Sa istanbulskom konvencijom ide i popratni dokument…koliko znamo nitko dokument nije vidio od svih koji ga tumače…inače u Australiji imaju klinike za promjenu spola od 4 godine starosti…muljatorica iz Gunje koja jedino nije sumnjiva DORH-u i Cvitanu, Mrak Taritaš požuruje prihvaćanje tog dokumenta…znate li da djeca koja su promijenila spol u 90% slučajeva su pokušala samoubojstvo? Muljatorica Taritaš agitira za konvenciju kako bi izbjegla progon, ucjenjena je da lupeta gluposti.
Ne znamo koliko je poznato, ali reformirani Bugarski komunisti u parlamentu odbijaju ovu konvenciju, a naši nereformirani komunisti silno je žele…znači nije stvar ideologije-već stvar novca… Opet na sjeveru Europe su najrazvijenije zemlje svijeta, a u jednoj od njih vlast je oduzela djecu rumunjskih doseljenika jer su djecu odgajali u kršćanskom nauku…vjerojatno bi prema sotonskom bilo bolje…Bugaarski zastupnici se čak ismijavaju do te mjere sa ovom konvencijom pa tvrde kako će pridošli Sirijci se izjasniti kao pederi da dobiju bugarsko državljanstvo.
ISTANBULSKA KONVENCIJA(IK) je document Vijeća Europe, 44 države. Dosad su IK potpisale Vlade 41 država – nisu potpisali Rusija, Armenija i Azerbaiđan. Da bi bila na snazi u nekoj državi IK mora biti ratificirana od parlamenta. Nakon toga njen sadržaj mora postati dio nacionalnog zakonodavstva. Dosad su IK ratificirali 28 države EU. Izmađu onih, koji nisu je ratificirali jer u javnosti postoji jako protivljenje, koje medije obično prešučuju su Velika Britanija, Irska, Mađarska, Češka, Slovačka, Litva, Latvija, Ukraina, Moldova, Austrija, Bugarska, Grčka, Makedonija, Hrvatska.
Na Balkanskom poluotoku IK su ratificirali Turska(prva država, koja je to učinila), Srbija, Rumunjska, Slovenija.
Nedavno je Bugarski parlament donio odluku o odgodi donošenja odluke o ratifikaciji IK na neodrađeno vrjeme. Ratifikaciju IK podržava samo većnska stranka GERB.
Suština IK se najbolje razumije ne iz teksta same konvencije gdje se spominje sam pojam Socijalni spol(gender) nego iz Objašnjenja dokumenta Vijeća Europe o IK.
O tom objašnjenju dokumenta nitko ne govori. Nije dostavljen niti saborskim zastupnicima, koji moraju donjeti odluku o eventualno ratifikaciji IK.
Sadržaj čl. 3, t.8 I čl. 4,t.3 nalaže da se u nacionalnom zakonodavstvu inplementiraju pojmovi socijalni spol I spolna identičnost (identitet). Po tome će spolu „žena” i povezane s njim specijalne rasporedbe i privilegije postati dostupni i muškarcima. U sportu isgender žene morat će se utrkivati protiv transgender sportašima, rođenim kao biološkim muškarcima.
Biološki muškarac se može opredjeliti kao žena I zaključiti brak s drugim biološkim muškarcem što bi bio istospolni brak.
U studenome 2017 u Švedskoj je muškarac dobio 10 godina zatvorske kazna za silovanje mada se nikad nije sastao sa žrtvom. Švedsko zakonodavstvo koristi feminističku ideju o revoking consent – “Povlačenje suglasnosti” u sexu. Prema feminističkim skupinama, suglasnost za sex se može ukinuti u bilo kojem trenutku, čak i za vrijeme ili nakon samog djelovanja, odnosno odnosa, a u prosincu 2017. godine Švedska je podnijela prijedlog zakona kojim dodatno proširuje definiciju suglasnosti za sex, “eksplicitan”.
Zašto bi se netko suprotstavio konvenciji koja tvrdi da se bori protiv nasilja nad ženama i zašto su pojmovi rodne i društvene konstrukcije takav prijepor?
„Spol” problem, koji je već godinama trese postmoderne zapadna društva u nas je bio samo egzotični pojam, spominje se svečano u medijima i stručnost pojma u paleti nevladinih organizacija koji se bore za jednakost i socijalnu pravdu. Rasprava o konvencijama međutim besprimjerno prelazi u filozofiju i koncepatualnu apstrakciju.
Pogledajmo dakle što se događa u zemljama u kojima su ti pokreti u njihovoj moći.
Postmoderni feminizam. Sudionici ovog pokreta bore se protiv čitavog niza vrlo važnih pitanja, poput načina na koji muškarci sjedi u podzemnoj željeznici i nose burku kao simbol ženske emancipacije . Iako predstavljaju mali postotak stanovništva, najradikalniji među njima čini se da imaju ogroman utjecaj na velike medije, pa čak i za zakonodavstvo u mnogim zapadnim zemljama.
U studenom prošle godine u Švedskoj čovjek osuđen je na 10 godina zatvora zbog silovanja, iako nikada nije upoznao svoju žrtvu živu . Švedski zakon koristi feminističku ideju oduzimanja suglasnosti, odnosno „Opoziv pristanka.” Prema feminističkim grupama suglasnost može se opozvati u svakom trenutku, čak i tijekom samog ili nakon njegova završetka čina, odnosno sexa. U prosincu 2017. godine Švedska je uvela zakon koji proširuje daljnje definicije pristanka.
Istanbulska Konvencija sama navodi brojne manifestacije nasilja, ne uključujući fizičkog kontakta i bez jasne definicije (33, 34, 36b i 40 – „nepoželjan verbalno ili neverbalno ponašanje”), a potpisnici su dužni da ih kriminaliziraju. Sukladno tome, mnoge nevine radnje mogu se shvatiti kao nasilje.
Konvencija još uvijek u uvodu tvrdi da su žene „povijesno prisiljene biti u podređenom položaju” i masovne žrtve nasilja, uključujući prisilne brakove, genitalno sakaćenje i „časti zločina”. Sjetite se da ga Vijeće Europe predlaže, a potpisale su ga europske zemlje u kojima takve tradicije ne postoje.
Istina je da s imigrantskim i izbjegličkim valovima u zapadnoj Europi, posebice Njemačkoj, brutalni običaj kao obrezivanje žena zapravo je uvezen i prakticira se šire . Ali koja je praktična stvarnost borbe protiv takvih zločina u imigrantskim zajednicama?
Dvostruki standardi. U 2014. godini niz izvješća Andrew Norfolk otkriva da je u Rotterdamu silovano više od 1.400 djevojaka između 11 i 16 godina. Djela su počinjena u razdoblju od 15 godina i lokalne uprave i policija bili svjesni slučaju, ali namjerno su potisnuti i zanemareni jer su počinitelji pakistanskog porijekla i nije bilo straha od optužbi za rasizam.
Istodobno, članica Laburističke partije Naz Shah piše na Twiteru: “Ove Rotterdamske djevojke moraju zatvoriti usta. U ime različitosti. ” Nakon javnog ogorčenja i ostavke, obrisala je svoj status. BBC pita gledatelje na Tweteru, je li njihova reportaža o Rotterdamu bila “rasistička”.
Svatko tko je živio u Zapadnoj Europi svjestan je posebnih zaštita koje uživaju imigrantske i manjinske skupine, osobito u pogledu kulturnih razlika. Naravno, ta se pitanja ne spominju u Konvenciji, a nije jasno kako će se to kombinirati s politikama multikulturalne zaštite i da li se istinski primijenjuje na sve.
Od ne-stereotipnih uloga do fluidnosti “spola”. Mnogi su podijelili svoje strahove da bi konvencija normalizirala i institucionalizirala novu kategoriju spolova, „Treći seks”, a drugi osuđuje ova pitanja kao regresivna i nekonzistentna kao službeni predmet teksta borbe protiv nasilja. Tekst pouzdano tvrditi da je iskorjenjivanje „krutih” percepcija i stereotipa koji se odnose na rodne uloge adekvatan korak ka smanjenju nasilja prema ženama.
Na primjer, članak 14. Konvencije zahtijeva uključivanje nastavnih materijala ne-stereotipne rodne uloge „obaveznog školskog programa i sve razine obrazovanja u zemlji„; Članak 3 definira spol kao “društveno projektiranu ulogu”; Članak 12. točka 1. osigurava mjere za iskorjenjivanje morala, tradicije i „stereotipnim ulogama muškaraca i žena u društvu.”
Odgojne metode “spola” povezane s inovativnim seksualnim obrazovanjem godinama su primijenjene u nekim zapadnim društvima. Na primjer, u Švedskoj postoje ustanove za djecu, kao što je Egal , gdje odgojitelji i djeca umjesto “ona” i “on” moraju koristiti riječ neutralnu na švedskom jeziku -ono za dijete. Nedavno je Vice predstavio svakodnevni život spolno neutralne obitelji, gdje društvene uloge roda i kod kuće, te u vrtiću razlikuju se bez obzira na biološki spol. Mika je, na primjer, dijete čiji je muški spol muškarac, ali čija društvena uloga može biti drugačija svaki dan. Jedan od roditelja Mike je Dale – on je interseksualac i naziva se karta (kombinacija mame / mame / i tata / tata /). Dale potiče svoju djecu da svakodnevno eksperimentiraju sa svojim “rodom” i smatra da je neizvjesnost i anksioznost koja proizlazi iz toga neznatan trošak za postizanje stvarnog društvenog napretka.
Štoviše, on tvrdi da čak i ova metoda odgajanja da ozlijedi duševno zdravlje djeteta, to zaslužuje, jer je rođen s privilegijama – bijelom kožom, u bogatom stanju visokog standarda. Godinu na vlasti u Njemačkoj, dokument potiče metode koje otkrivaju djeca do četiri godine pravo na istraživanje rodnog identiteta ‘te u tih 12 godina -’ seksualnu orijentaciju, varijacije u seksualnim razlikama u ponašanju između rodnog identiteta i biološki spol “i” zadovoljstvo, masturbacija i orgazam “.
Slične „obrazovne” inicijative dovele su do Stanja ravnopravnosti disforijom među tinejdžerima i mladom djeceom (može prevesti kao zbunjenost ili nesigurnosti spola).
Nedavno je u Australiji takav slučaj završio s promjenom spola četiri djeteta. U Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Američkim Državama prošlirile su se klinike za promjenu spola za maloljetnike. Trenutno ima 8 u Kraljevstvu . U razdoblju 2016.-2017. Više od 2.000 djece posjetilo je ove klinike – ili oko 50 tjedano. U usporedbi s podacima iz 2009. godine, povećanje posjeta od 2500 posto.
Britanska vlada je najavila da će od 2019. godine biti obavezne klase seksualnog odgoja uključujući transseksualnost i rodni identitet u svim osnovnim i srednjim školama. Roditelji nemaju pravo odbiti sudjelovanje svoje djece u tim satima. Oni koji se protive transrodnim ideologijama riskiraju da njihova djeca budu oduzeta od strane socijalnih službi .
Norveški socijalna služba B arnevernet je poznata po čestom povlačenju djece iz obitelji. Najpoznatiji primjer je od 2015. godine, kada je obitelj rumunja Bonariu izgubila petero djece (od kojih je najmlađa je beba od tri mjeseca) zbog „kršćanske indoktrinacije.” Ovo nije prvi takav slučaj .
Sveučilišni studij u samoj Švedskoj jasno pokazuje da su ljudi koji su bili podvrgnuti operaciji za promjene spola pred mnogo većim rizikom od pokušaja samoubojstava i psihičkih problema .
Možda će netko reći da su ovdje dani primjeri previše ekstremni. Nažalost, međutim, to nisu pojedinačni slučajevi, a trend je produbiti probleme. Nacionalne i transnacionalne organizacije lobiraju za sve agresivnije nametanje “rodnih” ideologija, a većina je prikrivena iza ideja ljudskih prava i zaštite određenih skupina.
Poboljšana javna rasprava o toj temi pozitivan je znak jer će se društvo morati suočiti s ovim sve češće. Dobro je misliti ne samo hoćemo li potpisati ovu konvenciju, već i ono što slijedi.
Glavni razlog za pisanje ovog teksta je sljedeći videozapis:
pripremio Igor Drenjančević
HOP