Skandalozna novinarska diverzija portala Index.hr i izravno podrivanje i psihološki rat protiv Vatrenih

Jučer i danas tri su opskurna portala srpskoga međumrežja, poimenice Balkanuzivo.net, Espreso.rs i Skandalozno.net, pozivajući se na uobičajene i redovite laži njihovog zagrebačkog informatora u vidu portala Index.hr, prenijeli notornu laž medija Matije Babića kako FIFA kani diskvalificirati administrativnim putem Hrvatsku iz polufinala Svjetskog prvenstva u nogometu zbog izmišljenoga i konstruiranog slučaja Domagoja Vide i Ognjena Vukojevića i njihovih poruka preko interneta: “Slava Ukrajini.” U šturim i nevješto i nemaštovito posloženim lažima izmislili su kako je FIFA “pokrenula istragu protiv Hrvatske i prikuplja dokaze i konačno izvješće pred odluku o diskvalifikaciji Hrvatske s Mondijala u Rusiji!?” Nakon što su teška srca morali, koliko jučer objaviti da od bilo kakve kazne za Domagoja Vidu radi napisane poruke na internetu nema ništa više od pustih želja očajne balkanske stoke i đubradi iz Srbije i njenih doušnika s portala Index.hr, nisu niti jednom na jadnim, bijednim, šugavim i gubavim srpskim portalima Balkanuzivo.net, Espreso.rs i Skandalozno.net demantirali lažne dojave portala Index.hr da nikakve istrage, kamoli kaznenog postupka i eliminacije Hrvatske od strane FIFA nije ni bilo ni u najavi. Jedino su te bolesne ideje i želje pokvarene mašte i prljavih strasti bile u mračnim i oboljelim glavama velikosrba u Beogradu i njihovog pasjeg sluge ispranoga mozga Matije Babića u Zagrebu. Ovom još neviđenom i neopisivom sabotažom hrvatske nepobjedive i nesalomive nogometne vrste portal Matije Babića, toga miljenika svih srbijanskih medija, zadao je najteži mogući udarac hrvatskoj reprezentaciji. To je klasični oblik psihološkog nogometnog rata u najvećim i najslavnijim danima hrvatskoga nogometa. Jer, Vatreni će uskoro postati prvak svijeta, što smo mi prvi i navijestili na našem portalu nakon trijumfa Hrvatske nad Argentinom, a što je na putu da se napokon i ostvari, premda je bilo zrelo za takav pothvat još i 1998. godine u Francuskoj. I tada je hrvatska repka bila igrački najbolja na svijetu, samo je malo sportske sreće nedostajalo da tada Hrvatska postane svjetski prvak. Čekalo se dvadeset godina na reprizu, rođena je nova generacija nogometnih velemajstora i uzaludan je trud svih Srbendi u Srbiji i Srboslavena u Hrvatskoj da to spriječe. Neka pate, nek im smeta, Hrvatska će biti prvak svijeta, na oduševljenje cijeliga planeta.

Domagoj Vida i Ognjen Vukojević igrali su s velikim uspjehom za kijevski Dinamo, najveći i najpopularniji klub u Ukrajini i ujedno simbol ukrajinske opstojnosti još u doba SSSR-a, kad ga je trenirao proslavljeni Valerij Lobanovski, a na terenu igrao Oleg Blohin, kasnije Protasov, Belanov, Mihailščenko. Svi skupa pronosili su brojnim naslovima prvaka u konkurenciji ruskih momčadi iz Moskve, ne samo slavu kluba, nego i duh samosvojnosti i samobitnosti ukrajinskoga naroda u bivšoj sovjetskoj državi pod komunističkom čizmom i željeznom šakom tadašnje diktature. Ukrajinci su tad listom bodrili tu najbolju nogometnu momčad u okvirima cijeloga SSSR-a, ujedno i najuspješniju u eurokupovima. I kad se Domagoj Vida, Ognjen Vukojević i bilo koji strani nogometaš nađe u takvom jednom ozračju kluba, što je povijesno i svojim značenjem puno više od jednoga običnog sportskog kolektiva, onda je u tom posebnom ozračju posve i razumljivo i očekivano da se i strani nogometaši u Kijevu stope, srode i poistovijete s osjećajima Ukrajinaca. Ovo tim više jer su nam dobro znane sjajne i višestoljetne neraskidive etničke i etičke poveznice hrvatskoga i ukrajinskoga naroda, te je reakcija Vide i Vukojevića bila emotivne prirode i neovisno od ishoda dramatične tekme između Hrvatske i Rusije. Uostalom, sam je Domagoj Vida pojasnio kako on osobno isto voli i ruski i ukrainski narod, te da njegova poruka na Instagramu uopće nema bilo kakvu političku odrednicu. Tako je to protumačila i prihvatila i FIFA, te je ustvrdila da ni Vida, niti Vukojević ne mogu snositi bilo kakvu krivnju, samo na temelju nečijih zluradih i pakosnih požuda i strasti.

I kad je FIFA otkantala bespredmetnu prijavu protiv Vide i Vukojevića, Srbima u nastavku njihovoga očaničkoga pokušaja opstrukcije hrvatskoga nogometa iz njihove urođene i bolesne zavisti, sujete, zlobe i ljubomore, što u konačnici i rezultira njihovom divljom mržnjom prema svemu hrvatskom, uslijedila je najjača moguća pljuska za Srbe. Zanimljivo, Index.hr beogradskoga poltrona Matije Babića objavio je danas i točno prenio vijest kako je i ruski veleposlanik u Zagrebu Anvar Azimov čestitao usrdno hrvatskim nogometašima i zaželio im svu sreću u nastavku natjecanja riječima: “Bili ste odlični, sad morate u finale, Rusi će navijati za vas!” Naravno, srpski mediji, koji selektivno prenose izvješća svoga poslušnika u Zagrebu Matije Babića ovu njegovu, za promjenu točno plasiranu vijest su sakrili, jer bi tako što izazvalo veliki bijes svim rusofila u Srbiji spram Rusa. Jedno su, ali uz najstrožiju cenzuru bilo kakvih komentara čitatelja čestitku i šampionske želje ruskoga veleposlanika u Hrvatskoj Azimova na adreseu nogometaša Hrvatske, prenijeli već spomenuti portal Espreso.rs ( internetska, nešto blaža inačica Kurira u tiskanom izdanju), zatim Blic i Večernje Novosti. Nitko od njih nije ustupio uobičajeni prostor čitateljima da prokomentiraju potporu ruskoga veleposlanstva u Hrvatskoj nogometašima Hrvatske, te poziv Azimova Rusima da nadalje navijaju do kraja turnira za Hrvate. To su veliki i neizdrživi elektrošokovi za Srbe, a najteža im je spoznaja da Rusi vole Hrvte, a ne Srbe kako su oni umišljali u vlastitoj teškoj uobrazili. To je svakako bila atomska bomba za Aleksandra Vučića, koji je netom prije dvoboja Rusije i Španjiolske izazvao buru smijeha u diplomatskom koru u Beogradu kad e nesretnik glumio većeg Rusa od samih Rusa ubijeđujući ih da oni sigurno prolaze Španjolce. Takvom ponašanju čudio se i ruski veleposlanik u Beogradu Čepurin i to ni Vučićevi strogo kontrolirani mediji nisu mogli prešutjeti. Može se misliti kako se sad taj tikvan i tupan osjeća kad čuje još od ruskoga veleposlanika u Zagrebu Azimova da će Rusi u polufinalu, onda jasno i u finalu bodriti Hrvate, a on jadnik i bijednik po Beogradu animira svoje stado ovaca da kao i on bleje i za Engleze u narednom susretu Hrvatska – Engleska. Nedvojbeno, Vučić ima puknuti i crknuti od muke i u finalu, a jedno je sigurno kako je taj velikosrpski majmun Vučić takvim stalnim antihrvatskim porukama taličan Hrvatskoj, baš kao junak crtaća talični Tom. Da nije više tragičan nego smiješan lik, barem zbog toga, mogao bi taj mamlaz i bilmez Aleksandar Vučić postati nakon osvajanja pokala svjetskog prvaka maskota za sprdanje hrvatske nogometne reprezentacije. Treba ga sve s onom nakaznom njuškom u nekom plastičnom obliku figure postaviti u neko kukuruzno polje u Slavoniji da se ljudi imaju rugati tome strašilu koje svojim izjavama, a ponajviše izgledom može plašiti jedino vrane. Pa, neka barem jednom, makar i nesvjesno i neplanirano, mimo njegove želje i volje bude taj dripac od koristi hrvatskom narodu i hrvatskoj državi, koje u isto vrijeme i s viškom negativne energije mrzi iz dna duše. Poješće ga prije ili kasnije ta zlokobna mržnja, ali gdje će i kako će poremećeni i bolesni kreten i idiot biti svjestan kamo ga vodi samoubilačka mržnja. Kako god bilo, kad 15. srpnja Hrvatska osvoji naslov prvaka svijeta, neka slobodno Aleksandar Vučić dovede sebi doma Matiju Babića da skupa plaču i urliču. Neka zajedno jedan drugom na ramenu kmeče i rane liječe, a najviše kad vide one prekrasno dizajnirane dresove novih svjetksih šampiona Hrvata. Od te boje odmah im onako i životno obnevidjelim padne crnii im mrak na oči. a tako i treba, pa im slijedi još i po ušima berba da nauče pod stare dane što su stilski najljepši dresovi najbolje nogometne reprezentacije na svijetu, a to je, dakako, Hrvatska. Treba Aleksi Matijino rame da plače na njemu, kao u stihovima onih glazbenih pop hitova iz osamdesetih godina prošlog stoljeća: “Treba mi rame tvoje da plačem na njemu.” Ili kako pjeva Neda Ukraden, a stihovi jedne njene pjesme baš sad najviše pašu svim izgubljenim velikosrbima, zalutalim u vremenu i u prostoru: “Boli, boli, neka boli duša ranjena… Ne pitajte uspomene, dovoljno sam za sve kažnjena…” Ovo je tek početak, a Srbija će na sportskom planu, pogotovo na nogometnom polju, tek dobivati velike lekcije od budućeg prvaka svijeta Hrvatske. I dok Srbija suze roni, u Hrvatskoj su rođeni svjetski nogometni šampioni.

HOP