Autohtona – Hrvatska stranka prava
Zagreb, Ilica 31
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske
Gajeva 30 A, 10 000 Zagreb
Glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan
PREDMET: PODNOŠENJE KAZNENE PRIJAVE
______________________________________________________________
Poštovani gospodine Cvitan,
naša je građanska dužnost, po našem saznanju podnijeti Vama kao odgovornoj osobi mjerodavne institucije, kaznenu prijavu u svezi počinidbe kaznenog djela (vrlo vjerojatno u stjecaju) izvrgavanja ruglu, preziru i grubom omalovažavanju Republike Hrvatske, temeljem članka 349. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17).
U Zagrebu 08. veljače 2018.
Prilog:
Kaznena prijava
DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO
U ZAGREBU
KAZNENA PRIJAVA
protiv:
Zagrebačko-Ljubljanskog mitropolita SPC Porfirija Perića, državljanina Republike Srbije, nama nepoznatog prebivališta, za izvrgavanje ruglu, prjeziru i grubom omalovažavanju Republike Hrvatske i njenih državnih simbola na temelju čl. 349. KZ (Tko javno izvrgne ruglu, preziru ili grubom omalovažavanju Republiku Hrvatsku, njezinu zastavu, grb ili himnu, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine).
Dana 7. sječnja 2018. u centru Zagreba Mitropolit Porfirije iz tzv. SPC u Hrvatskoj (koja ne postoji niti po Ustavu SPC) održao je Arhijerejsku Božićnu liturgiju na srbijanskom jeziku. U liturgiji je sudjelovalo više svećenika i đakona, čiji suučesnički status tek treba istražiti.
Govor koji je tim povodom održao Mitropolit Porfirije bio je na srbijanskom jeziku kao i svi njegovi dosadašnji nastupi u hrvatskoj javnosti nakon što je u srpnju 2014. došavši iz Republike Srbije postao Zagrebačko-Ljubljanski mitropolit sa sjedištem u Zagrebu.
Prijenos tog događaja pratili smo na televizijskom programu HRT-a. Komentar događaja je također bio na srbijanskom jeziku. Voditelj emisije Augustin Bašić objavio je kako za komentatora je pozvao nekog „stručnjaka“ iz Beograda, koji je rekao da je „je pozvan da komentariše” liturgiju te je nastavio komentirati na srbijanskom jeziku(!), na televizijskom programu HRT-a – nakladnika televizije kojeg je osnivač Republika Hrvatska.
Tzv. SPC u Hrvatskoj sistematski i kontinuirano izvrgava ruglu, prjeziru i grubom omalovažavanju državu Republiku Hrvatsku, njene simbole, njenu kulturu, državne blagdane i službeni jezik, a time cjelokupni hrvatski narod i hrvatsku naciju.
Navodimo djelove članka pod naslovom „Može li Hrvat biti član Srpske Pravoslavne Crkve?”, koji je objavljen na službenoj stranici SPC 27. studenog 2017. (poveznica):
https://orthodoxhr.blogspot.hr/2017/11/moze-li-hrvat-biti-clan-srpske.html
i koji potvrđuje kako ta crkva sustavno i javno, do sad ne samo bez ikakvih posljedica nego i bez ikakve reakcije državnih institucija izvrgava ruglu, prjeziru i grubom omalovažavanju državu Republiku Hrvatsku, njezin Ustav, simbole, povjest, jezik, narod…
citat iz članka:
- „Naravno, nije moguće zanemariti da su u određenim lokalnim Crkvama neki narodi u većini; tako su i na našim prostorima oduvijek većinski pravoslavni narod i nositelji pravoslavlja Srbi, pa se po njima i Pravoslavna Crkva na našim prostorima naziva srpskom”
naš komentar navoda:
O čemu misle kad govore „na našim prostorima”? O zločinačkoj ideji velike Srbije? Smatraju li takvim opasnim izjavama da su ovi prostori njihovi? Je li to svojatanje hrvatskog teritorija kao da RH I Hrvati ne postoje? Šire li time govor mržnje i zazivaju li opet nove ratove? Tražite ih da to javno objasne.
- Tzv. SPC u Hrvatskoj moli „za srpski narod i njegove pobjede nad neprijateljima”.
citat iz članka:
„Posebno je gnjusna laž da se SPC „moli za srpski narod, a ne za Hrvate“. Naime, nijedna pravoslavna Crkva na svijetu se ne moli samo za određenu etničku grupu... ako se u pojedinim molitvama i dodaju prozbe za srpski narod, što je u tome sporno? Zar srpski narod nije dostojan molitve, ili mu molitva ne treba? Taj narod je većinski u pravoslavlju naših prostora.”
Opet „naši prostori”! Ponavljanje potvrđuje da tzv. SPC u Hrvatskoj ne priznaje postojanje hrvatskog državnog teritorija što je nepriznavanje hrvatske države.
Znači niti jedna pravoslavna Crkva ne moli za neki narod, ali SPC u RH moli za srpski narod. Dakle Srbi u RH nisu dio hrvatskog naroda nego okupatori ili što? Pitanje nije zašto SPC moli za srpski narod što je sasvim u redu u Srbiji, nego zašto SPC moli za srpski narodu u Hrvatskoj kad je ovdje narod hrvatski?
Objašnjenje: kad su sve države bile monarhije nitko nije molio za bilo koji narod nego za vladara (cara ili kralja), za njegovo zdravlje i o njegove pobjede nad neprijatjelima. To se i danas radi u monarhijama (Velika Britanija, Španjolska, Danska…). Po toj logici, da su Hrvatska i Srbija danas monarhije u Hrvatskoj bi SPC molila za SRBIJANSKOG vladara (kralja)?
- Tzv. SPC u Hrvatskoj u bogoslužju ne koristi hrvatski jezik nego srbijanski jezik.
citat iz članka:
„To što se hrvatski jezik ne koristi, posljedica je okolnosti što ga nitko nije ni tražio. Jer, Ustav SPC jasno kaže da se u SPC dozvolom Sinoda slobodno koriste i drugi jezici.”
Ustav RH čl. 12. „U Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latiničnio pismo”.
Dakle tzv. SPC u Hrvatskoj uopće ne primjećuje temeljni državni dokument – Ustav RH, (koji vrlo jasno i djetetu, uspostavlja strogi normativ korištenja hrvatskog jezika), govoreći kako nitko nije zatražio korištenje hrvatskog jezika u bogoslužju i općenito na hrvatskom teritoriju i kako Arhijerejski sinod SPC u Beogradu može donjeti odluku o korištenju hrvatskog jezika. Znači po SPC Ustav RH je „nitko” i za to hoće li on biti na snazi u RH i u kojoj mjeri, odlučivat će Arhijerejski sinod SPC u Beogradu!? Dakle Ustav SPC, koji vrijedi samo u Srbiji i nikako u Hrvatskoj je bitniji od Ustava Republike Hrvatske i netko u Srbiji će odlučivati može li se u Hrvatskoj koristiti hrvatski jezik, odnosno hoče li Ustav RH vrjediti u Hrvatskoj.
Srpski jezik u svim svojim izjavama u javnosti – interview-e, bogoslužija, božićne i uskrsne poslanice… koristi i mitropolit Porfirije što je protuzakonito i protuustavno. Također nikad nije pokazao bilo kakvo poštivanje nekog državnog blagdana Republike Hrvatske kao da ne postoji takva država, od koje svake godine dobija iznimno velika sredstva.
U čl. 12. stavku 2. Ustava RH jasno piše da se: „U pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinično pismo u službenu se uporabu može uvesti i drugi jezik te ćirilično ili koje drugo pismo pod uvjetima propisanima zakonom.“ Nigdje ne piše da se neki strani jezik može uvesti u bilo kakav vjerski obred. Znači, za obavljenje vjerskih obreda najvišim aktom strogo je propisan hrvatski jezik.
Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica ne nudi mogućnost da neka narodnostna manjina osnuje crkvu i koristi neki posebni jezik u obredima. SPC i nije crkva neke manjine nego susjedne države (s agresorskom prošlošću), gdje joj je i sjedište.
Ustav crkve strane države proteže se na Republiku Hrvatsku, kao da ona ne postoji. To je i kanonski neporpisno, jer „Granice Crkve teku granicom države.“ Time SPC još jednom daje do znanja da ne priznaje Republiku Hrvatsku, njezin teritorij i hrvatski narod.
Čak ni u spornom Račanovom ugovoru uzmeđu Vlade RH i SPC [Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Srpske pravoslavne crkve u Republici Hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa – NN196/2003(15.12.2003)]
nigdje se ne spominje korištenje nekog posebnog jezika, znači i dalje vrijedi stanje propisano Ustavom. Pa da se i spominje, to samo ugovor, nikakav ustavni/zakonski akt, a k tomu je još sporna njegova valjanost jer je potpisan s nepostoječoj pravnoj osobi(SPC u RH).
OKVIRNA KONVENCIJA ZA ZAŠTITU NACIONALNIH MANJINA kao ni EUROPSKA POVELJA O REGIONALNIM ILI MANJINSKIM JEZICIMA ne povezuju korištenje manjinskih jezika s bogoslužjem, nego prepuštaju to suverenoj odluci zemlje domaćina. Znači, na snazi je jasna ustavna odredba i hrvatski jezik.
Srpski jezik nigdje u Hrvatskoj se ne rabi, niti se ikad rabio – u pravoslavnoj (grčko-iztočnoj) crkvi u Hrvatskom kraljevstvu, rabila se inačica staro(crkveno)slavenskog jezika.
Ne postoji nikava ustavna, zakonska ili razumska osnova za korištenje stranog srpskog jezika u vjerskom obredu SPC, jer 3/4 hrvatskih državljana srbijanskog etničkog podrijetla (cca 140 000) ima za materinski jezik HRVATSKI (provjereno u DZS), a tek cca 40 000 etničkih Srba su se izjasnili za srbijanski kao materniski jezik, uglavnom su povratnici iz Srbije koji su taj strani jezik eventualno naučili tek tamo, a niti sami ga ne koriste u praksi, nego se samo tako izjašnjavaju iz ideoloških i statističkih (te vjerojatno i financijskih) razloga. Praktički, srpski jezik u vjerskim obredima SPC na teritoriju Hrvatske nameće se na silu, s ciljem posrbljivanja domicilnog pravoslavnog hrvatskog življa.
Prema Ustavu SPC ona je episkopalna crkva što znači da je za sve odgovoran episkop. U ovom slučaju je to Zagrebačko-Ljubljanski mitropolit Porfirije Perić.
Autohtona – Hrvatska stranka prava
predsjednik, Dražen Keleminec
HOP