NOĆNI ŽIVOT U BEOGRADU
-Naravno da je dobar, ali je nekad i opasan koliko je dobar. Posebno zna biti opasan na splavovima na Dunavu i Savi.
Jednom došla ekipa Vučićevog sina Danila i prebila na splavu vratara Partizana Stojkovića samo zato što je kao vratar Zvezde i navijač Zvezde za veću lovu potpisao za Partizan i počeo braniti za njih. Ili, kad su pretukli neki ultra desničari američke marince u zatvorenom noćnom klubu “Charlie Brown” čim su čuli da ovi pričaju engleski.
Ja sam nekad radio one moj show program iz razloga sigurnosti samo u TV emisijama ili radio emisijama u studiju, ili u dvoranskom prostoru, mislim samo jednom na usidrenom brodu nekih starijih talijanskih turista s djecom i unicima na Dunavu u Novom Sadu.
U Beogradu je noćni život izazovan, ali je za svakoga tko iskaže javno svoj ozbiljan životni stav o ozbiljnim temama uvijek i doza rizika. Recimo, onaj Veran Matić s TV O2 ( nekad se to zvalo B92 ) kad bi imao zubobolju bojao se otići zubaru ne radi straha od zubara, nego radi straha da mu zubar namjerno ne stavi otrov umjesto lijeka u kvarni zub, kad je taj zubar čuo što Matić javno govori o srpskim ratnim zločinima iz devedesetih.
Jednom je neki taksist izbacio iz auta onoga matoroga novinara Peru Lukovića, samo zato što je negdje čuo i vidio kako Luković u “Vremenu” i na news portalu E – novine oštro piše o srpskme kriminalu u politici, a vožnju mu je duplo naplatio. Biljana Kovačević – Vučo vodila je Yucom, komitet pravnika za zastupanje političkih slučajeva, protivnika režima osovine Milošević – Šešelj još od devedesetih. I onda kad joj je jednom pozlilo i otišla u bolnicu na Zvezdari, tamo je iznenada umrla. Pukla joj aorta, medicinske sestre su vidjele situaciju i nisu joj pritekle u pomoć jer su je prepoznale, ona je već fatalno iskrvarila dok je sa zakašnjenjem stigla pomoć liječnika i zato nije preživjela, a sve te medicinske sestre i danas rade svoj posao. Nisu kažnjene, kao ni doktor smrti Lončar, danas ministar zdravlja kod Vučića, dok mu je drugi kompanjon u tandemu dva doktora smrti, neki Risović s lažnim dokumentima umakao potjeri 2003. nakon ubojstva Đinđića ( imao je zadaću likvidirati ga kao dežurno kardiolog u slučaju da ovaj preživi atentat ) i pobjegao je u Švicarsku gdje i danas živi i uživa u komforu.
Eto, to je malo opširniji odgovor za lako pitanje. Jer, sve ove opisane zgode i nezgode ljudima se u Beogradu mogu desiti i danju i noću. Što bi rekao na sve ovo jedan moj bivši kolega, sportski novinar koji nažalost nije više živ ( umro čovjek u 44. godini života krajem 2011. ): “Život je u Beogradu lijep, ali džungla na asfaltu zna biti puna neočekivanih opasnosti.” – prokomentirao je beogradski noćni život novinar iz Beograda.
HOP
