Ustav kaže da je u Hrvatskoj službeni hrvatski jezik i latinica službeno pismo. Kako onda bilo tko može dati ustavno pravo etničkim manjinama da koriste svoj jezik i svoje pismo?

Osvrćem se na članak Marinka Jurasića (VL, 10. svibnja, 2018.) jer članak više zbunjuje nego informira običnog čitatelja. Naime, Hrvati danas žive u komunističkoj demokraciji jer im je uskraćena sloboda govora i mišljenja te njihovo javno iznošenje. Kako onda možemo očekivati da će komunistički Ustavni sud dozvoliti da narod sudjeluje u izmjeni Ustava ili da izglasa neki zakon na referendumu? Zar već nismo vidjeli na koji način je Ustavni sud zabranio posljednji referendum? Tipična korupcija!

Meni se čini da Hrvati ne razumiju svoj jezik i to je uzrok mnogih nevolja. Primjerice, Ustav kaže da je u Hrvatskoj službeni hrvatski jezik i latinica službeno pismo. Kako onda bilo tko može dati ustavno pravo etničkim manjinama da koriste svoj jezik i svoje pismo? To pravo su uveli nepismeni i jugonostalgični komunisti, sljedbenici Račana. To je velika kontradikcija. Isto tako smo zamjenili pojam narodne ili etničke manjine sa pojmom nacionalne manjine jer ne znamo značenje riječi nacija. Nacija na hrvatskom jeziku znači država, a na srbijanskom ista riječ znači narod. Nacija definira nacionalnost, a nacionalnost definira državljanstvo. Dakle, riječ nacionalnost možemo zamjenti riječju državnost. Mi i danas koristimo engleski pojam ”United nations” u srbijanskom prevodu kao ”Ujedinjeni narodi” umjesto ”Ujednjene nacije ili države” jer Hrvatska je postala članica te internacionalne organizacije tek kad je postala država.

Ustavni sud ne donosi zakone, ali svi zakoni moraju biti u skladu sa Ustavom. Mi u Ustavu imamo članak koji kaže da svi građani imaju pravo na svoje mišljenje i njegovo javno iznošenje, ali imamo i zakon koji je sličan verbalnom deliktu. Naime, imamo zakon koji najviše koriste političari i neke javne osobe, a to je zakon o kleveti i časti, a sada i o  mržnji. Zar je i mržnja postala kazneno djelo? Međutim, Ustav kaže da su birači suvereni i da su sabornici, skupštinari ili vijećnici njihovi zastupnici. Zar onda birači, ako su suvereni, svoje zastupnike ne smiju javno prozivati i častiti epitetima lopovi ili  lažljivci, bez ikakivih dokaza, ali i bez ikakvih posljedica. To je sloboda govora za obični puk, ali ne i za novinare. Oni moraju snositi odgovornost za svaku laž u medijima. Zar tako sebe ne časte hrvatski uglednici – sabornici u Saboru? Zastupnik bi morao biti odgovoran biraču, a ne birač zastupniku. Slično se ponašaju i neki članovi akademije.Međutim, Ustav jasno kaže da je zabranjena diskriminacija, pa zar onda zakon o mržnji nije besmislen. Diskriminacija je najraširenije kazneno djelo u Hrvatskoj, a najviše ga nameću načelnici pri donošenju prostronih planova u primorju, ali DORH je na to imun. Zašto se prostorni planovi ne izglašavaju na referendumu? Sa Prostornim planom općine Vir otok Vir je zauvijek uništen zahvaljujući bezakonju u  bivšoj državi  i današnjoj Hrvatskoj. Otac virskog načelnika Davor Kapović je opljačkao virske vikendaše kao predsjednik MZ Vir  za više od 23 milijuna eura, ali zbog toga nikada nije odgovarao zahvaljujući korumpiranoj policiji i DORH-u. Zar vikendaši sa punim pravom ne smiju njega nazvati lopovom?

Stoga ću iznijeti dva primjera kad je  sutkinja išla protiv Ustava.  U političkoj kampanji neki kandidati su nazvali aktuelnog načelnika lopovom i lažljivcem, a on ih je tužio za klevetu i uvredu časti. Oni su izgubili tu parnicu, a sutkinja koja je donijela takvu protuustavnu odluku je postala predsjednica Općinskog suda. Mene je taj isti načelnik tužio zbog  jednog čitateljskog pisma koji je jedna novina objavila bez da je provjerila moj identitet. Ja sam pred sudom tvrdio da ja nisam novinar i  da je za objavljivanje teksta odgovoran urednik. Koliko sam takvih pisama napisao, ali nikad nisu objavljeni. Promjenom suca ista sudkinja je meni rekla da mogu cijeli postupak započeti od početka i pozvati nove svjedoke. Međutim, već na slijedećem ročištu je donijela presudu protiv mene jer je postupak ulazio u zastaru, što nedvojbeno ukazuje na korupciju ove surkinje.  Sve što sam napisao i danas je vidljivo, ali presuda je donesena, a žalbe su besmislene ako nisi dio koruptivnog sudskog sustava. Dakle, koruptivni suci su poželjni.

Danas ne živimo u 19. stoljeću i Ustav ne nameću apsolutisti – kraljevi ili neka druge diktatorske elite nego ga izglašavaju birači na referendumu. Oni ga mogu odbiti ili prihvatiti. Zašto? Ustav je dogovor birača kakva će im država biti i kako će se ponašati njihovi zastupnici. Dakle, ni Ustav ni Statute ne bi smjeli mijenjati zastupnici. Oni jedino mogu mijenati poslovnike.

Trebamo li u Ustav uvesti i raznorazne perverzije kao što danas čini zapadne demokarcije jer je u njima zavladala svakojaka izopačenost. Ni zapadne demokracije više ne žele da o nečemu odlučuju birači na referendumu, što znači da i kod njih demokracija nestaje i njihovim životima upravlja Veliki brat,  a to su Masoni. Jedina moderna demokracija je Švicarska.

Dakle, manjine ne smiju biti u Ustavu ako želimo stvoriti suverenu i nezavisnu državu ili naciju Hrvatsku. Ustavni sud treba ukinuti i odluke o ustavnosti mora donositi Vrhovni sud. Taj sud ne bi smio rješavati žalbe nižih sudova, osim u specijalnim slučajevima. Žalbe nižih sudova bi trebali rješavati Okružni sudovi. U tom Vrhovnom sudu ne bi smjeli sjediti samo pravnici nego i neki ljudi različitih zvanja. Takav sud treba djelovati kao porota i vodeći sudac im mora dati upute prije donošenja odluke. Takav Vrhovni sud je imao američki presjednik Roosevelt, a tada je Amerika procvala.

Srećko Radović

HOP