Antun Babić
Drug Tomac, sramite se.
Hrvatska je danas više komunistička nego što je bila uoči raspada Titove Jugoslavije
Ovo što se danas događa u Hrvatskoj postalo je nepodnošljivo ne samo za svakog iskrenog hrvatskog domoljuba, nego i svaku osobu koja ima samo malo zdravog razuma.
Komunisti konvertiti i udbaši postali su veliki bogataši i najcjenjeniji ljudi u današnjoj Hrvatskoj. U Hrvatskoj se danas iskrivljuje i namjerno lažno piše o svemu što ima veze s iskonskim i najdubljim hrvatstvom, te bližim i daljnim najsvjetlijim borbama za slobodnu i samostalnu hrvatsku državu, kao što je bio Domovinski rat. Posebno su na meti hrvatski domoljubi koji nisu, unatoč najvećim mogućim pritiscima, odustali boriti za duboke ideale poštene i pravedne hrvatske države, u kojoj će vladati istinski hrvatski domoljubi, a ne komunistički konvertiti i djeca udbaša i komunista.
Najveći hrvatski politički kameleon
Jučer sam bio strašno ljut kad sam pročitao razgovor najvećeg hrvatskog političkog kameleona od 1945. godine do danas, druga Zdravka Tomca, koji je objavljen na portalu Kamenjar. Naslov razgovora je “Danas su nam veliki problem djeca udbaša i komunista.” Iz tog razgovora sa sirenskim naslovom prenijeti ću samo jedno pitanje novinara i zastrašujuči odgovor druga Tomca:
“Kako prepoznati bivšeg Udbaša?
Nekad ih je teško prepoznati jer su vješti u mimikriji i glumi. Poznati su mnogi slučajevi kako su, posebno u dijaspori, glumili najveće Hrvate.”
Drug Tomac, koji je bio savjetnik osobe koja je osudila blaženog Alojzija Stjepinca, Jakova Blaževića i urednik Blaževićeve knjige “Tražio sam crvenu nit”, u kojoj je pisac također napadao hrvatsku emigraciju, pokušava na lukav način kazati kako se iz dijaspore u Hrvatsku vratio veliki broj udbaša, koje je lako identificirati – zato što su glumili najveće Hrvate u eigraciji, te da su oni najviše krivi za današnje zlo u Hrvatskoj. S druge strane, niti jednom riječi nije pokušao ni objasniti “kako je moguće prepoznati bivše Udbaše u Hrvatskoj, kojih je, prema procjeni slovenskog istraživaća Romana Leljaka, bilo više od šesto tisuća.
Drug Tomac, Vašim ste optužbama na račun Hrvata domoljuba u dijaspori, povrijedili na desetke tisuća hrvatskih domoljuba koji su od 1945. do 1990. nesebično žrtvovali sebe i svoje obitelj u borbi baš protiv Udbe i Vaše i Titove Jugoslavije. Bez njihovog vodstva i priprema za povijesni trenutak kao što je bio onaj iz 1989. i 1990., ni predsjednik Tuđman ne bi dobio potporu hrvatske dijaspore, a to bi značilo pobjedu SDP-a na prvim izborima 1990. godine.
“Jesu li Bruno i Zvonko i Bruno Bušić bili udbaši?”
Uostalom, druže Tomac, kad tako decidirano tvrdite da su “najveći Hrvati u dijaspori bili udbaši”, zašto javno ne objavite njihova imena. Ovako za mlađe generacije, koje nemaju nikakvih znanja o tomu što se u emigraciji događalo, ispada da su braća Bruno i Zvonko Bušić, ili jedan Vinko Nikolić, bili udbaši. Iako u emigraciji nisam glumio velikog Hrvata, nego sam obiteljski i financijski žrtvovao sve za Hrvatsku, i ja imam pravo osjećati se prozvanim Vašom komunističkom metodom ocrnjivanja Hrvata u emigraciji i dijaspori. Ako imate i jedan jedini dokaz protiv mene ili bio kojeg drugog Hrvata iz dijaspore, molim Vas da ga javno objavite. Neosporno je da je u dijaspori bilo dosta onih koji su radili za Udbu. No, prema procjenama ljudi koji o tomu nešto znaju to je bilo 0,5 posto u odnosu prema Hrvatima komunistima i drugima, koji su radili za Udbu u vrijeme Titove Jugoslavije. Štetu koju ste svojevremeno Vi kao ideolog KPH nanijeli hrvatskom narodu nisu mogli učiniti zajedno ni tisuće udbaša.
Da sam na Vašem mjestu ne bi nikada više napisao niti jednu riječ obranu svoje komunističke prošlosti, a posebno se nebi služio lažima. Dvije godine ste bili najveći podupiratelj Andreja Plenkovića, i s njime se sastajali, a danas, kad to više nije oportuno, okrećete i njemu leđa kao što se okrenuli Vašim komunistima i Jugoslavenima sto puta. Niste Vi okrenuli leđa samo svojim komunistima, nego i prvom predsjedniku Republike Hrvatske dr. Franji Tuđmanu. Osobno sam pročitao Vaše izjave u Londonu nakon što su četnici u Vukovaru 1991. poklali 40 hrvatske djece, u kojima ste izbjegavali dati konkretan odgovor.
“Zvonko, dolaze ustaše – Hosovci, i sve će nas poubijati”
Druže Tomac, moram Vas ovom prigodom podsjetiti i na Vaš uzvik u Kabinetu tada ministra Vanjskih poslova prof. dr. Zvonimira Šeparovića 1991. godine, kad ste odmah na ulazu u Kabinet viknuli: “Zvonko, na Markov trg dolaze ustaše – Hosovci, i sve će nas poubijati”. Ja sam tada kao glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova sjedio iza vrata i bio u razgovoru s ministrom Šeparovićem. Taj Vaš strah od Hrvata i domoljuba Hosovaca neću nikada zaboraviti.
Druže Tomac, Vi se danas služite istim komunističkim metodama ocrnjivanja i lažima, kao što se Vaš mentor Jakov Blažević služio kad je 1946. sudio nadbiskupu Alojziju Stepincu. Tadašnji komunistički mediji pisali su kako je Stepinac bio “britanski agent” i da su iskaze protiv njega izjave davali njegovi najbliži suradnici.
Metode obmanjivana kojima se Vi služite, s kojima se služi današnja hrvatska vlast, i s kojima se služe prikrivena djeca udbaša i komunista u svim medijima, a posebno na nekim tzv. domoljubnim portalima, siguran je put u propast današnjeg režima u Hrvatskoj, kao što je bio siguran put u propast režima u Titovoj Jugoslaviji. Ja to vjerojatno neću doživjeti, ali doći će nova generacija istinskih hrvatskih domoljuba, koji će se izboriti za Hrvatsku za koju smo se borili u emigraciji i Domovinskom ratu. Možda će to biti i djeca preko tristo tisuća Hrvata koje su iz Hrvatske u zadnjih deset godina istjerali drugovi Milanović i Plenković? Sve se vraća, sve se plaća?
Druže Tomac, ne bojim se nikave Udbe, nikakvog suda. Za Hrvatsku sam sve dao i sada samo čekam sud Božji.
Objavljujem nekoliko fotografija iz komunističkog vremena. Posebno je indikativna ona na kojoj se vidi kako se krvnik kardinala Alojzija Stepinca, Jakov Blažević rukuje s Walterom Titom. Pemetnome dosta.