Nepoznavanje povijesti hrvatskog jezika odvodi hrvatsku antičku povijest na stranputicu. Gotovo svi hrvatski povjesničari daju značenje riječi ”vela” koje ona ima danas, ne razmišljajući da je ta riječ možda ranije imala drukčije značenje. Primjerice, tu riječ nalazimo u toponimu Vele-bit i izvorno značenje prema sanskritu joj je bilo ”obala”. Dakle, Velebit na haravači ili sanskritu znači ”obalni zid”, što je logičan naziv. Zar u Hrvatskoj nemamo i toponime Veli Lošinj, Vela Luka, Veli Iž ili Vela Kapela (Čapela)? Ovo nam otkriva semitski uticaj na haravaču ili snaskrit. Semiti su Hrvatima nametnuli i čakavsku ikavicu, što znači da je ona u Europi zamjenila ekavicu. Semiti na Levantu su nametnuli Harvačima suglasničko pismo, a bili su poznati kao Liburni i Etrurci. Tako su Harvači još postali Arvati ili Arati ili Arti.
Od koje riječi je onda nastala riječ ”vela” i što je bilo izvorno značenje te riječi? Svi mitologičari i jezičari spominju ”slavenskog” boga Avila, koji se prije ikavizacije glasa E zvao Avela. Avil je također bio bog u Etruriji i etrurskom Rimu, što znači da nije samo bio ”slavenski” bog ili su Etrurci bili semitizirani Harvači iz semitiziranoig Egipta. To je bilo ime zemaljskog Boga koji je bio zaštitnik stočara, ratara i trgovaca. Ispuštanjem početnog slova A, bog Avela postaje Vela. Promjenom slova V u B, bog Vela postaje Bela, a Avel postaje Abel dok se na drugim dijelovima globusa još pojavljuje kao Pela, Fela i Mela. Tako Vela Hrvatska postaje Bela Hrvatska ili Abelova Hrvatska. Biblijski Kain, dakle, Čavan je ubio blizanca Abela, a ovo nam otkriva kako su nastajali i mijenjali se mitovi. Dakle, ovi nazivi nam otkrivaju povijesna božanstva po kojima su mitovi dobivali imena, a od njih nastaju mnoge današnje riječi. Na temelju ovih promjena može se zasigurno zaključiti da su neki Europljani došli u Europu sa Bliskog istoka ili Levanta.
Beli Harvači su bili najvjerojatnije starokršćanski Harvači koji su slijedili Stari zavjet. Oni koji nisu prihvatili Novi zavjet nakon nametanja Novog zavjeta, Franci su nazvali Židi. Zar zbog kršćanstva nisu Franci pobili mnogo Hrvata u Beloj Hrvatskoj, a zbog toga je došlo do njihovog bijega i iseljavana. Dakle, židska populacija je bila najraširenija na današnjem slavenskom teritoriju i na prostoru bivše Istočne Njemačke. Odatle su bježali prema Zapadnoj i Južnoj Europi. Po Belim Hrvatima, Belo-Rusija dobiva ime, dakle, Bela Arus.
Na Levantu naziv Jahve je izveden od naziva Čave, a njegova inačica je Jehovah. Ime hebrejskog kralja Heroda ili Erota ili Iruda stoji za naziv Harvač. Međutim, naziv Jevrej ili Hebrej je semitizirani naziv za Harvače. Ova dva naziva se se na semitskom jeziku suglasnički pisali Evre i Ebre. Odatle imamo nazive Jevrej i Hebrej. Naziv Žid je nastao od naziva Juda, dakle, Uda ili Veda. Očito, Stari zavjet je nastao na učenju Vede, Aveste i Mazde, a napisan je na hebrejskom pismu. Zar Hebreji nisu branili Masadu? Zar Judea nije bila dio obećanog Israela? Hebrejski i semitski bog je bio Baal u Kananu, dakle, Čavanu. Bal je bio Abel, a Abel je sigurno simbol mjeseca jer ga je ubio brat Čavan koji je simbol sunca. Kad se na nebu pojavi sunce sa neba nestaje mjesec i to nalazimo u mitu o Kainu i Abelu. Za vrijeme dana pojava mjeseca na nebu je rijetka i to malo kasnije iza izlaska sunca ili malo prije zalaska sunca. Takva pojava usred dana je gotovo nemoguća, a moguća je na mjestima gdje sunce izlazi ili zalazi.
Na temelju zamjene slova R slovom L, može se zaključiti da taj naziv dolazi sa Levanta i da je nastao od izvornog naziva Čava-Hela, dakle, od semitskih riječi ”ava” i ”ela”. Naziv Čava je nastao semitskim čitanjem naziva Vača koja je bila sufiks u nazivu Hara-Vača. Od njega su nastali nazivi Čav-an i Čav-ač. Od naziva Čavan suglasničkim pisanjem nastaje riječ ”čun”, koje se kasnije odrazila kao sun, dakle, Sun-ce. Prije toga se sunce zvalo Hara, što je u semitiziranom Egiptu postalo Ra. Hara i Ra su bili bogovi nebesa, dakle, Sunca. Naziv Čava kod Hebreja u Bibliji je postao Ava, žensko umjesto muško, a zbog toga je jako teško slijediti mitove ako ne poznamo jezične promjene koje su nastajale pod uticajem različitih pisama. Slično od naziva Haramač nastaje naziv Arama, a odatle toponimi Rama, Rema, Ruma, Rima i Roma. Romul i Rem su bili mitološki utemeljitelji Rima. Odatle i etnik Rom. Slično od riječi Čavan nastaje etnik Cigan.
Riječ velika je izvedena od riječi ”avel-ača”, dakle, ”vel-ača”, a odatle naziv za mjesec ”veljača”. Dakle, riječ ”velača” znači zemaljsko potomstvo boga Avela ili Avila. Naziv ”sičanj” je nastao od riječi ”čavač’ i sufiksa ”ana”, dakle, od riječi čavač koja je napisana suglasnički kao”suč”, odnosno ”sič” i sufiksa ”an”, što znači ”potomstvo sunca”. Sičanj se danas zove ”siječanj”i, kako vidimo glas J je nepostojeći, ali su ga umetnili vukovci jer su Grci slovo I zvali Iota, a vukovci su ga nazvali Jat. Međutim, slovo I je kod Semita nastalo od slova U, što znači da je naziv Iota nastao od naziva Vata, dakle, Veda koja se u skandinavskoj mitologiji pojavljuje kao saga Eda u kojoj je vrhovni bog bio Odin ili Udin, dakle, Vid ili Vedin. Riječ saga je nastala od harvačke riječi ”sača”, a odatle i riječ ”sakral”, koja označuje ”sakralno znanje”.
Na koncu, još jednom ponavljam da zbog nepoznavanja povijesti hrvatskog jezika ili haravače, hrvatska antička povijest se izgubila i nestala.
Srećko Radović