Aleksandar Vulin je najveće zlo koje gazi ovo tlo
Nedjeljno popodne, neradni je dan. Dan je neradni, ali je za ušljivoga i vašljivoga gmaza, skota i nakota Aleksandra Vulina bio i paradni i pazarni. LGBT srpski ministar magle i prašine paradira svakodnevno sipajući nebulozne izjave na ivici debiliteta, ali vikend mu je bio, za promjenu i pazarni.
Vidješe ljudi čovjekoliku nabiguzicu kako tijekom vikenda obilazi beogradsku tržnicu. Vele tražio je najlon kese, a ne čudi što kao i svaki njegov zemljak Pakistanac i Indus nije potražio na tržnici i najjeftiniju malu Nokiu, ne bi li mu se ukazala na slici moibitela Nokia panorama japanskoga grada Tokija. Jasno, glupanu će dobro doći najlon kese, jer ako se još malo bude kurčio i onako po njegovome ciganski turčio i razmetao, kako ga i u čemu iznijeti iz Lijepe naše nego u najlon kesama?
To je onako i najjhigijenskije, jer tvor se kupa svake prestupne godine. Zato jazavac i zna zašto je tražio na tržnici najlon kese, a ne alarme da ih kao i svaki Cigan šverca na centralnoj beogradskoj tržnici na Zelenjaku. Što će Ciganu Vulinu mobitel?
Ako uzme malo veću količinu droge od uobičajene doze, možda si presudi harakiri potezom i pokuša u delirij tremensu prijeći državnu granicu Hrvatske. U tome slučaju, dobro bi mu došla usput knjiga o tajnama carstva boga Hada. Jer, ne bi onda Cigan Vulin iz Smrdije emigrirao iz zemlje, nego bi emigrirao i to vječno u zemlju. Baš bi se crvi lijepo najeli, samo ako ne bi uginuli žderući toga smrada. Kako god bilo, u carstvu podzemnog boga Hada mobitel mu ne bi bio potrebit. The mobile user is not available.
Nije mobilni pretplatnik dostupan, glasio bi odgovor na svaki poziv na mobitel Vučićeva ratnoga dobošara i džiberskoga i klošarskoga telala Vulina.
I što bi se onda Vulin bacao u bespotrebni trošak i tražio privremeni ili zamjenski Nokia ili Ericson, kad je pokvarenjak barem toliko svjestan da bi mu pokušaj ulaska u Hrvatsku bio ravan pokušaju letjenja na Mjesec. Dakle, samo u jednome pravcu i bez povratne karte. Onda mu nije zgorega malo i ekonomisati bez nepotrebnih izdataka.
Veli Vučićev ljubavnik Vulin da mu samo njegov topli brat i imenjak može odrediti i narediti može li doći u Hrvatsku!? Vuline, koju travu pušiš, je li narkose i homose? Čim ti takve misli tumaraju po glavi da se za tvojim ljubavnikom Vučićem pitaš za bilo što vezano za Hrvatsku, moraš odmah skupa s tvojim gazdom Vučićem promijeniti dilera droge.
Vidiš i sam da si se predozirao i popušio prejaku travu. I kad te prođe narkomanski delirij, skužit ćeš skupa sa tvojim gospodarom Vučićem da je Hrvatska ta koja zavodi red i zapovijeda maloj Srbiji, a ne obratno. Ne pitate se ti i tvoj Vučić ni za što i nitko vas ne sluša i ne uzima za ozbiljno, sem za ozbiljne pacijente. Suviše je bučna gubitnička žgadija. Toj gamadi nije bilo dosta batina 1995, nego traže još batina. Preglasan je ciganski gubitnik Vulin kad iz dubine glasnica riče i viče, ne bi li galamom netkoga možda zaplašio? To jadnik i bijednik samo rastjeruje strah kad pjevuši svome LGBT gospodaru Vučiću stihove dječje pjesmice Dragana Lakovića: “Jednog dana riješio moj tata, za rođenda da mi kupi brata… Lutao je po Balkanu gdje prodaju suhu hranu i kupus iz Srijema… I rekli su mu nema… I rekli su mu nema…”
Pa,kad mu se u narkomanskome ludilu pričini u trenucima kulminacije halucinacije da je stigao nadomak graničnoga prijelaza kod Lipovca, uhvati u transu hit pjesma Ive Robića: “Tata, kupi mi auto, bicikl i romobil…” Što je to ROMObil? To je Rom Aleksandar Vulin koji je greškom sjeo za volan automobila, a ne zna budala da kod graničnoga prijelaza Lipovca mora voziti u rikverc, da ne bi onda preventivno morao vaditi iz džepa najlon kese. Nije red da gedžanski smrdljivko gadi okoliš bez potrebe.
Samo kad zine i otvori lažljiva i smrdljiva usta, razvučena u osmijeh najlon čarape, dojmi se da mu, ako ništa drugo one najlon kese što ih je za vikend švercao na beogradskom Zelenjaku, možda ustrebaju i za druge svrhe, a ne samo da se sam u njih spakira kao što pekari zamotaju u papir i burek sa sirom. Najbolje da narkos i homos Vulin navuče najlon kesu preko glave i da se krene posipati ledenom vodom po glavi. Onda ga budu konačno i Srbi u Beogradu pokupili s ulice i smjestili ga u ludnicu. I obvezno da ga vežu za radijator, jer kada ga uhvati požuda gej strasti za njegovim voljenim gazdom Vučićem, onda i ne osjeti da je njegovoj ljubavi možda ispražnjen akumulator ili zarđala glava motora? Surov je i okrutan
Aca Silikonac, ne samo prema imenjaku mu Aci Buregdžiji, nego, kako sprdaju i podsmijevaju se svi normalni gay lobiju srbijanskih političkih perverznjaka i bezveznjaka, i prema ostalim gay ljubavnicima, bilo da su njegovi domaći gay Srbijanci ili možda neki stranci – Indijanci u pitanju. Koliko puta su samo na VMA ( Vojnomedicinskoj akademiji ) na Banjici ušivali posle pederaškog i buljaškog seksanja i orgijanja Vučićevu i Vulinovu družinu srbijanskih doktora kitologije i kuroljuba, to više nitko ne može prebrojati. Ne znaju srbijanski pederi na vlasti gdje su šuplji i kamo više u bunilu udaraju.
Šteta samo za neiskorišteni i kasno otkriveni potencijal za velika glumačka djela dva srbijanska Aleksandra, onoga buregdžije ministra vojnog i onoga drugoga silikonca, predsjednika svega postojećega u Srbiji, što ih na vrijeme nisu šmeknuli filmski scenaristi i redatelji u Srbiji. Mnogo bi veće karijere ti neizlječivi i frustrirani srbijanski kompleksaši napravili u industriji filmske produkcije, nego na političkoj sceni.
Zamislite samo Vulina buregdžiju kao lika što pozamjljuje glas zločestome junaku crtića Gargamelu dok prijeti da će potamaniti štrumpfove? Ili da ga najveći srpski Slovenac među živim redateljima u Srbiji Želimir Žilnik pozove u Novi Sad i ponudi mu ulogu dublera pokojnoga Karelija, Bosanca koji je kao statist i kaskader u Žilnikovim filmovima gutao i žvakao željezne čavle, staklo i sve što nejestivo strpa u želudac, kao da sipa u kantu. No, samo jedna greška bila je kobna i to je bio i kraj njegove i filmske i životne karijere.
Nema herca Vulin progutati željezo ili staklo, ali mogao bi ako, ako ništa drugo, Žilnik nataknuti u neko seosko polje da glumi strašilo i plaši vrane. Samom pojavom je fizička nakaza, ne samo moralna nakarada, pa bi se i ptice grabljivice razbježale u strahu od poremećenoga psihodelije iz zemlje dembelije. Eto, da barem jednom u životu i on bude od neke koristi. Mogao bi paorima služiti kao korisno strašilo da plaši ptice grabljivice. A tek Aca Silikonac, predsjednik svega postojećeg zla u Srbiji! Kakav li je samo to prekasno otkriveni filmski super star mađioničar. Mnoge prave žene i istinske ljepotice, a ne hermafroditi Vučić i Vulin kao dvije žene u tijelima muškaraca, čeznu da imaju tako prirodne usne, kao ta dva gay silikonca iz neotkrivene rajske doline silicija u zapadnoj Srbiji. Da je samo srpskome redatelju i promotoru filmova tematike Istambulske konvencije Srđanu Dragojeviću sinula ideja dvojici srpskih volibrata Vulinu i Vučiću ponuditi da odglume pedere u njegovom petparačkom LGBT filmu o diskriminiranim pederima u Srbiji, oni bi to odglumili bolje od bilo kog profesionalnog glumca. Ponašali bi se prirodno i igrali bi na filmu sami sebe iz svojih privatnih života i u tim pederskim ulogama su zbilja uvjerljivi i to im savršeno, tako oboljelim najviše i paše.
Šteta samo ako ih Srbi doista angažiraju još i kao filmske dive iz programa kinematografije srpske naive. Propade nam tako najjača dobitna kombinacija kako taj ljudski talog i šljam Vulina i Vučića jednom u životu upotrijebiti da Hrvatskoj u idućem ciklusu Olimpijskih igara u veslanju budu od koristi, a da što je najjače ta dva buzdovana i balvana i ne osjete da su nesjvesno bili od koristi Hrvatskoj. Preklani su suci u olimpijskoj utrci pokrali Damira Martina iz Vukovara i oteli mu zlato, iako je i TV snimka pokazala i dokazala da je njegov čamac prvi prošao kroz cilj. Zamislimo samo kakav bi bio haloefekt na suce na idućoj Olimpijadi ako one dvije žvaljave i napućene njuške Vulina i Vučića postavimo i posadimo na sam pramac čamca, pa kad dođe foto – finiš, a ono i naš hrvatski čamac sa isturenim kljuniovima i njuškama dva gedžanska cigana uvjere i pijanoga suca u Olimpjskom odboru na slow motion snimci na TV monitoru da je hrvatski čamac 100% prvi. Toliko imaju debele njuške kao dvije kruške, da bismo jamačno imali s te dvije srbijanske njuške natakarene na sam pramac čamca jedno zlato više na kontu ukupne zbrojidbe odličja, a što bi Vulina i Vučića najviše zaboljelo, pojeli bi se živi i crkli od muke kad bi, makar i tako u šali i u vicu pomogli Hrvatskoj. Dok se neki od ovih maštovitih scenarija ne ostvare, Aca Silikonac, alijas Vučić Kurčić, već se uživio u filmsku rolu majstora iz “Majstorske radionice” sa slavnim Zoranom Radmilovićem u glavnoj ulozi.Umjesto Nenada Nenadovića koji u stvarnoj seriji igra majstorskog šegrta, vražjeg šegrta glavnoga velemajstora svih srpskih genocida Vojislava Šešelja igra njegov nekad najbolji šegrt Aleksandar Vučić, te je prevazišao uveliko i Šešeljeva majstorskoga kalfu Tomicu – gedžansko četničku prikolicu Nikolića. I kad postrojava srpsku vojsku Vučić, valjda podsvjesno, kad je kao mali od kužine pasje služio Šešelja, umjesto pristojnog i prikladnog i svečanog crnog odijela, pred srpsku gardu dolazi obično u plavim jeans farmericama nebeskoplave boje, plavoj košulji i plavim cipelama, dok srpski ministar vojni Vulin, sposoban za služenje vojske samo ako ga zaduže metlom vještice da što brže poleti i što dalje odpleprša, pred srpske vojnike izlazi u crnoj odori i sa crnim vojničkim čizmama, nalik na Hitlerove naciste ili Mussolinijeve fašiste.
A, našao se lažni ljevičarski srpski prevarant s majicom na kojoj je komunjara Če Gevara, popovati Hrvatskoj i Hrvatima o fašizmu! Smeta ga, kao i srpske demokratske ljevičarske demokrate i liberale u liku prijatelja Ace burek face Stankovića, a mislimo na antifa novinare “Vremena” iz Beograda Teofila Pančića i Miloša Vasića, kao i uvijek lik i djelo blaženoga Alojzija Stepinca. Aleksandre, Ološu i Šljame Vuline, kad izgovaraš ime Alojzija Stepinca imaš stajati u stavu mirno. Spasio je nebrojeno mnogo Srba vrativši ih vjeri pradjedovskoj katoličkoj, bio je solunski dragovoljac na strani Srba u Velikom ratu 1917. i 1918. i dobitnik Karađorđeve zvijezde prvoga reda. Kad je shvatio kao stariji da su Karađorđevići Krađađorđevići, normalno je i prirodno da mu je kao pravom hrvatskom domoljubu hrvatska košulja bila bliža od srpskoga kaputa. Josip Broz, zvani peder Tito, u tom istom velikom ratu od 1914 – 1918. borio se do posljednjega daha protiv Srba i opet ga Srbi Vulinva i Vučićeva kova slave i hvale, a svoga dobročinitelja i spasitelja Stepinca psuju i pljuju. Em su glupi, em su ludi, a i noge im smrde. Čujte Srbi! Dobrotovoru srpskoga naroda, borcu na strani Srba u Prvome ratu i spasitelju Srba u Drugome ratu Alojziju Stepincu trebate sami napraviti spomenik zahvale i u samoj Srbiji i to u prirodnoj veličini, samo nemojte toga čovjeka velikoga srca i plemenite duše onako bezdušno i posthumno prekrstiti onda u nekoga, recimo Amfilohija Stepanovića.
Nadbiskup Alojzije Stepinac je za svakoga pravog Hrvata svetac, a Vulin i Vučić se mogu tome protiviti jednako onoliko što im, primjerice, mogu smetati i kisele kiše u Japanu ili postavljeni krivi toranj u Pisi. I zato Vuline, ne dolazi nikad više u Hrvatsku i budi dobar da ne bi bio modar!
Iz Srbije za naš portal I. D.
HOP