Kada moderni urbanist putuje hrvatskom obalom, on se najčešće pita zašto u naseljima na obali nema skladnog i funkcionalnog prostora i zašto nova naselja nisu urbanizirana po modernim i jasno definiranim građevinskim zonama prije početka gradnje.
U prostornom planiranju svake općine u civiliziranom svijetu postojii više različitih građevinskih zona i različiti uvjeti gradnje. Tog modernog urbanistu muči naš nesklad jer on još nije shvatio komunističku svijest koja donosi prostorne planove i zakone o gradnji. On još nije shvatio da je komunistička svijest korumpirana te da zakone stvaraju i izglašavaju korumpirani, neobrazovani i nestručni lokalni političari.
Očito, na hrvatskoj obali se i danas gradi bez urbanističkih planova i tako se uništava vrijednost i ljepota hrvatske obale. Umjesto estetski lijepog i skladnog prostora dobiva se prostor svega i svačega jer se lokacijske dozvole izdaju na temelju prostornih planova koji uopće ne definiraju ni glavne prometnice ni parkove niti plaže. Ti prostorni planovi nam često nude loše uvjete gradnje koje unakazuju prostor.
Dakle, građevinske zone se ne urbaniziraju za 21. stoljeće pa tako u izgrađenim naseljima ljeti nastaju prometni kaosi, a nemiri u dušama domaćih stanara i turista jer se lokalnim zakonim donose loši uvjeti gradnje koji često diskriminiraju prometnu infrastrukturu i političke protivnike.
Jedan od najunakazenih otoka je svakako otok Vir kojim su u Jugoslaviji vladali neobrazovani doušnici, a danas njim vladaju i upravljaju njihovi potomci, koji su neobrazovani i nestručni da bi donosili odluke o prostornom planiranju. Njima su primarni njihovi osobni interesi i zbog toga je stvorena ovakva nakaza od prostora na otoku Viru.
Njihov prostroni plan diskriminira njihove protivnike, a to otok čini još nakaznijim i još nefunkcionalnijim. Naime, zamislimo se načas da se na prostoru gdje su građene vikendice na 200 kvadrata i gdje su ulice 3 m širine, za političke protivnike traži gradilište od 600 kvadrata i ulice širine 5 m, bez mogućnsti da se spoje na prilazni put širine 5 m.
Općina Vir je jedna od bogatijih općina zahvaljujući vikendašima, ali novac se troši na estradu, raznorazne udruge, putovanja, općinska poduzeća i neke druge manipulacije, a infrastruktura Vira bez državnog novca ministra Kalmete bi bila ravna nuli. Nisam siguran da je sav taj novac investiran u Viru jer tolikim novcem se moglo napraviti mnogo više.
Dakle, općina Vir nije ništa investirala u općinsku infrastrukturu osim jeftine šminke. Ne zaboravimo da je današnji načelnik bio i danas jest kućni prijatelj ministra Kalmete i nije bio član HDZ-a, a kada je općina dobila taj novac je bio član SDP. U svakoj noramalnoj državi, država bi morala poslati reviziju da pročešlja prihode i rashode općine Vir.
Na temelju tih loših prostornih planova i lokacijskih dozvola se temelji izdavanje građevinske dozvole dok se u civiliziranom svijetu one izdaju na temelju već urbaniziranih građevinskih zona, gdje postoje gradilišta, te ulice sa trotoarima i katastarskim brojevima, bez ikakvih ucjena i bez lokacijske dozvole.
Unatoč velikom kaosu u prostoru, lokalni šerifi u primorju svojim građanima obećavaju budućnost u turizmu, što je na koncu laž, prevara i veliki apsurd. Stihijsku gradnju nameću lokalni šerifi prostornim planovima koji najčešće posvađaju domicilno pučanstvo i onemogućuju urbanizaciju prostora, a to pravdaju privatnim vlasništom zemljišta dok oni troše njihov novac neodgovorno, a moguće i kriminalno.
U stihijskoj gradnji lokalnim šerifima obilato pomažu neki geometri koji uz pomoć vlasti na temelju nedorečnih prostornih planova olako se bogate pljačkajući buduće investitore i graditelje te tako zajedno sa političarima uništavaju dragocjeni prostor naše divne obale.
No, vlasnici zemljišta nisu toliko glupi da ne bi razumjeli vrijednost urbanizacije prostora, što im treba samo objasniti. Naravno, ostalo bi im manje terena, ali njegova cijena bi bila veča. Za takve slučajeve treba donijeti državni zakon po kojem bi se svi vlasnici zemljišta, ako im je zemljište ušlo u građevinsku zonu, morali pristati na urbanizaciju po jasno definiranim uvjetima.
Da su zakoni drukčiji, najprvo bi na scenu stupili prostorni planeri, potom urbanisti, a tek onda političari i geometri. Stihijska gradnja je nažalost ozakonjena preko prostornih planova. No, ispada kao da u Hrvatskoj ne postoji urbanisti, ali zato sigurno postoje oportunisti. Međutim, mi imamo izvrsne urbaniste, ali im lokalni zakoni ne dozvoljavaju da oblikuju prostor i urede okoliš.
Probudimo se iz komunističkog sna i promjenimo komunističku svijest koja uništava hrvatsku obalu. Uljepšajmo našu obalu i gradimo luksuzne hotele umjesto apartmanizacije koja je uništila i španjolski turizam.
Srećko Radović
HOP