To je pitanje na koje još nije odgovorila argumentirano povjesna znanost. Moj cilj je dokazati da je Bosna uvijek bila hrvatska na temelju jezika i pisma, sve dok je nisu pokorili Osmanlije? Zašto su hrvatski vođe u Bosni naklonili Osmanlijama je pitanje na koje nitko još nije odgovorio jer ona je šutke pala, mada se to naslućuje. Kada je Bosna postala hrvatska država postoje samo nagađanja, a meni se čini da je Bosna sve do prihvaćanja Pacta Convente 1102. godine bila dio hrvatske kraljevine poznate još kao Krajina – sve do osmanlijske okupacije.
Isto tako znamo da je naziv Servi nastao pod Rimom od naziva Cerve, a ne od naziva Cerven. Sufiks EN je odbačen jer riječ je cervena označavala hrvatsku carevinu. Hrvati su sebe preko latininskog pisma zvali Cerve, a odatle rimski naziv Servi, odakle i bizantski naziv Serbi. Po Bizantom AVARI su postali OBRI, a odatle toponim OBROVAC. Avari su se u Beloj Hrvatskoj zvali Avali.
Kada su Hrvatsku pokušavali okupirati Mađari, tomu se suprostavio Petar Smačić kojeg neki pogrešno nazivaju i Snačić, a njegovo prezime je najvjerojatnije bilo Smač prije slavenizacije, jer Hrvati iz Bosne su bili ikavci i glas M je često postojao N. Njegovo prezime je izvedeno od haravačkog izraza AS-MAČ, što bi značilo ”kao mač”, a taj izraz je ostatak keltskih Hrvata. Dakle, nakon potpisivanja Pacta Convente 1102. godine, Bosna se odvojila od mađarske Hrvatske i postala suverena hrvatska država koja se vratila u okrilje Bizanta, dakle, ortodoksnom istočnom krščanstvu i koja težila da se ujedini sa Crvenom Hrvatskom, dakle, carevinom Hrvatskom. U međuvremenu se Crvena Hrvatska vratila u okrilje katoličkog Rima, a Bosna je već bila suverena hrvatska država.
Nakon toga se Hrvati u Bosni prikljanjaju Rimu.
Neki postaju katolici, a neki zadržavaju bizantske običaje. Zbog bizantskog uticaja u Krajini, Hrvati istočno rimsko carstvo nazivaju Bizant, a Srbijanci ga nazivaju Vizant, što jasno pokazuje da su Srbijanci bili katolici pod vlašću Franaka i bili su dio Bele Hrvatske, dakle, Abelove ili franačke, a ne bizantske Hrvatske. Očito, u Bosni su živjeli Hrvati bizantskog i katoličkog obreda zbog bizantskog uticaja u prijašnjoj Carevini ili Krajini, a neki od njih su pod vlašću Osmanlija prihvatili islam. Očito, porijeklo bosanskih muslimana je većinom hrvatsko i hrvatsko vlaško, a ne cincarsko vlaškog porijekla. Iz Beogradskog pašaluka, nakon nastanka kneževine Srbije, muslimani su bježali u Bosnu jer u Beogradskom pašaluku su porušene sve đamije i minareti.
Zar sve ovo ne potvrđuju i genetska istraživanja unatoč velikim migracijama. Cincarski Vlahi dolaze sa Osmanlijama, ali u malom broju. Cincarski Vlahi se najviše naseljavaju u Austrougarsku kao graničari prema Osmanlijama. Dakle, nije riječ o Srbijancima nego o cincarskim Vlahima koji su bili pravoslavci. Austrougari su tu granicu zvali krajina jer to je bila granica prema bivšoj Krajini ili Carevini Hrvatskoj. Odbacivanje sufiksa INA, dobivamo riječ kraj, a od nje nastaje titula kralj.
Hrvati iz Bosne su bili prije poznati i kao Veni, dakle, Cerveni. Prije toga su se zvali Vačani, dakle, Vasani, što pod Bizantom postaje Bosani. Očito, Bosna dobiva ime po Vačanima, odnosno, Vasanima. Odatle hrvatska prezimena Vačić, Bačić, Vašić (Jašić), Bašić, Bosić i Bosnić.
Nakon osmanlijske okupacije, mnogi katolici su se vraćali bizantskim obredima zbog visokih nameta katolicima, ali uvijek kao Hrvati. Hrvati katolici su hrvatske pravoslavce zvali Riščani jer bizantsko pismo nije imao slovo H. Hrvati katolici su pod Osmanlijama bili poznati kao Harači, dakle, bez slova V i zbog toga se osmanlijski nameti dobili naziv harač koji su nametnuti Raji, dakle, Račima. Harač je bio nametnut katolicima, a od njega su bili oslobođeni pravoslavci i muslimani. Zašto? Zato što su se Osmanlijama suprostvaljali jedino Hrvati katolici. Mnogi Hrvati su zbog velikih privilegija prihvaćali islam i dobivali osmanlijske titule, a to nam najbolje pokazuju mnoga današnja muslimanska prezimena. Prije kralja Tomislava, prema povjesnim izvorima, 924. godine, uspostavljena je granica na Drini, a Bosna je bila dio Tomislavovog kraljestva.
Na temelju povjesnih podataka, može se zaključiti da je cirilica nastala u Bosni nakon uspostave hrvatske države Bosne. Ta cirilica je bila utemeljena na glagoljici i često na ciriličnim spomenicima sa ultarioletnim svijetlom mogu se otkriti ostaci glagoljice. Cirilica je imala jednaki broj slova kao i glagoljica, a iste su bile brojevne vrijednosti za slova. Dakle, nema nikakve sumnje da su tzv. Slaveni naslijedili slavensku cirilicu od Hrvata iz Bosne. Riječ je, dakle, o grčkom pismu kojem su dodana glagoljička slova za glasove V, Č, C, Š i Ž. Cirilično slovo V u bosančici najprije se pisalo sa kvadratićem, a tek kasnije bizantskim slovom B. Zar nam ovo ne pokazuju bugarska i ruska prezimena koja su zvršavala na OV ili EV jer grčko pismo nije imalo slova za hrvatske glasove. Dakle, i Bugari i Rusi su prihvatil slova iz bosančice, a ona su u bosančicu ušla iz glagoljice. Očito, i cirilcu su stvorili Hrvati.
Nisam povjesničar i nedostaju mi datumi jer tumačim povijest preko jezika i pisma. Zašto hrvatski povjesničari sve ovo ne bi potvrdili povjesnim datumima jer tako bi dokazali da su Serbi doista izmišljen narod isto kao Slovenci i Bošnjaci, bez ikakve povijesti prije polovice 19. stoljeća. Crnogorci su Hrvati jer to pokazuje naziv Crni Gorac (Corac) ili Crveni Hrvat.
Srećko Radović
HOP