Ovako je borac protiv srpskog fašizma i nacizma Crnogorac Mijomir Radulović zvani Riči ( 1949 – 1997 ) u knjizi “Povijesnica balkanskijeh naroda i u neviđelicu etničkijeh korijena Serva ili Serba” pisao o Srbima
Mijomir Radulović – Riči ( 1949 – 1997 ) bio je diplomirani ekonomist, uposlen u Službi platnoga prometa bivše zajednice Srbije i Crne Gore, zvane SRJ, u središtu Zemuna. Kao deklarirani Crnogorac proučavao je i čitao i uporednu povijest balkanskih naroda i nakon niza godina otkrio nepostojanje etničkih korijena Srba, što je pretočio i u kratki povijesni prikaz u njegovoj kratkoj, jezgrovito napisanoj, ali nadasve jako dojmljivoj knjizi “Povijesnica balkanskijeh naroda i u neviđelicu etničkijeh korijena Serva ili Serba.” Nažalost, taj čovjek iznimno hrabrog srca, oštroumnog duha i slobodoljubiva pogleda, tragično je nastradao u prometnoj nesreći u jesen 1997. godine kad mu je bilo 48 godina života. Prelazeći ulicu u blizini semafora kod Studentskoga grada u Novom Beogradu, završio je pod kotačima automobila, koji je vozio nevjerojatnom brzinom, budući se u blizini nalaz postavljeni semafor i raskrižje s glavnom cestom i nadalje uspon ka brdu Bežanijskoj kosi. Nositelj crnoga karate pojasa nije izdržao borbu sa životom, a na očevidu, kako se i moglo naslutiti, srbijanski su policajci u krvi žrtve “pronašli” prekomjernu dozu alkohola, kako bi možebitnoga plaćenoga ubojicu oslobodili krivnje. I ovaj tragičan slučaj spada u domenu vječno neodgonetnutih i nerasvijetlljenih političkih ubojstava u Srbiji. Ipak, uz prisjećanje na lik i djelo tragično stradaloga Mijomira Radulovića – Ričija, aktivista i praktički neslužbenoga organizatora političkoga ogranka Liberalnog saveza Crne Gore tih devedesetih godina u Beogradu, navedimo njegove vrlo zanimljive povijesne osvrte o Srbima i o Srbiji, što ih je i autorski i objavio u spomenutoj knjizi “Povijesnica balkanskijeh naroda i u neviđelicu etničkijeh korijena Serva ili Serba.” Djelo je tiskano u tiskari na Cetinju. Evo i nekih značajnijih izvadaka iz Radulovićeve knjige o Srbima.
“Inicijator balkanske klanice i najodgovoornija mračnjačka organizacija je takozvana “Serbska pravoslavna crkva.” Pažljivom analizom naziva ove podzemne organizacije, moguće je otkriti njenu dvoslojnost. Prva riječ “serbska” u sebi nosi jednu klasnu odrednicu, koja upućuje na značenje “Robovska pravoslavna crkva.” Za sve neupućene jedno malo pojašnjenje: Serbi – robovi su bili jedna od dvije osnovne klase u starom Bizantskom carstvu. Druga odrednica riječi serbska bi trebalo da bude u smislu nacionalne opredijeljenosti. Srpska nacija ne postoji, kao što ne postoji ni “seljačka nacija”. niti “radnička nacija” i toj je primarni problem takozvane SPC i njen motiv za izazivanje balkanske klanice. Na ideju o ostvarenju takozvane serbske nacije je došao najmlađi sin Stefana Nemanje po imenu Rastko, poznat po monaškom imenu Sava.
U povijesnim vrelima se spominje Stefan Nemanja po prvi puta godine 1166. i zna se da je postavljen na prijestol velikoga župana raške županije godine 1170. Bizantski vladar Manojlo Komnen je poslije pokoravanja pobunjenih provincija postavio vazalne župana, u Bosni Kulina bana i u Raškoj Stefana Nemanju. Poslije smrti Manojla Komnena 1180. godine, Stefan Nemanja je počeo sa širenjem Raške, prvo prisajedinjujući oblast između Zapadne i Velike Morave, zatim Vranjsku oblast, Kosovo, Metohiju, Gornji i Donji Pilot u sjevernoj Albaniji i najzad Zetu ( Diokliju ) sa gradovima. Za vladara Zete ( Crne Gore ) Stefan Nemanja je postavio svoga najstarijega sina Vukana, a poslije povlačenja u manastir 1196. godine u Raškoj ga naslijeđuje srednji sin Stefan Provovjenčani.
Po ugledu na oca Stefana Nemanju, koji je najveći dio teritorija oteo braći, Vukan ratuje protiv svoga brata Stefana više od sedam godina, sve dok ih treći brat Rastko nije uspio pomiriti na očevom grobu i prekinuti bratoubilački rat. Osvojeni teritoriji pripojeni Raškoj bili su naseljeni listom nesrpskim narodima Albancima, Hrvatima, Bugarima, Cincarima, Vlasima, Helenima, Obrima, Crnogorcima i mnogim drugim narodima. Sava Nemanjić povlači dva poteza koji će imati dalekosežne posljedice. Najprije, Sava ( Rastko ) Nemanjić svoga brata Stefana Provjenčanog, koji je od Rimskog Pape dobio kraljevsku krunu 1217. i znake kraljevskog dostojanstva, on proglašava prvim Serbinom, a njegovu novu državu po prvi puta u povijesti Raške naziva Serbijom. Drugi važan potez koji je Sava ( Rastko ) izveo bilo je stvaranje zasebne crkve, koja će po njemu nositi naziv Svetosavska crkva. Do 1219. godine ta je crkva bila dio Ohridske arhiepiskopije pod paskom Bugarske, od koje je Sava odvojio nekanonskim putem protivno propisima pravoslavnih crkava.”
Nastaviće se…
HOP
