U Kurdistanu su potom nađeni još stariji tekstovi sličnoga ranoarijskog jezika mittani od XVII – XII stoljeća prije Krista. Odnedavno je dešifriran još najraniji rigvedski prajezik saraswati – haravati čak XXXIII – XVIII stoljeća stariji od sumeranskoga i ranoegipatskog. Nakon niza pročitanih tekstova, sada je već spreman za tisak haravatski rječnik, kao bez premca prvi u svijetu pisani jezik, čije će poredbe donijeti duboke promjene u razvojnom jezikoslovlju Euroazije. Osnova indoeuropskih jezika potječe iz Rigvedskih piktograma koji su tek 2008. godine prevedeni, u kojem već danas imamo osnove hrvatskog jezika, prevedeno na naš jezik. U Evropi su tom ranoindskom harahwatiju razmjerno najbliža bodulska čakavica naših otoka, a slične saraswatske prariječi sadrže naš “jat” većinom u ikavskom obliku. Za nas je u harahwaitiju pred 4 – 5 tisućljeća značajan niz naših najranijih prariječi podjednakog oblika i smisla: na primjer dvi ( dva, čakavski dvi ), griva ( kod konja ), mantra ( urok, a na Krku mantra ), niska ( ogrlica ), pir ( slavlje ), pura ( kaša, jelo ), tata ( otac ), a još su tada slične angyras ( anđeo ), bhrata ( brat ), bheša ( govor: Krk bješyd ), bodyul ( pastir; naši boduli ), datada ( dotada ), des ( 10 ), devas ( djeva ), duba ( duša ), dvides ( 20 ), Jendra ( Indija, a na Krku Yndra ), mari ( more, na Krku mori ), maryah ( junak, a na Krku marjaan ), navya ( brodovi, na Krku navje ), nuppan ( župan – čelnik ), paka ( peka ), pattoku ( potok ), plavate ( plivati ), porja ( borba ), rathi ( ratni ), sekharan ( svađati se, na čakavskom sekarat ), šatam ( 100 ), taranta ( pučina, na Krku taraca ), tera ( 3, na Krku tary ), vartana – varttti ( vrtnja, vrtiti ), vata ( vrata ), veyah ( zavičaj, na Krku veye ), visa ( selo; ves )… Najveća je ranoarijska sličnost kod nas sa čakavskim i donekle kajkavskim, a posve neznatna s Vukovim jekavskim standardom. U našem najstarijem epskom ciklusu “Veyske Povede” na Krku od devet zapisanih legenda još je očuvala naše pradavno sjećanje na indovedsko podrijetlo “Legenda o Indiji gdje rastu pršuti” ( “Poveda ud Yndrah kady parsjute restu” ), koja slikovito opisuje daleku “Yndru” kao izgubljeni zemaljski raj, a Hrvatska se tu zove Harvatija, kao u gornjim tekstovima.
Presudni noviji arheonalazi koji su usmjerili međunarodni znanstveni interes na rane Prahrvate i time nepovratno pokopali iluzije naših jugoslavista, otkirveni su od velječe 1999. godine. Tada su ugledni arheolozi Kenoyer i Medow u Pakistanu pronašli dosad na svijetu najranije ljudske zapise na kamenim pečatima i keramičkim posudama čak iz XXXIII – XXXI stoljeća prije Krista, tj. još starije od prvih sumeranskih klinopisa. Njihov je praindski slikopis protumačio i preveo glavni indijski arheolingvist Kalynaraman i uz ine podatke dijelom već poznate iz ranih Veda, u tim je pratekstovima uz gorje Tahti Dinarah oko granice Pakistana i Afganistana zapisana prapovijesna rijeka Kupha i oko nje ranoarijsko prapleme Harahvati iz bakarnog doba, pa u zapisima iz idućeg tisućljeća još u inačici Haraquati iz brončanog doba. Iz iste je najranije prapovijesti u Pakistanu i Afganistanu već poznat i niz simbola šahovnice. Tamošnji istraživači ovo logično povezuju s kasnije poznatim antičkim narodom Harauvati u pokrajini Harauvatya na istoku Perzijskoga carstva, a kao vazalni narod dvadesetak puta ih spominju od VI – IV stoljeća carski zapisi perzijskih Ahemenida na uklesanim pločama od Irana do Egipta. Dosad su te ploče i još raniji klinopis mitanskog kralja Dušrata u Amarni iz XIV stoljeća prije Krista s imenom njegova naroda Hurrwuhe, za nas bili najstariji izvorni dokumenti u vezi Prahrvata, a još ina slična imena u Vedama i Avesti kao na primjer Harahvaiti, zapisana su tek u antici po legendama nesigurne starosti. Stoga je presudna vrijednost tih ranoindskih slikopisa kao dokaznih pismenih izvora sigurne radiodatirane starosti, čime se takva imena promiču barem još za dva tisućljeća unatrag. Zato spomenuti američki i ini istraživači zaključuju da su ovi vedoarijski Harahvati – Haraxuati pred pet tisućljeća, ustvari najraniji preci antičke etnogrupe Horouathos oko Azova i današnjih Hrvata. Time je svjetska znanstvena zajednica konačno prozrela povijesno – jezične zavrzlame naših slavista i prihvatila rigvedske Prahrvate kao jednu od prvih imenovanih etnogrupa na planeti Zemlji.
Dragan Ilić
HOP
