AFERA DRŽAVNI UDAR CRNA GORA
KUĆA TADAŠNJEG NAČELNIKA POLICIJE SINIŠE STOJKOVIĆA GDJE JE PRONAĐENO ORUŽJE I STRELJIVO ZA SRPSKU POBUNU U CRNOJ GORI
Stvarna verzija pokušaja državnog udara u Crnoj gori znatno je gora od onog što pojedini mediji zamagljuju.
Pa krenimo redom; Pokušaj navodnog državnog udara koji bi se prije mogao nazvati moždani udar dogodio se 16. 10 predprošle godine u Crnoj Gori, dok je navodni pokušaj atentata na predsjednika Srbije organiziran dva tjedna kasnije. U našoj istrazi svakako povezujemo ova dva događaja i same protagoniste, odnosno organizatore događnja u Crnoj gori i Srbiji.
Organizatori ova dva događaja pokušali su posvađati dva lidera u regiji, srpskog Vučića i crnogorskog Đukanovića prema tumačenju same situacije, ali to je bila predstava za javnost.
Princip je bio vrlo jednostavan, gotovo primitivan, za pokušaj državnog udara u Crnoj Gori, trebalo je prstom uprti u srpskog predsjednika Vučića, a za pokušaj atentata u Beogradu na crnogorskog Đukanovića. U takvoj situaciji kaos je neizbježan. Kako su visoki dužnosnici srpske države uhićeni u Crnoj Gori u svezi pokušaja državnog udara, Srbija na čelu sa bolesno predvidljivim Vučićem režirala je vrlo lošu režiju atentata na samoga Vučića.
Koje bi to imalo posljedice za regiju možemo tek pretpostavljati da je narod “popušio lošeg srpskog glumca Vučića”, poglavito jer i BiH se naslanja na ovaj incident sa svojim buretom baruta, muslimanskim militantima i srpskim ekstremizom. Drugim riječima luda kuća bi nastala da je Vučić uspio pokrenuti mase na ulicu.
Srpski mediji za akciju u Jajnicima i navodni atentat na Vučića optužuju posredno i nesretne Hrvate, a vojvoda Vučić tada “bježi” u vojarnu na mjesec dana, gdje ga budno oko srpske vojske čuva zbog pokušaja navodnog atentata…
-Istragom je do sada utvrđeno porijeklo dijela naoružanja pronađenog u Jajincima nedaleko od kuće Aleksandra Vučića, rekao je Stefanović, tadašnji ministar srpske policije. Otkrio je da je dio ručnog bacača pronađenog u blindiranom vozilu s ratišta iz Hrvatske,a dvije bombe s ratišta iz Bosne i Hercegovine. Znači odmah je prebacio lopticu na svoje zapadne susjede.
Pokušajmo vratiti to stanje unazad i shvatiti ćemo koliko su ovakve izjave u vrlo osjetljivoj situaciji opasne, jer se u dvije države odvijaju situacije koje ugrožavaju državnu sigurnost. Ionako pogoršani odnosi u susjednim zemljama, ovom izjavom šalje se otrov u cijelu regiju. To je europski Vučić Kolinde Grabar Kitarović.
Prema beogradskim medijima nedaleko od obiteljske kuće oca Aleksandra Vučića, u kojoj često boravi i srbijanski premijer, policija je nakon prijave jednog građanina pronašla ručni bacač M-80 – “zolju”, četiri ručne bombe, 100 komada streljiva kalibra 7,62 milimetara i nekoliko metaka za automatsko oružje. Pronađena količina oružja bila je dovoljna da uništi kolonu vozila, a arsenal je nađen 50-ak metara prije skretanja prema kući obitelji Vučić, “na mjestu gdje se zbog konfiguracije terena mora usporiti” do brzine od 10-ak kilometara na sat.
Našom istragom došli smo do saznanja da je oružje podmetnuto od istih osoba koje su rovarile i destabilizirale Crnu Goru dva tjedna ranije. Osoba bliskih upravo Vučiću i njegovoj kriminalnoj ergeli.
Iako za ovaj slučaj u Crnoj Gori je u tijeku samo suđenje grupi osoba za koje se sumnja da su htjele napraviti državni udar, ipak prema našim otkrićima istina je znatno drugačija. Na prosvjed u Podgoricu 16.10. 2016. godine došao je iz Srbije general srpske žandarmerije Bratislav Dikić.
Dikić je u Žandarmeriji od njenog osnivanja 2001. godine, a na njenom čelu se nalazio od 2009. do 2013. Policijski general je od siječnja 2011. godine. Rođen je u Nišu, a doktorirao krizni menadžment u Novom Sadu. Prije nego što je došao na čelo Žandarmerije, bio je komandant niškog odreda ove jedinice.
Osim desetak godina provedenih u Žandarmeriji, 10 godina je radio i u Specijalnoj antiteroristiškoj jedinici (SAJ). Ordenom za hrabrost ga je (1999. godine) odlikovao Slobodan Milošević, a dobitnik je i zlatne medalje za otkrivanje ratnih zločinaca nad nealbancima na Kosovu, čime ga je odlikovao Boris Tadić (2011. godine). Dobitnik je i ratnog križa i plakete Srpske pravoslavne crkve, a 2008. nagrađen je specijalnom plaketom za najplemenitiji podvig. Dugo je ratovao na Kosovu.
Što radi srpski odlikovani general na prosvjedu očito u Srbiji nije bitno. Niti u europskoj junkerovoj cirkusariji od države.
Ipak glavni osumnjičeni za ovaj događaj prema našim istraživanjima niti luk jeo niti mirisao u svezi nabave oružja za državni udar. Mogli bi reći da je kolateralna žrtva samog podmetanja državnog udara? Dikić je išao u manastir Ostrog, kod srpskih monaha, koji su svi redom vezani na četnički pokret. I najavio dolazak na miting.
U samom udaru na državu Crnu Goru prema dokumentima koje posjedujemo sudjelovala je crnogorska policija, ruski vojni obavještajci i ravnogorski četnički pokret.
Dana 14.10. izdato je oružje iz policijskog skadišta prema uputi Dragana Radonjića, iz odjela specijalne policije, a koje oružje i streljivo je preneseno na lokaciju privatne kuće načelnika policije Siniše Stojkovića, gdje je naknadno pronađeno i za što je okrivljen srpski general Dikić jer se nalazio blizu kuće. Siniša Stojković u zajedničkoj državi Srba i Crnogoraca radio je u žandarmeriji čijeg je generala (Dikića) uhitila crnogorska vlast u pokušaju rušenja legalne vlasti, točnije radio je u 37. odredu posebnih jedinica policije. Poznati su po zločinačkom putu za vrijeme rata na Kosovu.
General Dikić navučen je na lokaciju blizu kuće punu oružja i uhićen. Dikić se prvo čuo sa Sinđelićem telefonski (jedan od vođa četničkog ravnogorskog pokreta), kako bi mu Sinđelić poslao novaca preko vojvode Paje Velimirovića (iz istog pokreta) , usput mu Velimirović daje kriptirani Lenovo telefon kada se sa njim nalazi oko 18.30h. Velimirović mu u tom trenutku podmeće ključeve od kuće u kojoj se nalazi oružje u vozilo, da bi nešto kasnije policija upravo te dokaze izuzela i generala okrivila za terorizam.
Velimirović i Sinđelić su cijelo vrijeme na vezi sa Dragišom Mugošaom iz ureda centra bezbjednosti u Podgorici. I zapravo su agenti provokatori. Sinđelić je drugi u hijerarhiji četničkog pokreta, a Velimirović je u četničkom pokretu glavni za Kosovo.
45 pušaka M 70 AB1 i AB2 te 2500 komada streljiva nalazilo se u toj kući, a da tzv, terorist general žandarmerije Dikić nije niti znao kako je oružje u toj kući.
Dikić je došao na miting ispred parlamentarne institucije Crne gore po uzoru na miloševićevu “Jogurt revoluciju” i očekivao da će na taj način sprijećiti sa svojim plaćenim prosvjednicima prelazak Crne Gore u NATO savez. Sa oružjem ovaj general sigurno nema veze , dok sa udarom na institucije suverene zemlje ima, jer se našao u tuđoj zemlji huškati Srbe na pobunu protiv vlasti… Akcija podmetanja oružja naziva se kodnim imenom u Štit.
Vojvoda Velimirović u svom iskazu pred sudom nebulozno laže da je oružje rastavio, i bacio u jezero te na 80 m dubine ga zapalio…lokacija jezera je na Kosovu. – to opet govori koliko je suđenje u Crnoj Gori sprdačina, ali nitko ne govori da je oružje iz MUP-a Crne Gore što je još veća sprdnja.
Ova priča oko oružja, pronalaska oružja ima veze sa ruskom vojnom obavještajnom službom GRU, konkretno sa Eduardom Širakovim, pravog prezimena Šišmakovim, protjeranim vojni atašeom Rusije iz Poljske 2014. godine, a drugi je protagonist podrivanja pobune Vladimir Popov, kojeg je zbog pokušaja državnog udara Moldavija protjerala. Oni su aktivirali ljude iz četničkog ravnogorskog pokreta Sašu Sinđeliča i Mirka Veleimirovića zvanog Pajo, četničkog vojvodu sa Kosova, lokacija Zubin potok da za njih kordiniraju akciju, provode, s time da su im osigurali logistiku.
Ruski obavještajac prema našem izvoru platio je ovim srpskim četnicima oko pola milijuna eura vjerujući da će Sinđelić i Velimirović kupiti oružje i pripremiti državni udar ili sprijećiti prelazak crnogorske države u NATO. Ova pak dvojica ravnogorskih četnika odlučili su što više novca zadržati za sebe, te su oružje “iznajmili” od MUP-a Crne Gore za samu akciju. Poduzetni četnici poslali su slike oružja i streljiva ruskim obavještajcima kako oni ne bi posumnjali na što se troši novac. Drugim riječima namagarčeni su jer “pravosalvna srpska braća” voli više novac od pravoslavlja. Za vrijeme rata u Hrvatskoj četnici su isto tako pobili ruske novinare dok su im Rusi vikali kako su im Srbi braća…Očito Rusi nikako ne mogu naučiti lekciju, pouzdajući se u srpske povjesne krivotvorine, umjesto da pročitaju što Rus Majorov piše o tim temama.
Sa srpskim generalom nalazi se Velimirović u blizini kuće gdje ih uhićuje ista policija iz čijih su skladišta zapravo oni uzeli oružje i tako anuliraju opasnu pobunu Srba i okrivljuju srpskog generala za pokušaj državnog udara. U principu srpski četnici izdali su srpskog generala, prevarili Ruse zbog očito velike materijalne koristi.
Saša Sinđelić visoko kotira u četničkom ravnogorskom pokretu, rođen je 1980 godine u Austriji.
2002. godine. ubio je sa četri metka hrvatskog državljanina kao vojnik vojske Jugoslavije, prešavši granicu u vojnoj odori, kao pripadnik vojne pošte Raška. Za taj čin osuđen je na 21 godinu zatvora u odsutnosti u Vukovaru. Radi se o klasičnom činu terorizma.
Sinđelić je pravomoćno osuđen 2012. godine, zbog ubojstva Mirka Fotesa 2002. godine, kao i zbog krađe njegovog traktora. Presuda je postala pravomoćna, što se može vidjeti iz službenog dokumenta suda u Vukovaru, 28. veljače 2012 godine, Sinđelić je od dana ubojstva bio u bijegu.
Zbog ove osude on se ne smije kretati sa svojim stvarnim dokumentima, već mu srpska služba BIA izdaje lažne dokumente na ime Aleksandar Sinđelić, rođen 14.6. 1979. godine.
Interpol ga u Wiesbadenu registrira pod tim imenom kada nabavlja 40 komada Heckler atomatskih pištolja MP5. Pod tim imenom ga evidentiraju i ukrajinske službe da djeluje sa odredom četnika kod Donjecka, u tzv. Donjeckoj narodnoj republici pod kontrolom ruskih pobunjenika.
Ruski vojni obavještajci dali su pola milijuna eura Sinđeliću da organizira prosvjed u Podgorici protiv NATO snaga; za vozila, telefone Leonova sa kriptozaštitom, smještaj, hranu i oružje.
Sinđelić je Velimiroviću na konto nabave oružja dao 30 000 eura, dok je Velimirović oružje nabavio od MUP-a Crne Gore. Vjerojatno je većinu novca zadržao u toj priči za sebe, a Ruse uvjerio kako ga je kupio na crnom tržištu.
Vučićevi prsti vide se u odvlačenju pažnje sa ovog skandala izmišljanjem akcije atentata na Vučića 15 dana kasnije u Beogradu. Kada je postalo gusto u svezi same istrage trebalo je skrenuti pažnju sa ove vrlo neugodne situacije za Srbiju. Njihov general Dikić je uhićen, država zbog toga je u problemima, pa je sve to htio sprati medijskim putem sam Vučić izmišljenim napadom na sebe.
Čini se da su jedni bili spremni srušiti vlast sa srpske strane Crnogorcima, a s druge neki drugi Srbi su htjeli se osvetiti generalu srpske žandarmerije, odnosno Vučićevi mafijaši, jer je žandarmerija prebila Vučićeva brata znatno prije toga događaja. Na taj detalj ruski obavještajci nisu računali.
Vučić je ljubitelj novca, dijeli mjesta gradonačelnika i načelnika općine ljudima koji to mogu platiti, tako zapošljava direktore i rukovodioce svoje partije. Obožavatelj je Tita i potpuno kopira njegov sustav korupcije. On nema ideološki predznak i danas je sa Amerima, a sutra sa Rusima. Poput Tita. Ono što je Tito nekada radio građanima Jugoslavije i u jednom trenutku je bio odan sovjetima i Staljinu, u drugom je bio sklon židovskom kapitalu te je tako građane izluđivao i po potrebi trpao u zatvor ako oni nisu na vrijeme se priklonili njegovoj politici tog trenutka, to danas radi Vučić. Isti program manipulacije i zaluđivanje masa.
Vučićev blizak suradnik Višekruna u svojoj knjizi pak tvrdi da se prodao Amerikancima… to bi imalo logike ako znamo da je u kongresnoj knjižnici glavnog američkog grada završila knjiga o fašisti Draži Mihailoviću lobiranjem, a u ovoj priči srpski četnici okreću leđa ruskoj akciji.
Današnja bomba bačena na Američko veleposlanstvo u Podgorici dogodila se nakon naša dva prethodna teksta o podgoričkom državnom udaru. Bombaš Dalibor Jauković se raznio iako dobro poznaje sigurnosni sustav, bomba je eksplodirala u ruci, netko se pobrinuo da svjedok ne ispriča neku novu priču… kriva adresa bacanja bombe? Idealno za Vučića, odvlačit će pažnju Vučić sa stvarnih protagonista preko medija nakon ovoga događaja…Boji li se Vučić ruske odmazde za ovako pokvareni scenario u Podgorici?
Igor Drenjančević
HOP
