Vojislav ( na rođenju kršten u katoličkom manastiru u Zavali kao Vjekoslav Šešelj je rođen 1954. a laže da se krstio u manastiru Tvrdoš te godine jer je manastir bio zatvoren 1951. pošto su četnici tijekom rata zaklali popa Savu, inače Bjelorusa porijeklom i bjelogardejca pobjeglog u vrijeme prevrata u Rusiji kad su komunisti svrgli s vlasti cara i doveli Lenjina i boljševike na vlast.
Tako božju službu 1954. kad je Šešelj rođen u Tvrdošu nitko nije obavljao,a taj manastir SPC je odmah do škole u selu Dražin dol i jednoga staroga mosta kojim se prelazi rijeka Trebišnjica, otkuda ide desno skretanje pet kilometara do samoga grada Trebinja, a u suprotnome pravcu magistralnoga puta Trebinje – Dubrovnik ima nešto manje od 20 kilometara. Nekad davno dok nije bilo asfaltirane ceste, stariji ljudi su pričali da bi trebinjski trgovci išli prodavati robu i na konjima i poljem u pravoj liniji kretanja i prečicom do Dubrovnika od manje od 12 kilometara! Naravno, to je bilo jako davno, tamo prije i netom nakon WW2 dok još nije bio razvijen cestovni promet, posebno ranije u doba karavanski puteva u još daljoj prošlosti.
Glede Vojislava Šešelja još nekoliko činjenica vrijedi kazati. On je iz zaseoka Mareva Ljut, što pripada Orahovom dolu, odakle je i glasoviti hrvatski znanstvenik Josip Ruđer Bošković, iz sela gdje nikad pravoslavni Srbi nisu živjeli ( a svojataju Ruđera Boškovića koji je upravo iz sela gdje nikad nijednad pravoslavni Srbin nije živio ) na obodu Popovog polja, gdje se nalazi i obližnje veliko i vijekovima etnički miješano selo Hrvata i Srba zvano Zavala. Tamo ima i katolički i pravoslavni manastir. Trebinjci ljude iz seoskih krajeva, Popovog polja u žargonu kolokvijalno zovu “Popovci.”
Nikad se i nigdje niti jedan Popovac, osobito na samome rubu zapadnog dijela Popovog polja nije krstio u Tvrdošu, jer do tamo je golema daljina od čitavih 40 kilometara i tu je lažljivac Vojislav Šešelj uhvaćen u još jednoj laži.
Kad je on rođen 1954. još je tamo bio praktički makadamski put od Zavale do Tvrdoša i nema nikakve logike da bi ijedan pravoslavni čovjek krstio svoje dijete u Tvrdošu kad ispred nosa u svome kraju može krstiti dijete u Zavali u rodnome kraju. Povrh toga, Vojsilav Šešelj neprestano prikazuje različita dokumenta o mjestu rođenja.
Negdje javno prilaže dokaze da je rođen u željezničkoj obitelji u Sarajevu, a drugi puta iznosi podatke da je rođen u zavičaju svoga oca i majke u Hercegovini, točnije u zaseoku Mareva Ljut kraj Orahovog dola, a to je nedaleko od Zavale, gdje ima i katolički i pravoslavni manastir. Kako i Vojislav Šešelj sam priznaje da mu familija dolazi iz zaseoka Mareva Ljut kraj Orahovog dola, uvidom u popise pučanstva kroz desetljeća i stoljeća tih sela, vidimo da su uvijek bila 95% – 99% hrvatska i katolička. I tako otpada mogućnost da se Vojislav Šešelj mogao 1954. krstiti kao pravoslavni Srbin, bilo u Zavali, još manje u njegovoj mašti u 40 kilimetara udaljenom Tvrdošu u samoj blizini grada Trebinja.
Točno je samo to da je Šešelj rođen kao Vjekoslav, a ne kao Vojislav i da je i po riječima i svjedočenju moga pokojnoga ujaka Petra Pravice, rođenog brata moje mame i rođenoga Trebinjca, Mostarsko – duvanjski biskup Ratko Perić ratnih devedesetih donio na dar i u trajno vlasništvo dvije dragocjene crkvene knjige RKC o dalekoj hrvatskoj i katoličkoj prošlosti današnjih pravoslavnih Srba u Trebinjsko – mrkanjskoj biskupiji, i te knjige o prijelazu katolika Hrvata na pravoslavlje i konveriranje u Srbe predao na ruke osobno vladiki Atanasiju.
Inače je vladika Atanasije istaknuti zilot u okviru SPC i poznati mrzitelj Rimokatoličke crkve, jednako kao i subraća mu u SPC vladike Artemije i Amfilohije. To je onaj neslavni trio 3A u SPC, kako su ih kao protivnike ekumenskoga dijaloga zvali i unutar same SPC još od ratnih devedesetih. No, vladika Atanasije je bio šokiran i zaprepašten kad je pročitao knjige i te 1993. se uvjerio da je cijeli život živio u najdubljoj zabludi i etničkoj i vjerskoj osnovici Hercegovine. Kad je vladika Atanasije, pročitavši crkvene knjige, dobivene od Mostarsko – duvanjskoga biskupa Ratka Perića pronašao da je Šešelj rođen kao Hrvat katolik Vjekoslav i da je prije punoljetstva promijenio ime u Vojislav, želio je kao pokajnik i propovjednik širenja laži o srpstvu i pravoslavlju Šešelja, obznaniti istinu i svojoj srpskoj pastvi, osobito i o Šešeljevoj majci Hrvatici iz obitelji Misita. Nju Vjekoslav ( Vojislav ) Šešelj nikad i nigdje ne spominje.
Čim je Vojislav, a do 18. godine života znan kao Vjekoslav, doznao kakve su nakane vladike Atanasija, vrlo brzo su Miloševićeve službe sigurnosti poslale snajperiste da kazne vladiku Atanasija, što je makar pod stare dane progledao i želio okajati grijehe, barem iznošenjem istine o izmišljenom “Vojislavu”, a zapravo skrivenom Vjekoslavu Šešelju.
Vladika Atanasije je pred smiraj jednoga dana pukom srećom preživio atentat, kad su na njega kao čovjeka što želi kao kasno progledali Srbin razotkriti Šešelja, zamalo upucali u Tvrdošu Miloševićeve i Šešeljeve plaćene ubojice. Bojali su se kakva će biti reakcija srpskoga naroda kad dozna istinu o Šešelju i zato su vladiku Atanasija željeli likvidirati kao nepoželjnoga i fatalnoga svjedoka istine, koju je otkrio čitajući Šešeljev hrvatski i katolički rodoslov, kojega i danas krije. Jer, u Šešeljevoj krštenici koju je vladika Atanasije otkrio stoji da je Vjekoslav alijas Vojislav Šešelj kršten kao rimokatolik Vjekoslav i upisan po nacionalnosti kao Hrvat. Što je bilo kasnije u burnome životopisu konvertita Vojislava Šešelja svima je jako dobro znano i suvišno je posebno elaborirati opće poznate stvari o jednom klasičnom autošovinistu.
Kako god bilo, Vojislav Šešelj, je politički Srbin i to velikosrpskoga formata i okorjeli i osvjedočeni mrzitelj hrvatskoga naroda i Rimokatoličke crkve. Premda mu je i tetka Dragica, deklarirana kao katolkinja i Hrvatica cijeli rat provela u Dubrovniku, što je kmečavcu i srpskoj podguznoj muhi Vojislavu Šešelju, lijepo jednom prigodom u emisiji “Bujica” objasnio u dijalogu jedan na jedan i Denis Šešelj iz A – HSP, samoproglašeni Srbin i samozvani pravoslavac Vojislav Šešelj nastavlja pričati bajke za laku noć djeco o nepostojećim srpskim Šešeljima.
Vojislav Šešelj ništa ne zna, ne želi i zbog ograničenosti intelektualnih kapaciteta ne može znati i dokučiti spoznaju o vlastitoj etničkoj i vjerskoj pripadnosti. Cijeli svoj suludi život je protraćio u sumanutoj, bolesnoj, patološkoj i luđačkoj mržnji i histeriji prema hrvatskome narodu od kojega i sam potječe. On je klasični i teški psihijatrijski slučaj. U novojoj povijesti Šešeljevom primjeru nema sličnijega od Adolfa Hitlera. Nesuđeni i neostvareni slikar iz Linza imao je životnu želju uništiti Židove, iako mu je majka bila Židovka. Nije uspio Hitler uništiti Židove, čiju je krv nosio, kao što ni Vojislav ( rođenjem Vjekoslav ) Šešelj nije uspio uništiti Hrvate, čiju krv nosi i po očevom i po majčinom podrijetlu.
Dragan Ilić
HOP
