Većina hrvatskih sabornika živi u strahu jer izvan politike nemaju budućnosti. Oni su dosegli vrhunac svojih nesposobnosti, a izgubili su i ono malo sposobnosti što su imali. Zbog takve situacije, oni su podložni samovolji bilo kojeg despota. Takvi će glasati za Istanbulsku konvenciju jer oni nemaju ni stava ni karaktera, a zbog lažne moći, spremni su izdati svoje birače, cijeli narod i državu. Oni su opasnost po hrvatski narod i državu. Zbog takvih političara Plenković je već danas prošlost. Međutim, i bez njih, on je to obilato zaslužio svojim sluganstvom, podlošću i bahatošću.
Zar biračima još nisu dosadili zastupnici Đakić, Bačić, Jandroković, Kosor, Pusić, Pupovac, Radin, Maras, Bandić i mnogi drugi?
To su ljudi bez stava i bez karaktera. To su lutkice na koncu ili tvrdoglavi pioniri koji razumiju samo komunističku demokraciju i komunističko upravljanje državom. Međutim, na zadnjim izborima pored tih lutkica na koncu smo izabrali još gore zastupnike iz Živog zida i Mosta, one koji se nameću javnosti sa svojom glupošću, tvrdoglavošću i umišljenošću. Da bi osvježili politiku, nitko u Saboru ne bi smio imati više od dva mandata jer jedino tako možemo ukloniti marionete iz hrvatske politike. Birači nedvojbeno pokazuju da ne razumiju načela demokracije jer tako biraju svoje zastupnike.
Zadaća birača je da na slijedećim izborima glasaju protiv takvih marioneta i vrate ih u stvaran život jer jedino tako ih možemo natjerati da osjete bol ovog osiromašenog naroda pokradenog od komunista – udbaša i kosovaca, te pokazati koliko je Plenkovićeva nebriga za birače opasna po njega samoga. Jedino tako možemo razvijati gospodarstvo i vratiti čast i poštenje bilo kojoj stranki, posebice HDZ-u koji je nakon Tuđmana zalutao u mrak oportunizma i izdaje.
Okorjeli komunistički samoupravljači još uvijek vjeruju da su njihove tvornice i poduzeća prodane za badava jer ne mogu shvatiti da su takve tvornice i poduzeća bili uništeni u bivšoj državi. Njihove dugove su kupili udbaši i kosovci kojima ih je RH isplatila zbog njihovog vlasništva i tako osiromašila narod, a radnike prevarila. Oni i danas traže izgradnju komunističkih mastadona ne znajući da je uzrok nezaposlenosti nova tehnologija i da se nikada više nreće graditi komunistički madstadoni.
Struktura zaposlenika će biti druknčija, a mali broj ljudi se osuđuje osnovati svoje poduzeće, samo zahvaljujući komunističkoj svijesti Zbog toga školstvo treba prilagoditi novom vremenu, a ajmanje komunističkom samoupravljanju. Treba promicati mala poduzeća, ali nažalost, nitko ih ne osniva. Hrvatskoj treba samo jedno, maksimalno dva brodogradiilišta, i mnogo više manjih poduzeća koja će im biti kooperanti. Tako funkcionira kapitalizam, omraženi način proizvodnje za hrvatske samoupravljače.
U sve stranke treba uvesti mlade, obrazovane i poštene ljude koje će se kaliti uz iskusne domoljube i uz one koji su otkazali poslušnost despotima. Ne može im biti uzor Plenković koji se kao mladac za vrijeme agresije i rata skrivao po hrvatskim konzulatima ili ambasadama. Ne mogu im biti uzori Ostojić, Komadina, Stazić, Mršić ili Milanović. Takavi političari ne mogu i ne smije voditi jednu neuređenu i osiromašenu državu jer zbog njih mnogi još uvijek vjeruju u povratak komunističkog samoupravljanja. Pogledajmo što se dogodilo u brodogradilištu Uljanik sa samoupravljačima kao vlasnicima.
Plenković valjda ne zna da je zadaća države štititi sve svoje državljane, a ne samo nacionalne manjinje uz čiju pomoć vlada državom. Uostalom, to nisu nacionalne nego etničke ili narodne manjine koje ne mogu imati svoje zastupnike ni u jednom demokratskom parlamentu, niti javno mogu koristiti etnički jezik i svoje pismo kao u Hrvatskoj. Ugledajmo se u stare demokracije kao u Britaniji, Francuskoj, Belgiji, Holandiji, Americi i drugim demokrastkim državama. Zar etnničke manjine mogu voditi i usmjeravati državu, što se događa u Hrvatskoj od 2000. godine? Istovremeno hrvatska se država ne brine za Hrvate u BiH, koji tamo nisu etnička manjina nego konstituivan narod i Hrvatsdka im je jamac opstanka.
Srećko Radović
