Najveći problem Hrvata je etimologija – antroponimija, toponimija i oronimija – te semantika, a zbog toga i ne znamo povijest hrvatskog jezika, pa se uklapamo u izmišljeni identit Slaveni. Na ova razmišljanja me natjerao tekst o Bunjevcima u Hrvatskom tjedniku. Bez poznavanja etimologije mi ne možemo dokazati da je etnik Serb nastao od latinskog naziva za Hrvate koji je bio Cerve, nakon odbacivanja sufiksa ENE. Isto tako ne možemo dokazati da etnik Harvač nije mogao nastati od etnika SERB jer sva pisma su imala slovo S. Od naziva Cer-vene odbacivanjem prefiksa CER nastaje etnik Veni. Veni su bili Ani ili Jani i Eni ili Jeni, ali preko naziva Veni iskorjenjena je prijašnja vjera i jezik.
Danas nitko i ne spominje da su se Hrvati u Bosni također zvali Veni. Naziv Bosna je nastao od grčkog naziva Basana, dakle, Vasana. Naziv VENI je nastao od latinskog naziva CERVENE, koji je označavao Hrvate jane i to odbacivanjem prefiksa CER. Zamjenom slova R slovom L, Hrvati su postali Helveti.
Još prije toga Grci su ih zvali Kelti, a nakon toga Romani su ih zvali Celti. Međutim na prostoru Alpi, Hrvati su još bili poznati kao Claveni, dakle, Craveni, od kojeg nastaje etnik Slaven.
Njega su izmislili imperijalni Rusi koji su pokušali zavladati prostorom sve do Alpi i Jadrana. Svi ovi nazivi označuju Hrvate, što znači da su Hrvati živjeli na današnjim prostorima i diljem Europe prije Herodota, koji je bio civilizacijski Hrvat, isto kao i izraelski vladar Herod. Dakle, Hrvati su izgubljena civilizacija, a današnji Hrvati su samo ostatak te civilizacije koja sa njima nestaje.
I Herod-ot i Herod su semitizirani Hrvati jer Hebreji, koji su također semitizirani Hrvati, su glas T pisali slovom D, a slovo O je stalo za glas V. Dakle, Herod se na grčkom i hebrejskom pisao Erod, a to je naziv za Hrvate napisan semitskim suglasničkim pismom. Erod je kod nas još poznat kao IRUD zbog Bizanta. Ovdje je slovo E postalo I, a slovo U stoji za glas V. Tek nastankom Bizanta glas V se počinje pisati grčkim slovom B, a na prostoru Levanta davno prije se pisao slovima F, P i M. Grci su sebe zvali ELA i ELAS, što mi danas pišemo HELA i HEL-as. Ova dva naziva su nastala semitizacijom izvornih naziva HERA i HER-as. Sufiks as stoji za izvornu riječ vača u nazivu Hara-vača ili Harvač. Hrvati danas HELU nazivaju GRK, Englezi ga nazivaju GRIK, a Talijani ga nazivaju GREGO. Ovo nam jasno otkriva kako se mijenjao jezik. Talijanski naziv je nastao od naziva CREČ jer su Latini slova C i Č pretvorili u slovo G.
Sam naziv Harvač ili Haravača označavao je jednog jedinog ali dvojnog Boga, koji je nastao spajanjem boga sunca HARA ili RA i božice zemlje VAČA. Od božice Vača je nastao naziv za manja naselja kao VAS ili VES. Od naziva VAS je nastao naziv VASANA i VASIONA, a riječ vasiona danas koriste Srbijanci. Na latinskom VASANA je postala HOSANA. Bizantinci su riječ Vasana pisali Ozana. Vasiona je nekada označavala nebeski prostor u kojem je djelovala zemljina gravitacija. Riječ VAS je nekada značila SAV ili ČITAV. Hrvati danas umjesto riječi vasiona koriste riječ SVEMIR, a MIR je bio sufiks za hrvatske vladare, dok su franački vladari u početku koristil sufiks MER. Ne pokazuje li nam ovo da su Franci također bili dio harvačke civilizacije prije prihvaćanja kršćanstva. Od naziva Harvač je nastao i naziv CRIS-at, dakle, Krist. Isus Krist u katolicizmu je i čovjek i bog, dakle, dvojan. Zbog toga je došlo do podjele kršćanstva na katoličanstvo i ortodoksiju jer u ortodoksiji Isus je samo bog, ali ne i čovjek.
Mislim da je ovo dovoljno primjera za etimologijski razumjeti naziv Bunje-vac koji je još bio poznat kao Une-vac. Kako vidimo dolazimo do nove tvorbe riječi u kojoj su se spajale dvije različito napisane riječi koje imaju isto značenje. Ovaj naziv se još odrazio kao Vunevac, a pod Bizantom je postao Bunevac ili Bunjevac. Ovo nam otkriva kako je u hrvatski jezik ušao novi glas NJ. Naime, mnogi suglasnici su ispred samoglasnika E dobivali nepostojeći glas J, a često se isto događalo i ispred samoglanika A, pa riječ daka postaje đak i dijak. Tako su u hrvatski jezik uvedeni glasovi Ć, Đ, LJ i NJ.
Ljudi u okolici Zadru za zamjenicu ON kažu UN. Kod Talijana riječi un i una označuju broj i stoji kao član za neku neodređenu imenicu. Ova nam otkriva tko su bili UNI. Uni su bili neki drugi, dakle, ini. Zoranić ih je zvao INCI, a još su bili poznati kao ANACI ili ANCI. Sjeća li se itko uskika: ”Ni anci jedan!” Odatle imena ANA, ANKA, ANICA, VANA (JANA), VANICA (JANICA), ANITA ili ANETA. Ovo su predkršćanska imena. Dakle, etnik Ven ili Venac (Venet) se još pisao Una ili Unac, a zato imamo rijeke Una i Unac. Rijeka ili naselje Buna je tada označavalo isto što i prezime Bunjac koje znači Bunjevac.
Na koncu možemo zaključiti da su Bunjevci Hrvati iz Bosne koji su se naselili u Vojvodinu zajedno sa Šokcima nakon mađarizacije Hrvata u Vojvodini. Cilj je bio obraniti Austriju od Osmanlija. U Vojvodini nikad nisu živjeli Srbijanci ili Srbini jer nisu postojali kao narod.
Srećko Radović