Valovi preko palube gusarskoga broda srpske nogometne mafije
Sadašnji glasnogovornik Direktorata civilnoga zrakoplovstva Srbije ( tu spada Serbia Airlines ) je Marko Nikolovski, bivši sportski novinar i bivši glasnogovornik NK Crvena Zvezda. Triput je nekažnjeno i uz pomoć nogometnih huligana u razdoblju od 205. do 2008. pokušao, uz pomoć
Zvezdinih huligana “delija” fizički likvidirati tadašnjega glasnogovornika toga kluba Milana Boškovića, da bi nakon njegovoga fizičkoga smaknuća preuzeo mjesto glasnogovornika Zvezde, da bi ovaj uz sretan splet okolnosti preživio iscenirani napad Zvezdinih huligana nakon svršetka dvoboja Zvezda – Vojvodina u proljeće 2006. Dok je na atletskoj stazi razdvajao naoko uzajamno sukobljene huligane i spriječavao njihovu tučnjavu, Marko Nikolovski je iz novinarske lože stadiona bio mobitelom u kontaktu s vođom delija – dembelija i koordinirao organizirani pokušaj ubojstva toga Boškovića, s kojim je samo dan prije toga jeo ćevape i družio se s njim kao od mafije nametnuti prijatelj po mafijaškoj dužnosti. Lažnjak ga nije samo stjecajem okolnosti likvidirao, jer je taj Bošković imao u tom stampedu huligana s tribina pod svjetlosti reflektora stadiona više sreće nego pameti, jer da je bio razborit ne bi noć prije toga sjedio na splavu i družio se sa čovjekom koji mu radi o glavi. Zatim, 2007. epizoda zvana gumi defekt na Boškovićevu automobilu. Besposleni huligani su na mig Nikolovskog, koji je u mladosti bio i sam dio njih, a ima i novinare suradnike s huliganskim pedigreom iz mladosti, napravili gumi defekt na Boškovićevoj klupskoj Toyoti, kojom je upravljao. Nije vozio velikom brzinom, zato je i preživio, a automobil je u potpunosti ostao slupan. I treći puta u svibnju 2008. opet sličan nasrtaj na toga nesretnika Boškovića i opet se za dlaku izvukao sretno i spretno. I što vele Srbi: da se Vlasi ne dosjete kad istekne vrijeme posjete, nije Nikolovski odmah 2008. postao novi glasnogovornik Zvezde, nego je pričekao promociju 2009. dok stanoviti Bogoljub Grujić iz Zrenjanina nije bio prijelazno riješenje u jednogodišnjem periodu. Cijeli slučaj je bio javna tajna u Beogradu, pa bi bilo isuviše prozirno, čak i za standarde kluba kakav je Crvena zvezda, koji očito podupire atentate i na vlastito klupsko osoblje, ako znaju da taj Milan Bošković voli javno reći kako ga “boli kurac za srpstvo i srpsko pravosavlje, kao i za srpsko Kosovo”, ignorira i srpsku ćirilicu, a htio je biti glasnogovrnikom kluba, koji je sve suprotno od onoga što je on sam mentalnim sklopom!? Još je onda taj blento odlično i prošao, kako je teško i životno mogao nastradati, jer je zalutao u pogrešno društvo. Trebao mu je Nikolovski sa Zvezdinim huliganima objasniti tu činjenicu na iznimno brutalan način.
Nije se tu zaustavio Marko Nikolovski, Makedonac iz Beograda. On je sin pokojnoga vječnoga honorarca “Politike Ekspres” Trpeta Nikolovsog, povezan i s huliganima na tribinama i u novinarskoj sferi, gdje pored narečenoga Radeljića ima još i Gradimira Brankovića ( eks huligana OFK Beograda i dugogodišnjega predsjednika udruge sportskih novinara Beograda ) i glavnoga nogometnog komentatora Radio Beograda Vladu Radičevića, ali ima i mafijaškoga suradnika u beogradskoj policiji u liku zeta Vladimira Božovića, muža njegove rođene sestre Tijane. Dakako, sam je kao i svi spomenuti eks novinarski huligani, što su baklje i petarde zamijenili novinarskim perom ili mikrofonom, suradnik Šestog odijela tajne političke policije MUP-a Srbije. I zato je po naputku bjegunca od pravde, sadašnjega direktora Crvene zvezde Zvezdana Terzića 2009. godine preko stanovitoga huligana OFK Beograda iz grupe “Blue Union” pokušao ubiti tužitelja Zorana Jakovljevića, jer je taj tužitelj vodio predmet o organiziranom sportskom kriminalu u srpskome nogometu i podigao optužnicu protiv Zvezdana Terzića. U trenutku atentata na tužitelja Zorana Jakovljevića, sam Zvezdan Terzić je unatoč crvenoj tjeralici Interpola bio u bijegu u više europskih zemalja, skijao je kao bjegunac o pravde slobodno i nesmetano na Alpima u Švicarskoj, a sunčao se i kupao u Budvi u Crnoj Gori. Kad mu je u bijegu od pravde ustrebalo crnogorsko državljanstvo, ekspresno mu je vlast Mila Đukanovića izdala i putovnicu i domovnicu, pemda je kao potomak crnogorskih kolonista, on rođen 1965. godine u Vojvodini. Po zakonu imao je pravo imati samo jedno od dva državljanstva po vlastitome odabiru, ali Crna Gora je dala dokumenta tad i Draganu Džajiću, također suđenom tada za sportske makinacije i malverzacije oko transfera nogometaša i astronomske pljačke kluba kojim je ravnao sa Vladimirom Cvetkovićem dulje od dva i pol desetljeća. Atentator kojega je po naputku odbjegloga Zvezdana Terzića iz tadašnjega njegova skrovišta u Budvi unajmio Marko Nikolovski u popodnevnim satima je izveo atentat iz ulice dr. Aleksandra Kostića pravo na prozor kabineta tužitelja Zorana Jakovljevića, jer je imao, očito je, dojavu i tajne pomagače u samome tužiteljstvu koji su im dostavili podatje gdje i kad tužitelj sjedi u svome kabinetu. Metak je prošao kroz otvoreni prozor, ali se zario u gornji limeni otvor instalacija kabineta. Strijelac je bio zamalo neprecizan, ali taj tužitelj Jakovljević je slučajno ostao živ, jer je koju minutu prije toga imao hitan poziv, pa je na tren izašao izvan prostorije i nije se samo igrom slučaja zatekao u trenutku atentata u prostoriji. Marko Nikolovski, ne samo da je danas na slobodi, nego je i brzo uznapredovao u karijeri u kriminogenoj i mafijaškoj državi, kakva je Srbija, koja otvoreno podupire zločine u ime države. Naručitelj ubojstva tužitelja Zorana Jakovljevića, osobno aktualni direktor Crvene zvezde Zvezdan Terzić, u međuvremenu je aboliran za sve kriminogene radnje u nogometu, što ih je godinama prije toga radio i u OFK Beogradu, kojega je financijski uništio i doveo do kolapsa, pa je sad taj nekad renomirani klub iz prve lige bivše Jugoslavije u trećem rangu nogometnog natjecanja u Srbiji i u dugovima do guše. Zvezdan Terzić se, baš kao i Miljenko Tot iz opisanoga političkoga slučaja iz Siska, odlučio na istu strategiju i taktiku poremećenoga i bolesnoga uma. Tip koji je, uz sve pobrojano nekažnjeno na očigled svih nazočnih na stadionu, jednom prigodom davio pred gledateljima vlasnika NK Rad Ranka Stojića, bivšega vratara Partizana, Dinama i reprezentacije bivše države, jer Stojić nije želio s njim dogovoriti rezultat utakmice Rad – OFK Beograd, ponadao se da će ubojstvom tužitelja Zorana Jakovljevića i predmet u kojem je taj tužitelj podigao optužnicu protiv njega biti zauvijek arhiviran i on automatski i za sva vremena oslobođen svake krivnje. Na što liči srbijanska država kad tolerira i očigledni pokušaj ubojstva, ne samo stanovitoga glasnogovornika NK Crvena zvezda Milana Boškovića, nego i toga Zorana Jakovljevića, što je obnašao visoku javnu dužnost u Srbiji? Ni na što drugo nego na skup goleme razbojničke bande, u kojoj vrijede pravila kao na gusarskome brodu, gdje pobunjeni gusari mogu i kapetana broda baciti u more kao zalogaj morskim psima ako nisu zadovoljni količinom i veličinom pljačkaškoga pohoda i otimačine od nevinih i nedužnih ljudi.
Zoran Jakovljević se na neko vrijeme smirio, povukao iz tužiteljstva, ali nastavak karijere toga čovjeka razvidno dokazuje kako on sam misli kao i većina mu saputnika i sapatnika tako naopakoga rezona manjka samopoštivanja vlastite žrtve, da je promašio profesiju, time i život. Zoran Jakovljević nakon otpusta s mjesta tužitelja, prešao je u odvjentike i brzo se slizao s klanom SNS-a i postao u dva sudska slučaja braniteljem Andreja Vučića. Zli jezici po Beogradu za Zorana Jakovljevića govore da pripada gay lobiju, što nije posve dokazano, ali se nedostatak časti, ponosa i dostojanstva njegovim prilaženjem SNS-u i sličnim političkim snagama, to su ga preko Terzića i Nikolovskog pokušali ubiti, može komotno podvesti pod osobine beskičmenjaka, tipične za poltronske homoseksualce. Marku NIkolovskom, kao jednom dokaznaom i osvjedočenom pripadniku i pristaši gay mafije novinarske i političke mafije u Srbiji, odavno je jasno da pravila igre na srpskome brodu luđaka ne određuje uvijek i najviše bilo koja trenutačna politička vlast u Srbiji, koliko ljudi iz treće sfere društva, oni iz podzemlja i zone ljudskoga sumraka, kojima i sam pripada. I zato Marko Nikolovski nije nikad procesuiran, niti uhićen, još manje osuđen, niti u doba gay predsjednika Borisa Tadića, niti sad u vrijeme gay predsjednika Ačeksandra Vučića. Jadna je i bijedna ona zemlja u kojoj se policija, tužiteljstvo, sud i lažna eurospka Srbija Tadića, ili ova prava azijska Srbija Vučića svi skupa kukavički boje da ne budu ubijeni od strane kojekakvih “delija”, “grobara” i sličnih barbara i vandala iz navijačkih skupina ostalih klubova iz Srbije, jedine zemlje u Europi gdje mafija ima svoju državu, kojom iz sjene stoluju društveni, naizgled minorni i marginalni likovi poput Zvezdana Terzića i Marka Nikolovskog. Preko huliganske mafije, koja je samo produžena ruka političke mafije u Srbiji, tipovi poput Terzića i Nikolovskog imaju moć mehanizma ucjene i to im jedino i daje volju za neograničenu svemoć u Srbiji. Jednom me, tamo još 2009. godine gangster, kriminalac, narkoman i peder Marko Nikolovski kao bivši redakcijski kolega preklinjao i moljakao da mi u zalog šutnje pokloni vlastiti automobil na trajno korištenje, pa ako hoću i prodati auto na svoje ime i samo za svoj račun, samo da se za sve ovo nikad ne dozna i da on ne ode na robiju. Odgovor mafijašu Nikolovskom glasi ovako: nije sve u boji novca i najviše i najveće ljudske stvari u životu ne mjere se nikakvom količinom novca. Ima nas ljudi koji nemamo cijenu poštenja koja se prodaje po nekoj mafijaškoj skali vrijednosti kriminogene države Srbije. Naravno, Nikolovski se branio napadom na mene riječima kako kujem snove da će “Hrvati vojnički osvojiti cijelu Europu i pokoriti i baciti pod noge cijeli svijet!?” To mu je bila “najjača” obrana u Srbiji, kad me lovom nije uspio kupiti da šutim. Čitaš li sve ovo Zdravko Mamiću? Maminjo, prijateljski ti velim, sa Srbima nema, ni u šali, ni u zbilji, ni prijateljske partije klikera ili domina, kamoli regionalna liga s gomilom po živote nevinih i nedužnih ljudi najopasnijih životnih briga. Jer, srpski nogomet je kao i srpska država jedan veliki gusarski brod, na kojem je najopasnije kad valovi često nadolaze preko palube broda.
HOP
