Nadarena, 31 godišnja slikarica, ko-fonadatorica čuvenog feminističkog pokreta”Femen”, izbjeglica u Parizu od 2012 godine, pronađena je obješena u svom stanu, smještenom u bližem gradskom predgrađu Montrouge. Ostavila je oproštajno pismo obitelji.
U proljeće 2008 godine, lijepa Oksana je već propagirala ideju o “Femenu”u zapušenim barovima Kieva, predlažući akciju poznanicama Anni Hutsol i Sashi Shevchenko. Sve tri su poticale iz nesređenih obitelji čiji su očevi, često alkoholizirani maltretirali majke, hrabre ali prevaziđene događajima. Tri pobunjenice od 20 godina koje su okljevale između “vjerske mirovine” i aktivizma, odabrale su drugo.
Osnovale su pokret koji je “otklonio kisch iz ženskog života”, pomoću sextremizma! Oksana je slikala plakate i slogane protiv Putina, korupcije ali i crkve…ostvarivala kostime za nenadane manifestacije u Kijevu, umjetničkog djelovanja i shvatanja okupljanja, mlada djevojka je sa istomišljenicama, završavala u zatvoru. Lišena slobode više od stotinu puta, bila je ispitivana od strane tajnih službi u Ukrajini, čak je bilo simulirano i njezino smaknuće u jednoj šumi!
Napustila je rodnu grudu, odabravši Pariz kao mjesto izbjeglištva 2012 godine. Postojanje u Gradu svjetlosti je teško, prividna bezbrižnost i šarm su se brzo izgubili ostavivši mjesto sivoj svakidašnjici, mijenjanju stavova i borbi za opstanak. Mlada žene često izlaže u poznatim galerijama koje uzimaju veliki postotak od prodaje, pa ne uspijevaju dovoljno zaraditi. Upisuje se i na poznatu Akademiju Lijepih Umjetnosti, slavnu ENSBA gdje se našla sa mnogo mlađim kolegama i u pretencioznoj, zatvorenoj sredini koja je nije shvatila.
Napustila je “Femen” smatrajući kako više i ne naliči početnoj organizaciji, da mu nedostaje poletnosti i vjere u ono što zagovara. Sve pobunjeničke grupacije se mijenjaju i izgube prvobitni elan. Inna Saevchenko članica iz druge postave, preuzela je vodstvo “Femena” i upravlja ga željeznom rukom. Oksana se osjetila suvišnom. Napokon je uspjela iznajmiti mali stan u kojem osim platna i metalne garderobe na koju se objesila, nije bilo ništa. Teško je podnosila odvojenost od obitelji i dugo bila pod stresom. Komplicirane okolnosti su postale nesnošljive i navele je na samoubojstvo.
Ali Oksana Sacko ostaje junakinja našeg doba : borila se protiv nepravdi, za jednakost žena i muškaraca :-Bila sam na trgu Nezavisnosti u Ukrajini gdje smo ugušili ruske glasove pa je KGB bio ponižen. Bila sam na ulicama Pariza u pravim feminističkim bataljunima!
Krhka, osjećajna Oksana bila je istinska ratnica feminizma ali je podlegla strahu od sutrašnjice i složenosti pariškog postojanja. Mnogi je nikada, neće zaboraviti. Izvjesni su već pokrenuli priču o izrežiranom smaknuću!
Džana Mujadžić iz Pariza za HOP