Lista srpskih ratnih zločinaca i bjegunaca od ruke hrvatske pravde koji se skrivaju u Srbiji
Na portalu Hrvatsko obrambeno štivo je kompletan popis samoprogalšenih predsjednika i potpredsjednika zločinačke i terorističke vlade izmišljene “Srpske Krajine” u srcu države Hrvatske. Uz to tamo je i kazalo samozvanih ministara fantomske srpske paradržavne tvorevine na tlu Hrvatske tijekom velikosrpske vojne agresije na Hrvatsku od 1991. do 1995. godine. Mnogi od preživjelih, ovejanih i okorjelih srpskih ratnih zločinaca, što su se kao šumski odmetnici i do zuba naoružani pobunjenici organizirali i podigli uz pomoć Srbije i njene JNA i paravojnih postrojbi domaćih i uvezenih četnika na oružje protiv države Hrvatske s nakanom stvaranja velikosrpske države na povijesnom hrvatskom ozemlju, još uvijek mirno i bezbrižno uživaju na slobodi u Srbiji. Pretežito žive i rade u Beogradu, Zemunu i Novom Sadu, a mnogi od njih obnašaju i iznimno važne uloge i u najsvježijem pokušaju provedbe srpskoga velikodržavlja za vladavine aktualnoga srbijanskoga režima pod vodstvom pomahnitaloga i nekontroliranoga manijaka i šizofrenka Aleksandra Vučića. I za očekivati je da imaju otvorenu potporu toga dokazanog srbočetnika, kao i ostale četničke falange na vlasti i u dobranom dijelu takozvane srbijanske političke oporbe. Iz opširnoga registra srpskih ratnih zločinaca rođenih i stasalih na tlu Hrvatske, koju su željeli u svome ludilu vidjeti kao dio srbijanske zle, pokvarene i prljave države, izdvajamo imena samozvanih ministara raznih “Vlada RSK” u razdoblju kad je četvrtina teritorija Republike Hrvatske bila od 1991 – 1995. pod vojnom i političkom okupacijom domaćih i uvezenih srpskih agresora. Pored ostalih, tu se nalaze Rade Tanjga, Ilija Prijić, Uroš Funduk, Simo Šijan, Milivoj Krička, Milan Pađen, Ljubiša Budić, Dragutin Bolić, Milivoj Vojnović, Đorđe Bjegović, Branko Lubovac, Stojan Španović, Nebojša Arbutina, Slobodan Jarčević, Radomir Kužet, Vojin Peurača, Risto Matković, Dušan Badža, Milan Bauk, Drago Jaramaz, Savan Grabundžija, Lazar Macura, Dušan Vještica, Boro Rašuo, Petar Štikovac, Vaso Ležaić, Zdravko Zečević, Boško Božanić, Jovo Kablar, Mitar Brnović, Dušan Ećimović, Rade Gaćeša, Mladen Hadžić, David Rastović, Dobroslav Vejzović, Sergej Veselinović, Svetozar Vinčić, Dušan Starević, Milan Tarbuk i mnogi njima slični probisvijeti i hulje.
Neki od njih bili su toliko ludo drski i bezobrazni da nisu imali nimalo zorta od moguće međunarodne tjeralice, što je Hrvatska dužna radi poštivanja svih nevinih i nedužnih žrtava Domovinskog rata prije ili kasnije raspisati za svom gore popisanom velikosrpskom bagrom, tim više što oni nisu uopće krili vlastite adrese stalnih prebivališta i boravišta u Srbiji. Tako su svatkom zaniteresiranom sami učinili lako dostupnim vlastite adrese na elektornskom telefonskom imeniku Pošte i Telekoma Srbije, dostupnom jednostavnim guglanjem na internetskim stranicama telefonskog imenika Srbije 11811. Tamo smo s gore prezentiranog šireg spiska srpskih ratnih zločnaca, pobjeglih od ruke pravde hrvatskih sudova za ratne zločine, na tlo njihove majčice Srbije, pronašli slijedeći dug niz srpskih bjegunaca, koji će kad tad sudski morati odgovarati za ratne zločine, učinjene iz njihove bezgranične mržnje prema Hrvatskoj i Hrvatima, a što su ih u svojstvu političkih čelnika takozvane RSK počinili u Hrvatskoj od 1991. do 1995. godine. Izdvojili smo neka od bitnijih imena srpskih ratnih zločinaca koji su pronašli utočište u Srbiji, poglavito u Beogradu.
Slobodan Jarčević; Radivoja Markovića 12, 11160, Beograd; telefon: 011/342 – 7044.
Borivoj Rašuo; Lješka 2, 11030, Beograd; telefon: 011/354 – 5735.
Savan Grabundžija; Cara Dušana 38, 26101, Pančevo; telefon: 013/352 – 874.
Dušan Badža; Milutina Milankovića 26, 11073, Novi Beograd; telefon: 011/614 – 1625.
Lazar Macura; Aleksinačkih rudara 57, 11070, Novi Beograd.
Boško Božanić; Jurija Gagarina 94, 11073, Novi Beograd; telefon: 011/216 – 2023.
David Rastović; Požeška 55, 11030 Beograd; telefon: 011/357 – 2183.
Svetozar Vinčić; Koste Racina 14, 11040 Beograd; telefon:011/266 – 2940.
Ilija Prijić; Jorgovana 10, 11221 Beograd; telefon: 011/394 – 6378.
Ljubiša Budić; Balkanska 32, 11000 Beograd; 011/264 – 6803.
Hrvatske vlasti pasivno reagiraju i ne poduzimaju ništa konkretno da bi napokon Srbija na temelju međunarodne tjeralice isporučile ove i slične spodobe i protuhe državi Hrvatskoj da im se konačno i zakonski sudi i presudi za najteže ratne zločine koje su počinili svijesno, voljno i umišljajno. Dapače, oni ohrrabreni takvim ležernim stavom Hrvatske zlorabe to do krajnjih granica uobičajenog srpskog bahatog i razularenog ponašanja na političkoj sceni, te su godinama stvarali i brižno odnjegovali Biro Vlade Srpske Krajine u izbjeglištvu sa sjedištem u samome centru Beograda u ulici Zmaj Jovina 15!? Svaka ozbiljna država na svijetu na ovakvu najveću moguću provokaciju čobanskoga srbijanskoga pašaluka trenutačno bi prekinula sve diplomatske odnose sa državom koja ima samozvani politički ured u ezgilu i u čijem osnovnom programskom načelu je bezuvjetno rušenje i razaranje ustavnog poretka države Hrvatske i njezino terotorijalno cijepanje i pripojenje dijelova terotorija susjednoj državi Srbiji. No, Hrvatska se iz nedokučivih i neobjašnjivih i iracionalnih razloga još uvijek nije odlučila za taj jedini mogući korak i poltički potez, što će morati napraviti prije ili kasnije, jer Srbi se drukčije nikad neće dozvati pameti. Štoviše, osmjelili su se nadalje prkositi i izazivati strpljenje Hrvatske svakodnevnim političkim provokacijama Biroa tzv. “Vlade RSK u izbjeglištvu”!? Danomice, poludjeli i podivljali likovi poput Ratka LIčine, Milorada Buhe, Mileta Bosnića, Momčila Lj. Subotića, Dragoljuba Jakšića, Radeta Čubrila, Nikole, Marka i Janka Dobrijevića, Branka Bibića, dakako uz neizbježnoga četničkoga lešinara iz devedesetih Mirka Jovića iz Nove Pazove kao pridruženoga i počasnoga člana te paklene i opasne bande drumskih razbojnika, daju političke izjave izljeva najvećih laži, objeda, uvreda i pogrda na račun Hrvatske, da se normalan čovjek upita ima li kolektivnoj bolesti srpskoga političkog ludila ikakvih granica? Dojam je kako tim intelektualno ograničenim tipovima nema krajnjih granica poremećenosti uma. Zanimljivo je kako su iz prijašnjih sastava Vlada tzv, Krajine iz ratnih devedesetih, tu još uključili i Lazara Macuru i Svetozara Vinčića, a za posebnoga savjetnika famoznoga Slobodana Jarčevića, umobolnika koji ubjeđuje Srbe manirom Jovana Deretića da, eto, čak i Francuzi mudro šute krijući vjekovnu” istinu” da je Napoleon Bonaparta bio etnički Srbin!? U međuvremenu umro je jedan od čelnika Srba pobjeglih od zdravoga razuma,a pod kodnim nazivom udruge “Vlada RSK u izbjeglištvu,” a odazivao se na ime i prezime Rajko Ležaić. Njegovom smrću nije umrla bolesna srpska politička ideja zločinačke udruge srpskih terorista u bijegu od pravde na tlu pašalučke države. Neki od njenih aktualnih i glavnih lidera i sad mirno i spokojno žive na slijedećim adresama:
Milorad Buha; Tri bagrema 16A, 21203, Novi Sad ( Veternik ); telefon; 021/823 – 461.
Branko Bibić; Konstantina Jovanovića 59, 11283, Zemun; telefon: 011/317 – 0019.
Janko Dobrijević: Palmira Toljatija 58; 11070, Novi Beograd; telefon: 011/269 – 9173.
Dopisništvo iz Beograda
HOP
