Brnabić i Pahor su se složili da bez obzira na razlike u regiji između različitih država postoji interes “da se poštuju ugovori i međunarodno pravo i da nema drugog sigurnog oslonca za mir jer sve drugo može voditi u nestabilnost”.- i ostali živi.
Nedavno je srpska strana smaknula Srbina na Kosovu koji je bio za dogovor sa Albancima. To je vjerojatno po međunarodnom pravu. Da je priča prošla, a nije onako kako je lopov Vučić mislio došlo bi do međunarodnog sukoba. Zanimljivo kako je ovaj slučaj otišao daleko od medijske zanimljivosti.
|
Galamom o Jasenovcu Srbi pokušavaju prikriti istinu o ubojstvu Olivera Ivanovića. Znatan je dio hrvatskih medija, zajedno sa sramotno malim dijelom političara, primio i komentirao vijest o najnovijem srbijanskom egzibicionizmu pri Ujedinjenim narodima gdje je postavljena izložba imena Jasenovac – pravo na nezaborav.
Hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova je poslalo prosvjednu notu, što je manje više sve što je Hrvatska službeno napravila. Osim što su Srbi nastavili svoju suludu tezu o “stotinama milijardi stradale srpske nejači u zloglasnom logoru smrti”, tu su priliku iskoristili kako bi iznova ocrnili uskoro svetog zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca. Mali “Sloba”, Ivica Dačić, u ulozi najglasnijeg “duvača” u srbijanskom orkestru se upustio u polemiku, čak se i Ana Brnabić, srbijanska predsjednica vlade, a inače Vučićeva marioneta, koja se o tim pitanjima uglavnom ne oglašava, niti hrvatski mediji prenose njezine izjave, odlučila uključiti, a nije prošlo ni bez srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića. Dakle, cijeli srbijanski vrh, od ministra vanjskih poslova, preko predsjednika vlade do predsjednika države, je “reagovao” na hrvatsku prosvjednu notu glede lažne jasenovačke izložbe, koja, ukoliko bolje promotrimo, nije ni žestoka – niti odudara od uobičajene hrvatske vanjskopolitičke mlakosti.
Stoga, svatko će primijetiti, mora biti drugog povoda za srbijansko busanje o prsa i galamu. Vođa građanske inicijative “Srbija, demokracija, pravda” Oliver Ivanović ubijen je 16. siječnja oko 8.15 sati u pucnjavi u Kosovskoj Mitrovici. Na Ivanovića, koji je zapravo bio vođa kosovskih Srba, su pucali dok je ulazio u prostorije svoje stranke. Iako možemo tvrditi da su atentati dio srbijanske, “vizantijske” političke kulture, čini se da je ovo ubojstvo dobrano uzdrmalo ionako užarene odnose između Kosova, Srbije, ali i susjednih zemalja. Naime, Ivanović je, tvrde upućeni, iako provodeći politiku Beograda, naposljetku shvatio da je za kosovske Srbe najbolje prihvatiti novonastalu situaciju, odnosno neovisno Kosovo, te se spremao politički krenuti tim putem, povodeći se, što je za političara na “ovim prostorima” čudno, najboljim interesima onih koje zastupa. Uzevši u obzir da bilateralni odnosi određenih zemalja uvijek predstavljaju sukobljenost većih sila, od SAD-a, Rusije, ali i Velike Britanije, Turske i Njemačke, svakome je jasno da se po pitanju Kosova najmanje pita, u ovom slučaju, Kosovare, a lokalni političari gotovo uvijek provode naloge iz nekih drugih središta moći. Stoga nije na odmet pretpostaviti da se pokojni Ivanović priklonio, u interesu onih koje zastupa, grupaciji onim silama koje stoje iza Kosova, a naspram Srbije, što ga je došlo glave. Međutim, jedna od odlika sposobnog političara je i prepoznavanje te razumijevanje uzroka ponašanja drugih političara. Iako je bilo za očekivati da će Srbi burno “reagovati” na hrvatsku prosvjednu notu glede Jasenovca, na noge je skočio, beziznimno, cijeli srbijanski državnih vrh, što se ne događa tako često.
Međutim, u međuvremenu je u javnost procurila snimka telefonskog razgovora bivšeg Vasiljevićevog (general KOS-a) operativca , Nikole Sandulovića, s vijećnikom općine Kosovska Mitrovica. Iz razgovora se jasno dade naslutiti da je za smrt Olivera Ivanovića odgovorna Srbija, odnosno srbijanske obavještajne službe, te da je odluka o njegovu atentatu donesena u najvišim srbijanskim krugovima. Iako se o odgovornosti već dva tjedna šuškalo po svim medijima “regijona”, od srbijanske, albanske i ine mafije do ruskih, američkih ili kojih već službi, ovom snimkom razgovora sve postaje jasno. Uostalom, političari i svi oni bliski politici rijetko stradavaju zbog nepolitike. Jedna od baština Istoka, čiji je Srbija iskonski pripadnik, osim laži, jest i manipulacija. To, uglavnom, potvrđuje i uspješna srbijanska diplomacija u zadnjih stoljeće i pol. Međutim, to ujedno baca i novo svjetlo na srbijansku galamu glede hrvatske prosvedne note. Radi se o pokušaju usmjeravanja središta pažnje na tobožnje hrvatsko “ustašovanje”, nijekanje “genocida”, revitalizaciju fašizma i što već ne, a u biti se pokušava zataškati međunarodni skandal, odnosno incident koji će Srbiji na jedno dugo vrijeme zatvoriti put europskih integracija. Nije čak na odmet ni pretpostaviti da se izložba pri UN-u ciljano otvorila znajući da će biti reakcije (iako mlake) s hrvatske strane te da će, pogotovo jer se radi o obljetnici obilježavanja stradalih u holokaustu, oči cijeloga svijeta pratiti novu-staru hrvatsko-srbijansku svađu. Srbi su time zasadili šumu od koje se ne vidi drvo, međutim, to drvo je vrlo bitno, a Hrvati su, po tko zna koji put, nasjeli na srbijanske podvale, odnosno hrvatska im je reakcija sjela, rekli bi oni preko Drine “ko kec na desetku”.-komentar J. Gajski
SRPSKA PREMIJERKA S PAHOROM RAZGOVARALA I O HRVATSKO-SLOVENSKOJ GRANICI Brnabić podupire primjenu arbitraže: ‘Ugovore treba poštivati’
Slovenski predsjednik Borut Pahor razgovarao je u četvrtak u Ljubljani sa srbijanskom premijerkom Anom Brnabić koja je u radnom posjetu Sloveniji, a Pahor je rekao kako je Srbija partner i politički sugovornik Slovenije u regiji, objavio je ured slovenskog predsjednika.-tvrdi Jutarnji list
|
Još jedna pljuska našoj diplomaciji, predsjednici, koja nije znala koristiti ovu situaciju, već joj jedna odurna bezveznjača dijeli lekcije.
HOP
