Plenković je izjavio:
“Neka pobijede na izborima pa nek budu predsjednici Vlade. Ja donosim odluke dinamikom za koju smatram da je najbolja. Meni da netko nameće ritam, nema šanse. Ni u životu ni u politici, a kamoli u vođenju Vlade”.
Ovo je izjava koja najbolje oslikava karakter premijera Plenkovića i suludo je od njega očekivati da poštuje demokratska načela i da uvede neke nužne promjene. Zato njemu i budućim premijerima postavljam više pitanja u svezi sa ponašanjem vlade kad je u pitanju glavni državni odvjetnik.
Ako rauzumijemo demokraciju, onda znamo da postoje tri grane vlasti: izvršna, zakonodavna i sudbena. Dakle, Vlada je izvršna, a ne zakonodavna vlast, ali u Hrvatskoj se ponaša i kao zakonodavna. Ona predlaže zakone koji su njoj potrebni, a sabornici ih izglašavaju mada ih često ne pročitaju. Rijetko se predlažu zakoni koji bi štitili državu i njezine građane, ali se predlažu zakoni koji ograničavaju slobodu hrvatskih građana. Sa takvim vladama nikada ne ćemo na zelene grane jer vlada troši koliko hoće i kako hoće dok saborska većina te prijedloge izglašava bez znanja o čemu se radi. Čini mi se da se u Hrvatsku ponovno vraća komunistička dikatatura.
Štoviše, hrvatski premijeri često zaustavljaju istrage i donose sudske odluke umjesto sudaca. Progone se samo oni koji im smetaju umjesto pravih lopova. To je razlog zašto imamo korumiprano tužiteljstvo i sudstvo, a zbog toga imamo i korumpiranu birokraciju. Izgleda da je Sabor odgovoran vladi umjesto da vlada bude odgovorna Saboru. Da bi funkcionirali kao prava demokracija potrebno je u Sabor vratiti Županijski dom.
Kakva je uloga državnog tužiteljstva u demokratskoj Hrvatskoj – ne pitaju se ni novinari ni političari? Njima čak ne smeta sintagma ”Ministar pravosuđa” pa ispada da je isti ministar i ministar sudbene vlasti. Kakav nered! Tužiteljstvo i sud su dva različita pojma. Zašto ga ne zovemo ministar pravde ili generalni odvjetnik? Za ovu zbunjenost su odgovorni jugoslavenski i komunistički pravnici, te neodgovorni i sluganski političari jer nisu prilagodili hrvatsko pravo demokratskim načelima. Zašto nemamo državnog odvjetništvo koji ne ovisi o Vladi? Čemu služi Ministarstvo pravosuđa? Po svemu sudeći, za pisanje vladinih komunističkih zakona koji državu i narod dovode u siromaštvo.
Županijski državni odvjetnik bi morao biti nezavisan, ali pod nadzorom državnog odvjetništva čija zadaća je samo da nadzire njegov rad. Dakle, umjesto ”ministra pravde” bih preferirao funkciju ”generalnog odvjetnika” čija zadaća bi bila da nadzire državno odvjetništvo. Stoga, mislim da bi trebali birati na izborima državnog odvjetnika i sve županijske odvjetnike koji bi imali nadzor nad županijskim i općinskim tužteljima i odvjetnicima. ”Generalni državni” odvjetnik bi morao zamjeniti sintagmu ”ministar pravosuđa”. Imenovala bi ga vlada, ali bi ostao od nje nezavisan.
Čini mi se da je državno odvjetništvo najviše zla nanijelo državi, braniteljima i građanima, posebice od 2001. godine do danas, kad nije sprovodilo zakone, a zato krivim Bajića i Cvitana. Obojica su radili po nalogu prijašnjih predsjednika države i premijera dozvolivši im da zlorabe svoje i njihove funkcije. Umjesto da progone agresorske srbijanske zločince i hrvatske lopove, oni su progonili hrvatske branitelje na temelju lažnih optužbi i lažnih svjedoka te uz pomoć korumpiranih sudaca koji su pravdu prepustili korumpiranim političarima, kažnjavajući ih prema željama predsjednika države ili premijera.
Ispada kao da je DORH radio za KOS umjesto za hrvatsku državu. Progonili su hrvatske branitelje prema optužbama i svjedočenju kosovaca, a eklatatni primjeri takvog progona su Norac, Hrastov, Merčep i mnogi drugi. Njima nikada nije na pamet palo da su možda zločine nad srbskim civilima u Hrvatskoj počinili kosovci, a za takvo ponašanje ima mnogo primjera. Njihovoj rodbini ili potomcima RH čak isplatila i odštetu bez da se itko pita tko će platiti odštetu rodbini i potomcima ubijenih hrvatskih civila. Sud je povjerovao srbijanskim svjedocima kako su Norac i njegov tim nabijali ljude na kolac. Zbog toga bi sudkinju koja je donijela presudu i tužitelja koji je ponudio takve svjedoke trebalo procesuirati i ukloniti ih sa funkcija kojima nisu dorasli.
Evo kako se ponašao županijski odvjetnik u Zadru kad sam podnio kaznenu prijavu protiv jednog lopova i ratnog profitera koji je za vrijeme rata opljačkao hrvatske građane za više od 23 milijuna EURA. Pitao sam ga zašto mi nitko iz državnog odvjetništva nikada nije odgovorio jer sam i ranije podnio neke kaznene prijave DORH-u i USKOK-u, a on mi je samo rekao da je taj lopov imao zaštitu. Rekao sam mu da je ova moja druga kaznena prijava protiv iste osobe, ali ni nakon tri godine ili više još nisam dobio nikakav odgovor. Neka čitatelji presude tko ga je štitio! Dakle, riječ je o ratnoj pljački koja se tretira kao ratni zločin, pa se pitam zašto imamo zakon za ratne profitere po kojem ovakav zločin ne zastarjeva.
Na koncu se pitam kakve koristi državi i građanima može donijeti ministar pravosuđa Bošnjaković ako je ranije kao ministar u Kosoričnoj vladi donio važeći zakon o ovrhi i zateznoj kamati. Taj zakon je istjerao iz Hrvatske više od 300 tisuća mladih Hrvata jer mnogi nisu mogli ni plaćati glavnicu, a kamoli zatezne kamate. Da, bili su nezaposleni. To je bila smišljena pljačka uperena protiv hrvatskog naroda. Oni se nikad više neće vratiti u Hrvatsku jer tu pljačku ne mogu platiti radeći u bogatijim državama. Čiji izbor je bio Bošnjaković za tu funkciju? Neka mi na ovo pitanje odgovori premijer Plenković.
Srećko Radović
HOP
