Kolumnist riječkog Novog Lista Boris Pavelić u jednoj svojoj kolumni Kolumnist (ZL, 15. lipnja, 2018.) piše da je JNA počela naoružavati Srbe u Hrvatskoj i BiH tek 1991. godine, a to nam pokazuje kakve novinare imamo danas u Hrvatskoj.
JNA predvođena Acom Vasiljevićem, ”šefom” iz Sarajeva, koji je bio jedan od zamjenika načelnika KOS-a, je počela naoružavati Srbe u Hrvatskoj i BiH još 1986. godine i počela se baviti transferom tona i tona kokaina iz Rio de Janeira brodovima Jugolinije u Europu i SAD. Nakon što je 1984. godine prekinuta španoljska kokainska veza, Milan Panić iz SAD ”je kupio” beogradsku Galeniku. Za vrijeme rata on je postao premijer krnje Jugoslavije. Kokain je dolazio u tonama kao riblja hrana za uzgajalište ribe Cenmar na Ugljanu, a prepakirao se u Rijeci, odakle je transferiran u Europu i SAD kao medicina. Tek nedavno sam doznao da Panić nikad nije bio vlasnik Galenike, a to je bila još jedna laž jugoslavenskih novinara.
Tada neki radnici Cenmara, najviše Hrvati, naoružani američkim koltovima od strane KOS-a, su počeli naoružavati Srbe u Hrvatskoj i BiH oružjem koje je dolazilo iz Bara. Oružje preko Cenmara je odlazilo u Ravne kotare, Bukovicu i Bosansko Grahovo. Prema mojim izvorima mnogi Srbi nisu htjeli prihvatiti oružje, ali su ih ti Hrvati primorali ucjenama i fizičkim nasiljem da oružje i municiju skrivaju u podrume, stogove ili zakopavaju u dvorišta, što je bio razlog požara u mnogim srbijanskim kućama za vrijeme Oluje.
Ta operacija je zaustvaljena slučajno kad su neki milicajci kod Biograda 1987. godine zaustavili kamion sa oružjem i municijom. Po pisanju tadašnjih jugoslavenskih tiskovina oružje je bilo namjenjeno USTAŠAMA. Međutim, nedugo iza toga je u Zadru ubijeno nekoliko hrvatskih milicajaca i naoružavanje Srba u Hrvatskoj i BiH preko Cenmara je zaustavljeno.
Nakon toga se tražila nova lokacija, a izabrana je kasarna Šepurina u Zatonu kod Zadra i otok Vir. Tada je u akciju stupio umirovljeni pukovnik KOS-a Nikola Budija, koji je ranije bio komandant grada Rijeke i koji se nakon umirovljenja preselio u Zadar jer je bio rodom iz Vira. On je na vlast u Viru protuzakonito i samovoljno postavio trojicu udbaša koji su provodili KOS-ove odluke. Oni su odmah raspisali referendum za elektrifikaciju, telefonizaciju i vodizaciju otoka Vira, pa je svaki vikendaš MZ Vir morao platiti 8.5 tisuća DM, što znači da je prikupljeno više od 45 milijuna DM.
Međutim, ništa se nije dogodilo jer je započelo ponovno naoružavanje Srba. Da je postojala rasvjeta i telefoni, ove operacije se ne bi mogle odvijati. Očito, sve je bilo planirano za kasniju pljačku MZ Vir i virskih vikendaša. Oružje je na Vir prevozila vojna penica, a o tome me je nedavno informirao bivši zamjenik glavnog kosovca u Zadru. On mi je objasnio kako su to odvijalo. Penica je prevozila oružje i municiju u uvalu Meka odakle su je preuzimali privatni kamioni i vozili prema Bosanskom Grahovu.
Kako se nikada nije izgradila električna, telefonska i vodovodna mreža, za vrijeme rata uz pomoć Mesića MZ Vir postaje općina Vir mada nije imala uvjete za to. Tako 1993. godine dva virska udbaša pljačkaju virske vikendaše i taj novac prebacuju na svoje račune u inozemstvu. Nije li jedan od tih udbaša bio Davor Kapović koji je, prema riječima njegovog sina Kristijana, današnjeg načelnika, u nekoliko godina u Njemačkoj zaradio 15 milijuna EURA. On je bio predsjednik MZ Vir do osnutka općine Vir. On je potpisao sve ugovore za elekrifikaciju MZ Vir i po drugi put opljačkao virske vikendaše na račun vodovoda.
Već u jesen 1989. godine, oružje su sa penica noću u virskoj uvali počeli prevoziti vojni i milicijski helikopteri. Helikopteri su se dizali sa penica, letjeli preko Velebita i tako je JNA počela naoružavati Srbe u Liki, Kordunu i Baniji, a već u ljeto 1990. godine se to radilo i zimi. Kad je započela balvanska pobuna, Srbi u Hrvatskoj i BiH su bili naoružani do zuba. Jednog vrućeg dana istoga ljeta, eskadrila MIG-ova je u niskom letu preletjela virske plaže, a to je bio znak Srbima koji su imali ”vikendice” u Viru da napuste otok, što se dogodilo za nekoliko dana prije balvanske pobune. Dakle, mnogi Srbi na otoku Viru su znali o čemu se radi, što znači da je sve bilo unaprijed planirano.
U ljeto 1987. godine na Vir su stigli Frenki Simatović i kapetan Dragan. Oni su stanovali u kući Nikole Jarčevića, a preko dana su boravili na terasi zadružne krčme ”Partizanka”. Nedavno sam doznao od jednog jugoslavenskog diplomata da je Nikola Jarčević bio stric Slobodana Jarčevića, ministra u vladi Milana Babića i Milana Martića. Nikola Jarčević je navodno bio šef jugoslavenske Vojne misije u Beču. Kod njega je često dolazio i Aleksandar Vasiljević, jedan od zamjenika načelnika KOS-a, koji je iz Sarajeva nadzirao naoružavanje Srba u Hrvatskoj i BiH, te transfer kokaina.
Kad je otkriveno da su suradnici KOS-a sa jahti gliserima preuzimali male količine kokaina sa brodova Jugolinije za naplatu suradnje i prevozili ga u Istru i Sloveniju, Aleksandar Vasiljević osniva u Zadru Zadarkomerc sa 160 automobila koji je firmi poklonio TAS iz Sarajeva navodno uz pomoć Bakira Izetbegovića. Dakle, izgleda da je Bakir Izetbegović bio suradnik KOS-a. Nakon toga kokain iz Vira se transferirao ovim automobilimama po cijeloj Hrvatskoj sve do 1991. godine.
Jednom prilikom su helikopteri iz pravca Rijeke ili Pule istočno od otoka Mauna u more bacili više od 300 plavih bačava punih kokaina koje je preuzimala jedna virska koća. Jedna od tih bačava je pronađena na otoku Viru skrivena u trstike i bilo je jasno komu je pripadala, ali nitko nije reagirao i samo je prebačena na drugo mjesto uz blagoslov tadašnje milicije. Kako danas izgleda, suradnici KOS-a su se prebacili u Južnu Ameriku i tamo preko KOS-ovih veza koristili jahte za utovar kokaina na veće brodove. Riječ je o nekom Istraninu koji se zove Martinčić. On je bio povezan sa jahtama koje su prevozile kokain iz Vira u Istru i Sloveniju.
Kad je izbila balvanska pobuna, Simatović i kapetan Dragan su nestali iz Vira, da bi se nakon tjedan dana vratili u jednu ilegalnu gostionu, gdje je često boravio Aleksandar Vasiljević sa nekim hrvatskim profesorima koji su kasnije postali hadezeovci. U isto vrijeme tamo su boravili Simatović i kapetan Dragan zajedno sa virskim suradnicima. Dakle, u toj gostioni su se donosile jugoslavenske i srbijanske tajne odluke protiv Hrvata uz pomoć Hrvata.
E moj druže kumrovački, zadaća novinara je da informira javnost istinito umjesto da ga obmanjuje. No, ”hrvatski” novinari i danas pišu kao da su u Jugoslaviji. Dokle? Dvojica suradnika Nikole Budije iz Vira danas su hrvatski moguli, ali to hrvatske novinare ne zanima. Niti su njihova izdaja i krađa kriminal. Takvi novinari su i danas spremni obmanjivati hrvatski narod samo da bi srušili hrvatsku državu.
Mat Buterin
HOP
