Može li se pravoslavni vjernik angažirati oko Istambulske deklaracije?
Vidjeli smo kroz dosadašnje izlaganje neprihvatljivost rodne ideologije i Konvencije za pravoslavlje. Prema tome, pravoslavni vjernik po svojoj vjerničkoj savjesti i stavu ne smije to prihvatiti. Što se šireg društvenog angažmana tiče, pošto ne postoji službeni stav naše Crkve o tome (stav drugih pravoslavnih Crkava postoji), ne postoje ni službene crkvene inicijative koje bi se bavile ovom temom u praksi. Jednako tako, ne postoje u Hrvatskoj ni građanske inicijative pravoslavnog usmjerenja u kojima bi se vjernik mogao angažirati oko toga.
Može li se pridružiti katoličkim i katolički usmjerenim inicijativama? To je vrlo delikatno pitanje. S jedne strane, bio bi to ekumenski potez, jer pravoslavlje i katoličanstvo dijele iste stavove po tom pitanju. Međutim, treba imati na umu da je jedan dio tih organizacija i inicijativa izrazito antipravoslavno nastrojen, odnosno, protiv je kanonske SPC u Hrvatskoj, te podupire projekt lažne tzv. HPC. Ovo u praksi znači da pravoslavni vjernik ne može sudjelovati u takvim inicijativama i pokretima, niti im davati potporu, jer su, iz pravoslavnog kuta gledanja, protucrkveni, i žele pravoslavne lišiti svetih sakramenata i odvojiti ih od sveopće Crkve.- tvrde u SPC,a prenosi neki Miodrag iz Bitno.hr.
Prva stvar što se uočava u ovom tekst, a što posebno smeta srpsku četničku crkvu je HPC. Lažna Hrvatska pravoslavna crkva? Preko 16000 pravoslavaca u Hrvatskoj nisu Srbi. Tko su oni? Ako znamo da je i prije Srboslavije bila država, Austro-ugarska, a u njoj je bilo jako puno Hrvata pravoslavaca, pravo pitanje je; gdje su nestali ili su posrbljeni preko četnikovanja u crkvi?
“Međutim, treba imati na umu da je jedan dio tih organizacija i inicijativa izrazito antipravoslavno nastrojen, odnosno, protiv je kanonske SPC u Hrvatskoj, te podupire projekt lažne tzv. HPC.”
