Teatar :”Mirad, dječak iz Bosne” u Parizu pa na festivalu u Avignonu
L’Amin teatar i Amnesty International predstavili su ,nedavno, u pariškom omladinskom kazalištu Dunois, smještenom u 13 gradskom okrugu, dramu nizozemskog autora Ad de Bonta “Mirad, dječak iz Bosne” koja ce se izvoditi i na najvećem starokontinentalnom, međunarodnom festivalu teatra u francuskom južnom gradu Avignonu, od 6 do 27 srpnja.
Djelo je pored ostalih priznanja dobilo priznanje Deuchester Kindertheatrepreis 1998 godine, ASSITEJ International-nagradu umjetničke ekscelencije, 2009. Godinu kasnije uslijedilo je priznanje festivala Kaas&Kappes pa nagrada Hans Snoek, za najbolju produkciju omladinskog teatra na holandskom jeziku.
Autor drame Ad de Bont rođen 1949 godine, smatra se aktualno jednim od najznačajnijih kazališnih pisaca za mlade. Najprije predavač dramskih umjetnosti, započeo je teatarsku karijeru krajem 70 godina prošlog stoljeća, najprije kao glumac zatim redatelj i napokon pisac drama. Početkom 1982 preuzeo je vodstvo umjetničke trupe kazališta Wederzijds, čija su specijalizacija bile izvedbe u školama. Poslije je de Bont ostvario i adaptirao brojne komade za djecu i omladinu. Autor, najprije, nastoji zainteresirati mlade za teatarsku izvedbu a uvjeren je kako se to postiže posjetama obrazovnim ustanovama, usporedo sa nastavom koja ih treba pripremiti za životnu stvarnost. Tvrdi kako publika “egzistira u teatru konstruirajući osobna postojanja, razmišljanjem o budućnosti svijeta”! Način pisanja mu je često kronološki a glavna osobenost fragmentirano pripovijedani događaji sto se zanimljivom logikom, nadovezuju jedan na drugog. Djela su obilježena posebnim isticanjem za drugih kultura a pisac uvijek usvaja kritičnu notu humaniteta i suvremene civilizacije.
“Mirad, dječak iz Bosne”, najpoznatija drama Ada de Bonta je već na početku izvođena od strane dvadesetak teatarskih kompanija u Nizozemskoj i Njemačkoj, snimljena je na radiju i televiziji. Predstavljena je u poznatim, svjetskim teatrima pa i u Oxfordu, gdje je ulogu strica Djuke tumačio slavni glumac Jeremy Irons, koji je 1997 godine realizirao i tv film jednakog naziva.
Redatelj Christophe Laluque sa kojim sam razgovarala nakon ovomjesečnog, pariškog predstavljanja, oformio je Amin Théâtre 1994 godine. Zahvaljujući prvoj predstavi “Aden Arabie” Paula Nizana, trupa je nazvana “Amin” kako se zvao brod, na koji se autor djela ukrcao. Kompanija danas djeluje u gradiću Grigny u oblasti Essonne nedaleko od Pariza a posjeduje rezidencije u blizim predgrađima : Fontenay-sous-bois i Val Briard.
– Veoma uspješno predstavljate dramu sa početka 90 godina prošlog stoljeća, o ratu u BiH koji odavno nije aktualan i slobodno rečeno, doslovce, je posvuda zaboravljen. Sto vas je pokrenulo da ga aktualizirate?
-Događaji u Siriji! Nastojao sam ostvariti univerzalnu prezentaciju o užasima rata i izbjeglicama čiji je položaj u razvijenoj Europi, veoma diskutabilan i nezahvalan. Zato glumci, nisu na sceni nego među gledateljima kojima se najprije izvinjavaju sto nisu lijepo odjeveni a ne zovu se Gérard, François niti Vincent nego Mirad, Đuka, Verica, Fazila…
-Među brojnim sukobima skorije historije odabrali ste bosanskohercegovački. Zbog čega?
-Najprije radi geografske blizine ali i odličnog teksta nizozemskog autora koji je s ovom dramom doživio svjetsku slavu i uspjeh. Bio sam među onima koji, najprije, nisu ništa razumjeli o ratovima južno-istočne Europe jer je to bilo jednostavnije i lakše.Imali smo ispriku za “okretanje glave ustranu” ili zanemarivanje strasnih događaja i užasne stvarnosti, nametnute nedužnim građanima.
-Da li ste posjetili ovaj dio Starog kontinenta i nadate li ste predstavili “Mirada” na južno slavenskim festivalima?
-Davno sam posjetio oblast koja se tada nazivala Jugoslavija i nitko nije mogao ni zamisliti, da će se jednog dana-raspasti! Bila je duboko ukorijenjena u europska ali i svjetska, međunarodna zbivanja.
Bio bih počašćen predstaviti moju verziju “Mirada” u cijeloj regiji samo, iskreno, ne znam na koji način se povezati s odgovornim vaših festivala i kulturnih manifestacija pa ustanova. Ipak se nadam surađivati sa južno-europskim teatrima i umjetnicima, posebno sto ni jedan oblasni redatelj nije obrađivao dramu koja je veliki uspjeh, na zapadnoj strani planete.
Poziv da sa vašom trupom nastupite u Avignonu, na najvećem i veoma poznatom Festivalu teatra koji ove godine predstavlja oko 1500 predstava iz cijelog svijeta, otvara vam nove perspektive i horizonte?
-Zasigurno ali ne zaboravljamo da smo igrali u restaurantima, kafićima, školama, poduzećima. Ne čekamo pozive velikih i poznatih, ali kada dođu ne odbijamo ih. Idemo kod publike koja umije cijeniti naše napore i nastojanja.
-Priznajete da ste dugo uvježbavali predstavu s odabranim glumcima!Tko su oni?
-Vrijedne osobe sto vole i cijene osobno zanimanje pa im nije teško, prilagoditi se nastupima u različitim ugođajima. Serge Gaborieau koji tumači Miradovog strica Đuku je i sam redatelj a osim brojnih teatarskih komada u kojima je učestvovao glumi i na filmu. Mirada interpretira mladi glumac čija se nadarenost vise ne dokazuje. Završio je Departmantalnu školu teatra u oblasti Essonne i ogledao se u brojnim, čuvenim komadima.Prvi put surađujem sa njim, vise od dvije godine i veoma sam zadovoljan. Chantal Lavallé je Kanađanka ali živi u Francuskoj vise od dva desetljeća.Radila je s porijeklom Slovencem, velikim redateljem Antoineom Vitezom, završila pariški dramski Konzervatorij a autorica je nadahnute glazbene bajke “Mala stijena” pa “Jazzy Joe i malo zrno graška”.Odlično se snašla u ulozi Miradove tetke Fazile. Hrvatica, živjela je u Sarajevu sa suprugom Đukom, Bošnjakom sa kojim je izbjegla u Francusku. Miradovu majku Vericu interpretira Céline Liger, sto je od nadarene balerine postala tražena glumica.
Udruženje prijatelja poznatog galskog glasila “Le Monde Diplomatique” i novinar Laurent Geslin, stručnjak za Balkan, organizirali su raspravu sa redateljem Christopheom Laluque, pod zajedničkim nazivom : “Današnji Balkan između rata i mira”, kojoj su prisustvovala poznata imena kulturno-umjetničkog života Grada svjetlosti i mnogobrojna publika!
Džana Mujadžić iz Pariza za HOP
