Religija Horovata u Ariji, rani huritski mjestopis i huritski prajezik

Već od najranijega prametalnoga halkolita u IV tisućljeću, istodobno s ranim Sumerom i prvim egipatskim faraonima I – III dinastije, oko Kavkaza i osobito na južnom Zakavkazju je već razvijena razmjerno viša kultura s najranijim arheonalazima vladarskih piramida do 130 metara, uz bogate metalne priloge u grobovima. To se pripisuje ranoj etnoplemenskoj grupi zapisanoj od južnijih susjeda kao Tho – Garma ili Togarmah, a u njihovu vlastitom izgovoru iz IV tisućljeća prije Krista najvjerojatnije kao Urw Urduv, pa u III tisućljeću prije Krista kao Hurrduw i potom Hurwirdu. Iz toga slijedi autonim Hurrduw, ranije Urw Urduv, na hetitskom Tegarama, na amoritskom Tho – Garma, na asirskom Til – Garimmu; prema Bibliji Togarmah, na grčkom Thargamos, na armenskom T’orgom, na gruzinskom T’argamos.

Negdje od 35. – 26. stoljeća prije Krista, na južnom Zakavkazju uz granicu Gruzije i Azerbejdžana, gruzijski i ruski arheolozi su dokazali materijalno postojanje najranije razmjerno više kulture iz ranog prijelaznog doba halkolita, o kojoj su iz raznih gledišta prvi ponešto pisali Kušnareva 1970, Munčajev 1975, Gimbutas 1980, Winn 1981, Ivanov 1983, Diakonov 1991. i ini noviji autori. Ovi iz ranog Zakavkazja su već imali konje, bronzu, zlato i inu tehnologiju, ali je ta kultura bila još agrafička, to jest nisu dosad nađeni nikakvi izravno njihovi zapisi, osim tek oskudno o njima južniji klinopisi iz Mezopotamije. Ova viša kultura ranog Zakavkazja je približno istodobna s ranim Sumerom i Akadom, prvim faraonima ranog Egipta i početnom rigvedskom civilizacijom Harahwati oko Inda.

Najznačajniji i nedvojbeni njihovi arheološki dokazi na jugu Kavkaza u Azovsko more su tri goleme kamene piramide površine do 3 hektara i visine 100 – 130 metara, čunjasto okruglog oblika bez uglova na arheonalazištima Bedeni, Tsalka i Tsnori u Gruziji, pa najveća Uch – Tepe u Azerbejdžanu i Utamish u Dagestanu, te kipovi zlatnog lava kao sfinge čija je starost datirana do 5 tisućljeća od danas, to jest u III tisućljeću prije Krista. Ovo su bile najstarije arheološki datirane piramide i sfinge u Euroaziji, istodobne s prvim faraonskim piramidama u Egiptu. Slične su i kopije tih kavkaskih prapiramida, manji primitivniji kurgani ranih Indoeuropljana sjeverno od Kavkaza. Unutar ove 3 čunjaste piramide su nađene grobne komore s kosturima tadašnjih vladara, njihovih žena, pa konja i zlatni predmeti, što se sada pripisuju donedavno legendarnoj dinastiji “Tho – Garma” koja bi po prapovijesnim klinopisima na početku svijeta vladala izvan Mezopotamije tim sjevernim zemljama oko Kavkaza. Iz arheonalaza je vidljivo kako to nisu više bila tek primitivna neorganizirana plemena ranog Kavkaza, nego vjerojatnije već plemenski savez s jasnim društvenim slojanjem i vrhovnim čelnikom za kojega su izgrađene te velike piramide s luksuznim grobnim komorama.

Antropologija i jezične indicije dokazuju kako to nisu bili Semiti, niti mongoloidi, a ruski jezikoslovci kao Gamkrelidze, Diakonov, Ivanov i ostali, iz kasnijih zapisa tamošnih naroda su etimološki izveli i poneke znakovite rane riječi tih ranih graditelja. Na pimjer njihov vlastiti etnonim te rane etnogrupe najvjerojatnije bi ispočetka u IV tisućljeću prije Krista približno glasio “Urv’ Urduw” i kasnije u III tisućljeću prije Krista Hurrduw. Najranijim klinopisima zapisani su strani nazivi južnije iz Mezopotamije za te daleke sjeverne gorštake na visoravni planinske zemlje Eli – Pabanhi ( “Sveto gorje” ) između Kavkaza i Antitaurusa, glasili su na prasemitskom jeziku ranih Amorita ( Amurru ) kao Tho – Garma u opisnom značenju “Bljedoglavci” ili “Svjetlokosi”, od čega je možda potom nastao u Starom zavjetu i kasniji biblijski etnonim “Togarmah”, premda nije sigurno da se to odnosi na istu ranu etnogrupu, vjerojatno na kasnije Armence. Na ranoasirskom klinopisu Til – Garimmu označuje sjeverna gorska plemena oko izvorišta rijeke Eufrat.