Obišli smo gradske kapacitete na Jarunu, kako bi se uvjerili koliko su ispravni i kvalitetni za korištenje i pristupačni za građane. Bilo smo šokirani viđenim. Oko veslačkog kluba Bandić i ekipa odlučili su napraviti uzgajalište lopoča, na dokovima toliko je obraslo da se veslači probijaju kroz bandićevu Amazonu.
Nužnici su prljavi, mnogi nemaju niti slavine. Uslikali smo jedan koji ima potrebne slavine, ali niti on nije na nekom velegradskom nivou.
Mjesta pitke vode toliko su zapuštena da bi inspekcije mogle bez problema pisati kazne Holdingu, ali kako je Bandić nacionalno božanstvo to ipak nije moguće. Nije jasno zašto se takva mjesta pod hitno ne zatvore. Nekadašnji drveni bazen toliko je propao da više nije upitno zašto se to ruglo ne ukloni , već godinama sramoti svojom zapuštenošću. Jezivo je gledati sav taj smrad par metara od elitnih kafića i restorana. Tu se lako vidi i odnos privatne imovine i one državne.
Na samo parkiralištu gomila se otpad, šikara i otpiljeno granje iz kojih izlaze svakojaki glodavci i štakori. Jarun dugo nije izgledao ovako jadno i zapušteno.
Da naš El Bandić ne obilazi toliko Rim možda bi primijetio koliko se Jarun poslovno urušio u zadnjih par godina nebrigom.
HOP
