Listajući nekidan ” Zbornik narodnih heroja Jugoslavije ” dobro sam se nasmijao.
Jer, opis ” herojskih ” djela nekih likova ne samo da je izmišljen, nego je i urnebesno smiješan.
A, bilo bi još i smješnije da nije žalosno koliko je godina tim pričama za malu djecu ispiran ljudski mozak.
No, budući da sam danas obećao smijeh, krenimo odmah ;
I, da se znate orijentirati, prvo ću napisati službeni životopis dotičnih, a onda istinu gorko – smiješno – jadnu.
MARIJA BURSAĆ
Rođena 1920. godine u Kamenici kod Drvara. Do rata je nepismena pastirica ( čobanica ). Od prvih dana ustanka svim snagama radi u Narodno oslobodilačkom pokretu. Prošavši ubrzani tečaj opismenjavanja, povjeravaju joj se odgovorni partijski zadaci.
23. rujna 1943. godine, prilikom borbi protiv njemačke vojske, teško je ranjena minobacačkim projektilom u pluća i trbuh. Umrla je na nosilima pjevajući do zadnjeg daha i tako hrabrila druge ranjenike.
Za Narodnog heroja je proglašena 15. listopada iste godine.
Idemo redom.
Do rata je nepismena, a onda odjednom super brzo uči čitati i pisati i postaje jedna od zapovjednika. Kako da ne.
A to što su joj povjereni odgovorni zadaci pobija samo sebe. Jer, da je pismena, sigurno joj ne bi dali važne informacije u ruke.
Nadalje, teško je ranjena minobacačkim projektilom u pluća i trbuh. I onda ova djevojka pjeva sve u šesnaest do smrti.
Naravno.
Krhotihe projektila su joj probile pluća. Pluća polako ostaju bez zraka. Dodatna rana u trbuh ozlijeđuje unutrašnje organe. Bol je nesnosna. U pluća se polako slijeva krv i ona zapravo umire od gušenja u vlastitoj krvi.
Iskreno, da ne znam koliko snažan i otporan možeš biti, s takvim ranama ne samo da ne bih pjevao na sav glas, nego bi bio u nesvijesti.
Dakako, da bi što više djevojaka privukli u pokret, sirotu Mariju su proglasili herojem i od nje napravili medicinski fenomen, neviđen u svijetu dotad !
MILKA BOSNIĆ
Rođena je 1928. godine u Vrtočama kod Drvara. Neposredno prije njemačkog desanta na Drvar, Milka je postala član SKOJ – a.
U toku desanta, dok su je Nijemci zarobljenu sprovodili u koloni, pokraj njih se našao onesposobljeni partizanski tenk. Naime, njemački padobranac je bacio šatorsko krilo preko otvora za gledanje i tenk je stao. Odjednom, Milka naglo iskače iz kolone, skida krilo s tenka i tenk nastavlja borbu.
Vidjevši što je učinila, Nijemci su pobjesnili i sasjekli ju bajunetima.
Također su nakon toga strijeljali i njenu majku Jelicu i brata Zdravka. Strijeljali su i Milkinu sestru Dušanku, ali je preživjela strijeljanje i s tavana kuće promatrala je Milkinu smrt.
Milka Bosnić je proglašena za Narodnog heroja 17. svibnja 1974. godine.
O, Bože, što reći na ovo …
Dakle, Nijemci vode zarobljenike kao po korzu, a metar dalje se njihovi suborci bore protiv tenka. I ovi u žaru borbe nastavljaju mirno hodati pokraj.
No comment.
E, onda jadna Milka izlijeće iz gomile i skida šatorsko krilo s tenka i tenk se nastavlja boriti.
Onda su je Nijemci sasjekli bajunetima.
Da, u toku borbe na život i smrt protiv partizana, Nijemci svakako imaju vremena ljude rezati bajunetima. To što im se žuri pod svaku cijenu nije nimalo bitno. To što padobranci imaju u sekundu određen raspored i što ga se moraju, kao pijan plota, držati, nije važno. Ipak moraju sjeći djevojku.
Milkina sestra Dušanka je preživjela strijeljanje. I to tako da nije ni bila strijeljana ! Jer, ako su je strijeljali poslije Milkine smrti, kako je onda mogla vidjeti njenu smrt ? Imala je vremeplov ili … ?
VASILJ GAĆEŠA
Rođen je 1906. godine u selu Vlahović kraj Gline. Rano ostaje bez oca, pa postaje glava kuće.
Prije Drugog svjetskog rata, Gaćeša se družio s komunistima, pa je proganjan od žandara.
Nakon sloma Kraljevine Jugoslavije, odmah počinje skupljati oružje i pripremati akcije.
Ustaše ga žele naći, ali se skriva po šumama.
Prvih dana ustanka, neumorno radi na prikupljanju boraca. Isto tako, okuplja borce bez obzira na nacionalnost.
Sa svojim odredom napada ustaške posade u Zrinu i Banskom Grabovcu i nanosi neprijatelju težak poraz.
Poginuo je 29. travnja 1942. godine u selu Brubno nakon što je cijelu noć vodio borbu protiv jedne ustaške bojne.
Za Narodnog heroja je proglašen 6. prosinca 1944. godine.
Da skratimo priču, ovo je glupost žešća. Vasilj Gaćeša nije bio nikakav partizan niti antifašist, nego upravo suprotno.
Naime, Vasilj Gaćeša je bio četnički vojvoda !
I to što ga je prije rata tražila žandarmerija stoji. Ali, nije ga tražila jer se ovaj družio s komunistima, već zato jer je bio običan lopov i nasilnik.
Nakon sloma Kraljevine Jugoslavije ga traže ustaše. Ne traže ga nikakve ustaše nego seljaci koje je pokrao.
Dakako, njih će kasnije proglasiti ustašama.
Napad na Banski Grabovac je bio najobičniji ratni zločin. Gaćeša je upao u ciglanu i zarobio nekoliko radnika koji su radili na održavanju tokom noćne smjene, te ih je pobio bez milosti. Isto tako, u Zrinu je zapalio dvije obiteljske kuće ( a ne dva ustaška utvrđenja ) i ubio je dva policajca.
Dakle, običan terorist !
Iako je ubijen 1942. godine, zašto se čekalo više od dvije i pol godine da postane i službeno narodni heroj ? Pa, vrlo jednostavno.
U kasnu jesen 1944. godine, nakon sloma četnika u Srbiji i nakon zauzimanja Srbije, puno bivših četnika prelazi u partizane. Isto tako i Vasilj Gaćeša postaje odjednom partizan i narodni heroj.
Pametnom dosta.
PETAR LEKOVIĆ
Rođen je 1893. godine u Svračku u Srbiji. Nakon Prvog svjetskog rata počinje posao kao kamenorezac.
Prvih dana ustanka se priključuje partizanima zajedno sa svoja tri sina.
U borbama protiv Talijana se nekoliko puta istaknuo. Prvo je 30. ožujka u Čajniču sam osvojio talijanski bunker, a zatim je sam zarobio njemačku posadu kod Gorobilja i kod Gackog, a zatim je zarobio cijelu talijansku desetinu.
Poginuo je 12. lipnja 1942. godine kod Gackog dok je štitio povlačenje jedne partizanske satnije.
Ostao je bez strjeljiva i golim rukama je odvaljivao stijene i kamenje na Talijane. Našli su ga mrtvog s rukama zarivenim u stijene.
Proglašen je za Narodnog heroja početkom ožujka 1942. godine, dakle još za života i to kao prvi Narodni heroj Jugoslavije.
E, idemo sad i ovo razvaliti.
Kako je Petar mogao zarobiti talijanski bunker 30. ožujka 1942. godine u Čajniču, kad su Talijani u Čajniču postavili posadu tek od 22. travnja ?
Potom se navodi da je zarobio njemačku posadu kod Gorobilja. Dobro. Ali, kako ju je uspio zarobiti kod Gackog kad u Gackom Nijemaca do rujna 1943. godine nije bilo !!!
Sljedeći demant ide u pogledu samog Lekovića. Nije sporno da je bio partizan. Sporno je to da je bio partizan na području Čajniča.
Jer, područje Čajniča je vrvjelo od četnika koji su haračili uokolo dok sve dok ih ustaše nisu potukle do nogu.
Dakle, ova priča ne drži vodu niti malo.
Eto, ovo je bio kratki opus o ” herojima ” i njihovim djelima.
Napominjem opet da je uistinu bilo heroja koji su uistinu herojska djela i učinili. No, ne i u ovom slučaju.
Htio bih spomenuti nakratko i jednog od najpoznatijih narodnih heroja ikada – Savu Kovačevića.
Nisam ga uvrstio u popis jer za opis njegove smrti nemam vjerodostojne informacije. Ali, prema nekim izvorima ( svi izvori su iz Jugoslavije !!! ), drug Savo Kovačević nije poginuo u lipnju 1943. godine dok je probijao njemački obruč u bitci na Sutjesci, nego je poginuo dok je provaljivao u skladište.
Fotografije prikazuju osobe spomenute u ovom članku.
izvor povijest- prava istina
HOP
