Kojem današnjem narodu povijesno pripadaju stečci na prostoru Balkana – u Hrvatskoj, BiH, srednjovjekovnoj Raškoj i Crnoj Gori ili Crvenoj Hrvatskoj? Na to pitanje još nisu odgovorili arhelozi, povjesničari niti jezičari, ali postoji megalitni stečci iz antike i mlađi kao nadgrobni spomenici u nekropolama iz srednjeg vijeka – najviše u Hercegovini i dalmatinskom zaleđu, a manje na prostoru Crne Gore i Raške, što znači da su se bosanski Hrvati nakon sukoba Petra Svačića sa Mađarima vratili iskonskoj hrvatskoj religiji – haravači.
U BiH nikada nisu živjeli bugarski Bogumili jer bosanski Hrvati su sebe zvali Vučemili ili Vukumili, a to nam najbolje dokazuju prezimena Vučemil, Vučemilić, Vučemilović, Vučeta, Vuco, Juko, Buko, Vučić, Vučetić, Vukić, Jukić, Jokić, Bukić, Vuković i druge inačice ovih prezimena. Dakle, Bogumili u Bosni su povjesna izmišljotina.
Kakva je razlika između megalitskih i srednjovjekovnih stečaka?
Megalitski stečci su ogromni i teški, a najteži među njima je težak 32 tone dok manji imaju između 20 i 25 tona. Oni se obično nalaze na planinama i koriste slikovno pismo. To slikovno pismo prikazuje dvojnu religiju, a božanstva su bili Sunce i planet Zemlja. Dakle, na tim crtežima susrećemo Božje jedinstvo, dvojstvo, trojstvo, četvorstvo i petorstvo. Na tim crtežima se ne primjećuje astrologija, što znači da su stariji od nje. Nastankom slogovnog pisma, koje je starije od suglasničkog pisma, otca Sunce je označavala riječ ”hara”, a majku Zemlju riječ ”vača”. Pod asirijskom vlašću, bog sunca ”Hara” u Egiptu postaje ”Ra” jer asirsko semitsko pismo nije imalo slovo za glas H. Tako sin boga Os-irisa i božice Is-ise se zvao Oros, a to se odrazilo još kao Horos, a moglo je i kao Volos jer slovo O u suglasničkom pismu je često stalo za glas V. No, sve pokazuje da se Oros ranije pisao Uruč, koji je danas poznat Orco ili Orko. Što nam znači riječ ”ološ” i možemo li je povezati sa bogom Oros i promjenom religije?
U srednjem vijeku slični stečci u manjim dimenzijama se pojavljuju u nekropolama, najviše u Hercegovini i zaleđu Dalmacije. Ponekad se pojavljuju kao slikovno pismo, a često se pojavljuju sa natpisima koji su napisani glagoljicom i kirilicom. U to vrijeme nakon latinizacije hrvatske gramatike riječ ”vača” se piše ”vuk”. Naime, na suglasničkom pismo riječ ”vača” se pisala ”uča” koja postaje ”vuka”. Tako je nastalo muško ime Vuk i žensko ime Vuka, a to su stara hrvatska imena. Rijeka u Vukovaru se zove Vuka. Kajkavci danas kažu vuči-telj, a čakavci uči-telj, što se na ”sanskritskoj” gramatiki pisalo vučitela i učitela.
No, zbog napisa na kirilici, Srbijanci pokušavaju posvojiti te hrvatske stečke jer još nisu shvatili da je kirilica izvorno hrvatsko pismo, kao i glagoljica. Dok su ortodoksni Hrvati u Bosni stvorili hrvatsku kirilicu na temelju brojevnih vrijednosti glagoljice, u Raškoj se koristilo bugarsko pismo. Hrvatska kirilica je nastalo nakon sukoba sa Mađarima i nakon Pacta Convente 1102. godine. U to vrijeme Srbi ne postoje na prostoru Raške, Bosne i današnje Hrvatske. Srbijanci zbog toga svoj alfabet danas nazivaju azbuka, a to su nazivi za dva početna slova u glagoljici. Uostalom, postoji velika razlika u brojevnim vrijednostima slova u izvornoj hrvatskoj i srbijanskoj kirilici. Dakle, sve do pada Carigrada, Rusi i Bugari su koristili bizantsko grčko pismo koje nije imalo slova za glasove Č, H, J, Š i Ž, a današnji glasovi Ć, Đ, Lj i Nj tada nisu ni postojala. To je razlog zašto bugarska i ruska prezimena završavaju na OV.
Štoviše, te stečke u Hercegovini danas pokušavaju posvojiti Bošnjaci, dakle, muslimani jer oni misle da Bosna i Hercegovina njihova i ničija drugo. Kako su na srednjovjekovnim stečcima većinom hrvatska imena i prezimena, što znači da su oni nasljedstvo hrvatskog naroda, bez obzira na današnje religije koje su tamo nastale. Crvena Hrvatska ili Krajina kao vazal Bizanta se prostirala od Raše u Istri do Drača u Albaniji, sa tim da su neki gradovi u primorju bili pod izravnom jurisdikcijom Bizanta. Dakle, stečci su samo dio haravačke civilizacije, koja se izgubila nametanjemn kršćanstva i islama. Na temelju toga možemo zaključiti da je BiH pripadala predkršćanskoj haravačkoj civilizaciji i da su Hrvati u doba stare Grčke živjeli na tim prostorima te da su bili poznati u doba Grka kao Kelti jer ih je tako nazivao Homer. Dakle, megalitni stečci su jednako stari na prostoru Balkana, ako ne i stariji od megalitskog Stonegata u Britaniji koji ukazuju na putanju sunca.
Dakle, 924. godine nazire se propast Bizanta na Jadranu i granica prema Bizantu se povlači na rijeku Drinu, a Bizant gubi jurisdikciju nad primorskim gradovima. No, te bizantske gradove pokušavaju osvojiti bizantski Veneti ili Mleci sve do nestanka bizantske Venecije, a u novije doba su ih pokušali osvojiti Talijani uz pomoć četnika. Raška dolazi pod vlast Bugara, a Crna Gora ili ostatak Crvene Hrvatske od Hecegovine preko današnje Crne Gore do Drača zadržava naziv Crvena Hrvatska. Današnji albanski katolici koji su poznati kao Gruji ili Gruči su bili Hrvati sve do dolaska Osamnlija. Sam pridjev ”crna” je nastao od naziva ”cervena” suglasničkim pisanjem i sa završnim poluslogom A, ali bez slova V jer ga nije imalo bizantsko pismo. Mogli su ga zamjeniti slovom B, ali to bi bilo nemoguće izgovoriti. Od naziva Crevenica nastaje toponim Crebenica koja se danas zove Srebrenica.
Bosna se izvorno pripadala Har-vač-ani, dakle, bez prefiksa ”har” je postala Vačana, a preko Bizanta dobiva ime Basana. Slično se Cera-vena zvala Krajina. Ispuštanjem prefiksa ”cera”, u nazivu Ceraveni, bosanski Hrvati su bili poznati kao Veni. Nametanjem kršćanstva naziv Krajina postaje Kraj. Od ovoga naziva nastaje titula ”kralj”, a od naziva ”carevena” nastaje naziv ”carevina”. Ispuštanjem sufiksa ”vina”, nastaje titula ”car”. Ispuštanjem prefiksa ”kraj” (krav) u nazivu Krajinac nastaje naziv Inac za Hrvate u Bosni, a tako ih je zvao Petar Zoranić, znajući da su oni Hrvati.
No, što znači pridjev cervena i kako je nastao?
Pridjev ”cervena” je nastao od naziva ”Herveč” i sufiksa ”ena” ispuštanjem glasa Č. Očito, Herveč je postao Cerve, a Hervečeni su postali Cerveni. Sufiks ”ena” stoji za riječ ”jana” ili ”jena”, čije značenje je ”zemaljsko rođenje”. Pod Bizantom, Cerve postaje Serbe. U doba starih Grka Cerve se pojavlju kao Kerbe i Gerve ili Gerbe pod uticajen Latina. Mislim da bi konačno Hrvati morali shvatiti da je naziv Haravača ili Hrvat označavao jedinstvenog dvojnog Boga kao i Krist mada u nekim jezicima simbolizira samo boga Sunca. Od riječi ”jena”je nastala i imenica ”žena”. Riječ ”jana” ili ”jena” pogrešno se odrazila i kao ”vana” ili ”vena”.
Za udes Hrvata u BiH su najviše su odgovorni Austrijanci koji nikada nisu dozvolili da se Bosna nakon pobjede nad Osmanlijama ujedini sa Hrvatskom. Dapače, oni su BiH aneksirali i u nju naseljavali muslimane iz kneževine Srbije kao i Vlahe iz Rumunjske. Međutim, zločin prema hrvatskom narodu u Bosni su također počinili Trumbić i njegova družina kad je osnovana kraljevina SHS, a sve to su blagoslovili hrvatski komunisti koji su dozvolili u BiH progon Hrvata i njihovo iseljavanje nakon pada Rankovića. Isto su učinili Mesić i Račan kad su došli na vlast 2000. godine. Egzudos Hrvata iz BiH se nastavalja za vrijeme Sanadera, Josipovića, Kosora, Milanovića i Plenkovića. Bez Hrvata iz BiH nestati će Hrvatska, a članovi Srpske demokratske Partije (SDP) to traže i danas u hrvatskom Saboru.
Srećko Radović
