Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović jučer je, zajedno s izraelskim predsjednikom Rivlinom posjetila posjetila je Spomen područje u Jasenovcu. Ne želim ovdje ponavljati teške riječi s kojima je osudila NDH i njezin režim. Da se razumijemo, ni ja nisam apologet krivih političkih odluka, neprihvatljivih zakona, progona hrvatskih političkih neistomišljenika, a posebno progona ljudi zbog vjere ili nacionalne pripadnosti, od strane režima za vrijeme NDH.
Međutim, kad to osuđujemo, ja tako mislim, uvijek je potrebno dodati kako je hrvatski narod imao pravo na svoju državu 10. travnja 1941., kao i 25. lipnja 1991. U protivnome, priklanjamo se propagandi svih onih koji i danas niječu pravo hrvatskom narodu na vlastitu državu, i čine sve što je moguće kako bi i tu državu uništili.
Pohvalno je i to što predsjednica uz nacizam i fašizam deklarativno osuđuje i komunizam, za koji se borio njezin djed. No, ja imam problem detektirati koji su pravi osjećaji i politička stajališta predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Oni u Argentini kad je rekla da su Hrvati u toj zemlji 1945. godine bježali od komunističkog i partizanskog režima kako bi u Argentini naši spas u slobodu koja je vladala u toj zemlji. Ili su to pak osjećaji koje je pokazala u svlačionci Vatrenih u Moskvi kad se je ljubila i grlila s ne samo reprezantativcima Hrvatske nego i ljudima koji obožavaju Thompsona, kojeg hrvatska politika proganja kao da je najveći zlikovac, a čovjek samo pjeva o Domovini i domoljublju.
Osobno mislim da su njezini pravi osjećaji oni koje je jučer izrekla u govoru pred Spomen područjem Jasenovac.
Ono što je govorila u Argentini i izlijevi osjećaja u Moskvi bili su samo gluma za dobivanje glasova domoljuba za njezin drugi predsjednički mandat, tijekom koje će KGK pokazati njezine prave osjećaje i ulogu koju je dobila od svojih šefova – svjetskih moćnika.
Duboko sam žalostan i zabrinut što su hrvatski domoljubi do te mjere politički nepismeni i emotivni da ih KGK može motati oko prsta kad to želi i kad joj je to potrebno. Oni bi za njom sutra išli i u novu Jugoslaviju, a da ne bi ni okom trepnuli. Među takve uključujem i mnoge branitelje, a posebno umirovljene generale. Navodni hrvatski portali o posjetu KGK Jasenovcu ili ne prenose ništa ili pokušavaju skrenuti pozornost s njezinih teških riječi. Zar je onda čudno što se kao narod i država nalazimo pred nestankom, usprkos veličanstvenim uspjehom Vatrenih, koji će biti zaboravljen ako Vatreni najsen izgube dvije ili tri utakmice?