Ingrid Runtić piše
Slovenska „umjetnica“ Maja Smrekar, dojila je psa, ali je i jedno vlastito jajašce dala na oplodnju psećom spermom, kao dio tromjesečnog „umjetničkog“ projekta. Čitav bizarni proces pretvorila je i u svojevrsni dokumentarni film.
Projekt nazvan „K-9_topology“ trajao je tri mjeseca, a pritom je Smrekar živjela sa svojim psima u izolaciji.
Tijekom tog perioda, natjerala je svoje tijelo na stvaranje mlijeka upornim pumpanjem dojki. Potom je dojila štene imenom Ada, kako bi istražila „društvenu i ideološku instrumentalizaciju ženskog tijela i dojenja.“
Smrekar je također uzela jednu ćeliju iz sala drugog psa, Byrona, te ju je koristila kako bi oplodila jedno od svojih jajašaca, koristeći metodu sličnu in-vitro oplodnji.
Na svojoj web stranici, Smrekar tvrdi kako je projekt nastao iz „promatranja zeitgeista kroz takozvanu tanatopolitičku dimenziju suvremenih biopolitičkih praksi.“ Njeno „umjetničko“ djelo možete pogledati u videu.
Unatoč krajnjoj bizarnosti projekta, koji se ne bi mogao nazvati čak niti dekadentnim, Smrekar je dobila glavnu nagradu Prix Ars Electronica u kategoriji „Hibridne umjetnosti“, što je po riječima stručnjaka, jedna od najpoznatijih nagrada na polju elektroničke i interaktivne umjetnosti.
„Ono što ovo umjetničko djelo čini tako posebni jest totalna predanost umjetnice,“ izjavila je porota u službenoj izjavi.
„K-9_topology je istinsko hibridno umjetničko djelo s dubokom bio-političkom porukom te je sigurno da će unijeti mnogo diskusije u publiku, s umjetničke i znanstvene strane.“-piše portal Tribun sav ushićen o ovome kretenizmu na tragu Istanbulske konvencije.
Slovenska “umjetnica” zadojena Istanbulskom konvencijom podojila psa i dobila nekakvu nagradu za to sranje. Sumrak razuma i svega ostaloga… da ti se sve zgadi…
Zidić važniji od velikog Emanuela Vidovića
Interesantno: jedan od glavnih spasioca (u međuvremenu totalno propale) hrvatske kulture, glavom i bradom Igor Zidić, junački otkriva zaboravljene hrvatske umjetnike, ovoga puta (ponovno) Emanuela Vidovića, u izložbi slika koju će ugostiti Umjetnički paviljon. Zidić je naravno autor koncepcije izložbe, predgovora itd. Ističem ovo “autor” jer mi obični umjetnici, (kao i publika) živimo u zabludi da smo autori naših djela. Ona praktički ne postoje dok se ne pojavi neka preuzvišenost kao Igor Zidić, Tonko Maroević, Biserka Rauter Plančić ili netko tako divovski značajan koji će naša djela javnosti predstaviti i protumačiti. Jer, naravno, mi slikari smo (baš kao i publika) pomalo glupavi i imbecilni pa treba netko pametan to sve što smo naslikali i stvorili uobličiti kako treba. I nije Vidović toliko zaboravljen, koliko su njegova djela (kao i djela mnogih drugih vrhunskih umjetnika) većinom uskladištena u raznim depoima u kojima čame u mraku. Pregaoci kao Zidić onda imaju priliku zabljesnuti u svoj svojoj veličini i otkriti se svijetu i svemiru (a posebno hrvatskoj publici) kao čuvari i lučonoše hrvatske kulture i umjetničkog blaga. Koncepcija i projekt rules!
A to je ustvari i razlog zbog kojega ne želim da mi bilo tko palamudi na otvorenju moje izložbe, o mojim djelima – u stilu kaj sam slikama htjela reći i zakaj…
Mislim da kužite ironiju mojih gore napisanih rečenica. Još uvijek sam “svoga tela gospodar”. A bome i slika.
U svakom slučaju ću iskreno uživati u slikama Emanuela Vidovića za 4 dana u Umjetničkom paviljonu. To uživanje mi neće pokvariti (ni uljepšati) čak niti Zidić. Ustvari, potpuno je nebitan. Mada misli da je “autor” izložbe. Nek živi u tlapnjama…
Usporediti Gericoulta i punk može samo idiot
