Istanbulska konvencija je izglasana i ništa se nije promjenilo! Tako barem misli filozof, teolog i transhrvatski sabornik Marko Vučetić, koji ju je izglasao zbog ljudskih prava i zbog nasilja nad ženama, zanemarujući činjenicu da je u nju podmetnuta i rodna ideologija. Sva navedena ljudska prava, te zaštita žene i djece u obitelji postoje u hrvatskim zakonima, a ti isti zakoni su navedeni u Konvenciji samo zbog uvođenja rodne ideologije. Međutim, prihvaćanjem Konvencije, sve se promjenilo jer je Hrvatska izgubila suverenost, dakle, pravo da svoje zakone prilagodi svojoj tradiciji, pa će djecu za život pripremati raznorazni perveznjaci.
Tito je u ime ”demokracije” Subašiću dozvolio da sudjeluje na izborima mada je već tada znao rezultat izbora. Slično je Plenković IK-i dodao bezveznu klauzulu znajući da ona nema nikakvog efekta u zaštiti hrvatskog svjetonazora i tradicije. Neki sabornici će postati svjesni svojih zabluda tek kada rodna ideologija bude uvedena u škole, a to je glavni cilj ove IK i obrazovne reforme.
Cilj obrazovne rerforme je izjednačiti krivnju u posljednjem ratu i približiti hrvatski vokabular srbijanskom, što izvrsno radi dr. Jozić sa njegovim timom. Cilj IK je maliciozan jer u jednu zajednicu se pokušavaju uvesti preverzije u vidu identita, mimo volje birača.
Tako je spol odvojen od roda jer spol je datost, a rod se stvara na ulici i školi umjesto obitelji. Valjda zbog toga treba uništiti narodnu tradiciju i religiju, te na kraju uništiti narod i njegov jezik. Nitko razuman nije protiv bolesne osobe sa seksualnim anomalijama, ali svatko razuman je protiv pranja mozga, te upotrebe droge i hormona u promjeni spola. Treba također uništiti katoličku crkvu jer je sačuvala hrvatski identitet.
Koliko ćemo rodova imati u budućnosti, nitko ne zna, ali na ovakav perfidan način, uz podršku intelektualne i pervezne elite u Hrvatskoj i Europi, se pokušava pervezijom smanjiti broj Europljana i nadomjestiti ih sirotinjom, dakle, novim robljem iz Azije, Afrike i J. Amerike koje se može ucjenivati i izrabljivati, čak i seksualno zlorabiti. Jamačno, kršćanska Europa će nestati.
Sve današnje seksualne perverzije su najviše posljedice perverznih ili obsesevnih roditelja, alkohola i droge koju je lako nabaviti na ulici. Međutim, odnosi gej ili lezbijskih parova su često burni, nepredvidljivi, nesnošljivi i opasni u pijanom ili drogiranom stanju jer se radi o istoj ljubomori kao i u običnom braku, a često ti odnosi su bestijalniji. Sjeća li se netko američkih gej afera u kojima je ljubavnik ubijeni na svirepi način i na koncu njegovo meso korišteno kao hrana?
Što se tiče zlostavljanih žena, često je to njihov izbor. Poznato je da su se mnoge žene udavale za pijance i rastavljale od njih zbog pijanstva. Nakon nove udaje za pijanca i druge rastave, opet bi se udavale za pijance. Nije li to njihov udes i nitko na ovom svijetu im ne može pomoći. Bolno, ali istinito.
Sabornik Vučetić bi mogao doživjeti sudbinu političara Trumbića jer im je obojici zakazala intuicija, dakle, pogled u budućnosti. Takvi intelektualci su opasni po svaki narod, a posljedice Trumbićeve politike su poznate. Sabornik Vučetić, kao i Trumbić, nam se predstavlja kao hrvatska avangarda, a ne kao hrvatski državljanin, dakle, jedan od nas. Njegova narodnost nije Hrvat nego Transhrvat.
Nije li on možda prikriveni orjunaš komu i danas smeta hrvatsko domoljublje ili možda potomak jugoslavenskog komunističkog oficira koji nam se predstvalja kao građanin svijeta poput Mesića.
Da, Mesić je danas građanin Zagreba, a najmanje je državljanin RH, jer cijeli svoj život je kao udbaš, kosovac i izdajica radio protiv uspostave suverene i nezavisne hrvatske države, čak i kao njezin predsjednik ju je pokušao rušiti. Trebalo bi nas biti sram jer smo više puta na vlast vratili komuniste, udbaše, kosovce i orjunaše. Nakon što su skinute maske, danas se moramo sramiti i HDZ-a. Za Mesića i Josipovića RH je dio Jugoslavije pa je njihov nacionalizam jugoslavenski.
Međutim, pojam narod označuje etnik koji definira najviše jezik, dok je nacionalizam pokret čiji cilj je stvaranje narodne države ili nacije, što jasno pokazuje da nacija znači država i da nacionalizam nije nacizam niti primitivizam nego želja da se prizna narodni identitet i sloboda. Pojam Jugoslaven nikad nije označavao narod nego nacionalnost. Jugoslavija je bila država koje je progonila Hrvate i iseljavala ih na jedan perfidan način.
Nacionalizam je čežnja jednog naroda za vlastitom državom koja je Hrvatima kao narodu uskraćena gotovo 9 stoljeća. Hrvatski komunisti, udbaši i kosovci nam i danas uskraćuju to pravo. Jadni su ljudi koji nisu aktivno sudjelovali u stvaranju hrvatske nacije i koji moraju u njoj živjeti, a zbog toga takvi ljudi hrvatsko pučanstvo nazivaju nacističkim i primitivnim, a domoljubje poistovjećuju sa nacistima i fašistima, mada u tome nema nikakvih naznaka. Dakle, jugoslaveni su skloni lažima kao i komunisti, dakle, pravi licemjeri.
Mnogi Hrvati još ne razlikuju pojmove nacionalizam i nacizam. Kad je država stvorena, državljani jedne nacije postaju domoljubi ili patrioti. Više nema potrebe za nacionalizmom jer je država ili nacija postala stvarnost. Nacija ne znači narod nego je značenje te riječi ”država”, a nacionalnost ima isto značenje kao i državnost.
Danas u Hrvatskoj svi državljani, bez obzira na etnik, bi morali biti dio hrvatske nacionalnosti, jer nacionalnost definira država, a u tome su ih spriječili hrvatski komunisti – Račan, Sanader i Kosor – uvodeći u hrvatski Ustav nacionalne manjine jer su bili prikriveni protivnici hrvatske državnosti. Nacizam je utemeljen na nacionalnom socijalizmu, a najmanje na nacionalizmu.
Upravo zbog nerazumjevanja umjetno stvorenog srbijanskog jezika kojim su se služili hrvatski komunisti, Hrvatima je nametnut Sud u Hagu, što je presedan u povijesti ratovanja. Kojim jezikom su govorili Račan i Mesić? U Ninbergu se sudilo samo gubitnicima, a u Hagu se sudilo i pobjednicima koji su bili žrtva agresije i srbijanskog fašizma. Kakvi aršini? Kakva pravda? Preko tog umjetno stvorenog srbijanskog jezika, mi Ujednjene Nacije ili Države nazivamo Ujedinjeni Narodi.
Svi bi morali znati da je riječ o državama, a nikako o narodima, jer Hrvatska je postala član UN tek kad je postala država.
Profesor Vučetić nam se predstavlja kao ljevičar, a to mu je opredjeljenje dao egzistenticijalizam jer se često predstavlja kao egzistencijalist. Međutim, treba razlikovati kršćanski i ljevičarski egzistencijalizam jer oba se bave osobom. Kod kršćanskih egzistencijalista se radi o podređivanju osobe Bogu, dok kod ljevičarskih, sve se podređuje sebi. Dakle, radi se o sebičnosti hrvatskih egzistencijalista i taj ljevičarski pristup je stvorio feminizam i štošta drugo.
Feministice sve prilagode sebi jer nije poželjno žrtvovati se za druge, dakle, ni za djecu. Pretjerani feminizam je odveo muški i ženski spol u stanovit očaj i perverzije, najviše uz pomoć alkohola i droge. Nije mi jasno zašto bi tako sebične osobe posvajale djecu koju nikad nisu željele? Danas djeca imaju dva tate ili dvije mame umjesto tate i mame. Komu treba ovakav svjetonazor? Istanbulska konvencija nije ništa drugo nego prevara. Zar nije neobično da je tu konvenciju izglasala oporba dok je Premijeru poslušnost otkazala jedna trećina njegove parlamentarne većine? Kada će se legalizirati pedofile? Kako taj čovjek misli vladati u budućnosti?
Poznata predstavnica takvog egzistencijalizma u svijetu je bila Simone de Beauvoir. U Hrvatskoj tipični predstavnici te sebičnosti su komunistkinje Sranavka i Rada Borić koje sve podređuju sebi, a neke feministice na račun žena pljačkaju porezne obveznike i žive u izobilju. No, ni to im ne može izliječiti njihove vidljive i nevidljive komplekse.
Nema sumnje da žene treba zaštititi od svakojakog nasilja, ali ih se ne smije odvraćati od majčinstva, a to rade feministice. Zar namjerno ubijanje nerođenog djeteta nije zločin? O tome također odlučuju samo žena bez pitanja muževa i to na trošak poreznih obveznika. Muškarac za njih je pas koji o njima mora biti ovisan.
Međutim, uskoro će nam trebati zakon za zaštitu muževa jer i žene su počele maltretrirati i ubijati muževe, a zbog toga muževi Britaniji traže zaštitu jer žene obilato zlostavljaju muževe. To se već osjeća i u Hrvatskoj. Treba li nam takvo društvo, profesore? Što tek reći o abortusu iz hira?
Za dr. Vučetića je prihvaćanje IK domoljubni čin jer će povezati domovinsku Hrvatsku sa iseljenom. Ne znam kako, ali u ovoj izjavi nedostaje zdrav razum. Očito, sabornik Vučetić se nikada nije bavio psihom čovjeka, pa me kod njega ništa ne iznenađuje.
Troke Mrki pismo čitatelja
HOP