Nakon što smo čestitali dan neovosnosti Kosova od srpske miloševićeve zločinačke vlasti, počeli su srpski nepismeni trolovi prijetiti da će osvojiti uskoro Istru i Knin. Ako znamo da je Dubrovnik branilo pedesetak ljudi od crnogorske horde primitivaca, čini se da za ove komedijaše će biti dovoljno da se skupi jedna ulica ili kvart za obranu….No šalu nastranu nevjerojatno je da nitko na ovim prostorima ne zna istinu oko Kosovske bitke.
Ovu laž po svijetu proširili su Britanci, saveznici loše srpske vojske u Prvome svjetskom ratu. Kako bi dali podstrek Srbima, u 20 000 škola u Britaniji, Englezi su podijelili slikovnice “slavne” bitke na Kosovu, gdje su hrabri Srbi obranili Europu od Turaka, te je tom prilikom poginuo i srpski car Lazar. Povijesna je činjenica da Lazar nije nikada bio car.
U vrijeme Kosovske bitke Srbija je bila pod vladavinom Hrvata Tvrtka I Kotromanića. Vladara tadašnje Bosne. Bosna je pak bila isključivo hrvatski teritorij, a ne kako komunistički lažljivi povjesničari tvrde posebna država. Sve kako bi opravdali podjelu BiH od matice Hrvatske. Ako je tadašnja Srbija bila pod patronatom Tvrtka I, jasno je svakome osim lažljivim Srbima o čemu se radi. Samo jedan dokument spominje kosovsku bitku, a to je pismo Tvrtka I francuskom vladaru. Ta bitka ni po čemu nije bila toliko bitna, kako ju Srbi prikazuju. Puno bitnija je ona kod Nikopolja 1396. godine u kojoj kršćanska vojska europskih križara predvođena Ugarsko-Hrvatskim vojskovođom Žigmundom gubi već dobivenu bitku od Turaka jer u pomoć Turcima pristiže sin ubijenog Lazara Stefan Lazarević koji kao vitez “kršćanskog Zmajevog reda” kreće na strani Turaka protiv kršćana u rat.
Izmišljanjem likova iz kosovske bitke Srbi zapravo žele pokriti vlastitu sramotu izdaje kršćana 7 godina kasnije. Napomenimo još da i Nemanjići kao srpski vladari vuku porijeklo od hrvatske obitelji Trpimirović.
Kako je krenulo u srpskim lažima, možda se pojave Vučić i Nikolić u samoj bitci na Kosovu, a sve to lijepo opiše u svojoj knjizi Vojislav Šešelj.
Današnje Srbe silno je pogodila čestitika D. Trumpa Kosovu u svezi dana neovisnosti ove zemlje.
Lažljivi Srbi svojataju Kosovo kao kolijevku srpstva. Srednjovjekovna srpska crkva na tome terenu nikada nije priznata, osim od Štrbca, Linte, Vučića i Šešelja, a samo priznanje srpske crkve općenito su iskamčili mitom od carigradske patrijaršije znatno kasnije.
Na terenu današnje Hrvatske neka inačica srpske crkve pojavljuje se tek 1922. godine, stvaranjem države SHS, a kako pravoslavna crkva ima u svom nazivu državu koju predstavlja, na crkvene ploče ugurala se riječ srpska. Promjenom imena kraljevine SHS u Jugoslavija, i crkva je trebala promijeniti naziv prema zemlji u kojoj se nalazi i zvati se Jugoslavenska pravoslavna crkva. To se nije dogodilo, a Josip Broz je, pobivši svećenstvo HPC-a 1945. godine, vratio srpsku crkvu u Hrvatsku kakvu je poznajemo do danas. Ona se bavila posrbljavanjem cincara, vlaha, Hrvata, uvjeravajući pravoslavce da jedino mogu biti Srbi. To je činila i u BiH-a te na drugim terenima ex Jugoslavije.
Svako normalan bi se pitao kako je moguće da danas Srbija ima znatno veći teritorij od Hrvatske, kojoj je stoljećima bila vazal, stanovnika je nekada bilo podjednako nakon 1. svjetskog rata, da bi danas bilo duplo više Srba. Ako su Srbi prošli turske, balkanskei svjetske ratove nije logično da im stanovništvo bude udvostručeno. Veliki broj Srba zapravo je proizvod posrbljavanja ostalih naroda od strane srpske crkve.
HOP
