Aca i njegovog vjeroučitelj sa naušnicama
Gledam nekog lika koji gostuje kod Ace Stankovića u Nu2 i s njim zajedno nagađa je li espresso u raju bolji neg na zemlji ili ne…
Ovo je slika uspješnog vjeroučitelja: obrastao, trandy frizura, tetovaža, kliberenje, zafrkancija…
Žalosno na kaj je crkva spala… nedavno sam negdje napisala koliko mi se izuzetno gadi kada u crkvi izvuku gitare i počnu se njihat u zanosu fakat glupavih pjesmuljaka – a sve zato da bi crkvu učinili “simpatičnom”.
To isto sad čini i Aco kako bi valjda sebe kroz ovakvog gosta učinio simpatičnim. Ne samo da nije simpatično, nego je gadljivo.
Zaista ne znam po čemu bi ovaj mladac trebao biti izabran za Nu2 kao reprezentativni uzorak vjeroučitelja (odnosno valjda vjernika, pa i desničara), osim da je to tako “levičar” Aco sam sebi zamislio kao pravo ‘jna-oficirsko dete’. Ovaj klinac vjeroučitelj naziva branitelje koji bi mu mogli biti očevi – “momcima”. Ovaj hare-krišna vjeroučitelj pojma nema ni o čemu, a Aco mu svugdje natura politiku. A mladac onako primitivno i dobrodušno kao što se smijulji kod Ace, piše u Novom listu svoje kolumne… za plakat ili za smijat se – ne mogu se odlučit…
Ingrid Runtić
HOP