Već prolazi peta godina od borbe za uspostavu HPC-a. Iako se bugarski svećenik otac Aleksandar stepenicu po stepenicu penje prema uspostavi, još je daleko trenutak njene uspostave.
Kako sam bio dugo godina uz njega, dok su ga napadali da je lažnjak, udbaš, baš iz braniteljskih udruga i štitili godina izvjesnog Škulića kao stvarnog poglavara crkve HPC, koji niti liturgiju ne zna voditi i na osnovu jedne epizode u Bujici stekao je popularnost, dajem si za pravo vidjeti u čemu ova crkva ide krivo. Otac Aleksandar, arhiepiskop HPC-a izdaje knjigu za knjigom, prigrlila ga je ekipa oko katoličke crkve, pomoglo je i moje zalaganje kod V. Bujanca da konačno dobije priliku nešto reći u Bujici, ali infrastruktura se nije pomakla s mjesta pet godina.
Kako vidim oko njega se pojavila ekipa predvođena po meni kontraverznim novinarom katoličkog radija, a koji je dvije velike domoljupke i katolkinje izdao i predao njihov dopis nekoj Esmi Golubić da bi ih ova sudila u njihovoj dubokoj starosti. Meni se to činilo sramotno i odmah sumnjivo. Da pojasnim, dvije poznate humanitarke koje i danas skromno žive napisale su dopis novinaru, koji po kodeksu novinara treba čuvati izvor informacija, a on je taj dopis ustupio lažnoj humanitarki koja se obogatila nakon domovinskog rata. I tako je staricama uništio život, uništio godine i godine života u kojima su pošteno živjele. Taj se sada pojavljuje uz oca Aleksandra na presicama o HPC-u. Meni su te presice toliko amaterske da ih niti ne želim komentirati. Zapravo se odvlači pažnja od stvarnih problema crkve.
SPC je ušla u Hrvatsku organizirano. Doslovno je opljačkala imovinu Karlovačke eparhije iz Austro-ugarske i sve proglasila srpskom crkvom. Zato je i prvo ime Jugoslavije bilo SHS, da bi se crkva mogla nazvati srpskom. Pravoslavna crkva mora biti imenom bliska imenu države. Kada bi se nazvala jugoslavenskom, teško bi ušla u ovaj teren koji danas drži. Sve je to bilo unaprijed smišljeno. Priznanje je iskamčila mitom u Carigradu i počela glumiti centralnu crkvu pravoslavaca u Hrvatskoj. Ona u biti služi za širenje velikosrpske ideje i sa crkvenim stvarima ima malo veze. Nisu slučajno u Pakracu i Korenici na čelu te kvazi crkve srpski teroristi, borci protiv Hrvatske. Baš iz tih mjesta je krenula srpska pobuna. Oni su razgranali mrežu svojih špijuna po cijeloj Hrvatskoj. Inače se nazivaju svećenicima, ali po načinu djelovanja i bliskošću sa srpskom BIA-om oni su rak rana hrvatske države. Od hrvatske države dobivaju novac i imaju na raspolaganju sve crkve nastale za vrijeme Austro-ugarske monarhije. Protiv toga se bori arhiepiskop Aleksandar uvučen u skupinu politikanata koji nisu dorasli tako dobroj organizaciji.
Hrvatska nema svoje nacionalne crkve. To je duhovni veliki problem Hrvatske. Vatikan i Beograd određuju pravila života. Niti jedni niti drugi nisu sretni da se uspostavi prava nacionalna crkva. Zato je arhiepiskop Aleksandar najuren iz prostorija katoličke crkve u Splitu. Nakon naših oštrih pisanja u svezi toga , katolička crkva se lukavo okrenula predstavljanju knjiga o pravoslavlju u Hrvatskoj. Preko svog novinara sa radio Marije.
Ipak knjige su jedno, a zbilja je drugo. HPC ima samo jednog nadbiskupa i niti jednog svećenika. Kada sam se zauzeo da se osnuje udruga HPC-a; u gradu Zagrebu je odbijeno to ime jer bi to bilo povezano sa crkvom (!). Čak se zahtjevalo da i mise ne smije nadbiskup crkve održavati. Meni je to nekako ličilo na utjecaj onog bolesnika Pupovca…niti danas nije puno bolje. Udruga je osnovana, ali nije zaživila…moja ideja je bila da se u udrugu učlanjuju pravoslavni vjernici. Na tom putu za sada nema puno uspjeha. Kao vjerska zajednica HPC nije registriran jer nije prikupila 500 vjernika. Iako drugim vjerskim zajednicama to nije uvjet ipak treba biti iskren i reći da nikome nije jasno kako crkva ne može prikupiti 500 vjernika da se registrira, ako u Hrvatskoj ima oko 16000 vjernika koji se ne žele izjasniti Srbima?!
Kada prikupi taj broj vjernika, crkva mora imati svoju crkvu, svećenike, svećenike treba plaćati, a već plaćamo svećenike srpske crkve koja nam radi o glavi…hoćemo li ikada na ovaj način dočekati HPC? Ne čini mi se izgledno. Umjesto da se u ovih 5 godina radilo na infrastrukturi, kočilo se sve oko uspostave. Za HPC nema novaca, ali ima za SPC. Vjerujete li da će bez rata SPC izaći iz okupiranih crkava? Teško. Gdje pronaći svećenike pravoslavce hrvatski orjentirane?
HPC se fokusirala na pomoć desnice. Na desnici ima više lažnjaka nego igdje. HPC se loži i na pomoć katoličke crkve. One iste koja godinama šuti na teške objede o Stepincu i laži o Jasenovcu iz SPC-a. Kolumnisti Glasa Koncila koji se sve manje čita, nisu su se sjetili fašističkog popa Velimirovića, dobitnika ordena od Hitlera, koji je prodao priču o 700 000 ubijenih Srba u Jasenovcu. SPC govori iste riječi na propovijedima kao i taj lažov, iste riječi kao ministar Vulin kojem je zabranjen ulaz u Hrvatsku. Kako će HPC probiti barijeru?
Po mojem mišljenju samo drugačijim pristupom. HPC mogu podržati i održati samo hrvatski pravoslavci koje je posrbila SPC. To je težak posao za HPC. Nema novaca za obilazak terena, nema svećenstva koje bi širilo pravoslavlje na terenu, nema crkvu oko koje bi se okupljao puk. Hoteli, dvorane, najave knjiga, više služe desničarskim politikantima, nego pravoslavlju. Ne bude li interesa kod pravoslavaca za takvo pravoslavlje, nema ništa niti od ove inicijative koja kilavi već pet godina i nije se pomakla s mjesta.
Hrvatska vlada prisiljavaju građane da plaćaju SPC koja smatra da je u Jasenovcu ubijeno 750 000 Srba i da je Stepinac ratni zločinac i u svojim redovima ta crkva protežira srpske teroriste , te slavi ratne zločince!
Igor Drenjančević
