Ova turistička sezona znakovita je po dvije stvari. Po svakodnevnim tekstovima o opasnim morskim psima u Jadranskom moru, i o zadarskom iznajmljivaču koji je odbio primiti gay par. Na prvi dio objavljenih tekstova, osim nekoliko komentara ispod teksta, nitko nije komentirao niti riječ, dok je drugi izazvao veliku aferu, dok su obje teme objavljivane sa očiglednom namjerom da naškodi Hrvatskoj i turizmu. Tako su tekstovi obilovali pričama kako je u posljednjih 100 godina bilo čak 11 napada morskih pasa, a onda je objavljeno kako je morski pas viđen u Italiji, Španjolskoj, pa u Rusiji. Niti jedna priča nema veze, osim naslova, sa Jadranskim morem.
Drugi dio priče baca na Hrvatsku ružnu sliku kao zemlju koja diskriminira ljude po njihovoj seksualnoj orijentaciji, i nije zemlja tolerancije, pri tom zaboravljajući važnu činjenicu da je Hrvatska pretežito katolička zemlja. Išlo se u medijima do takvih krajnosti da se iznajmljivačima daju savjeti kako bi trebali maknuti iz svojih domova vjerska obilježja iz razloga jer nisu svi njihovi gosti iste vjere i svjetonazora. Ne vidim zašto bi to bio problem, i zašto bi se nama, kao domaćinima nametalo da moramo činiti nešto što ne želimo. U mojem domu na zidu odmah na samom ulazu je križ, a iznad stola za blagovanje je Posljednja večera. U kuću su ulazili kao gosti ljudi različite vjere, i nije ni njima, a ni meni, nikada to smetalo. Tim više što se međusobno poštujemo, tako bi i turisti, prema mojem mišljenju trebali poštovati zemlju i mjesta, obitelji u koje dolaze.
S druge strane, ja sam recimo alergična na dlaku psa i mačke, i u svojem domu iz zdravstvenih razloga ne držim životinje. Prijatelji koji me znaju, i moja obitelj to poštuju, jer pri svakom kontaktom sa psom ili mačkom (koje inače volim) ja imam napadaj gušenja i teško dišem.
U moj dom nisu dobro došli ni pušači, obzirom da mi smeta nikotin. Ljudi koji dođu kod mene, pa i članovi moje obitelji, zato puše na terasi, a ne unutar kuće. Jesu li zato diskriminirani svi oni koji vole životinje, a ja ih ne ugošćavam zato jer sam astmatičar, ili su diskriminirani i pušači kojih se klonim?
Moj izbor, pa tako i zadarskog iznajmljivača, trebao bi imati slobodu, i pravo na izbor. Ako ne želi ugostiti gay parove, parove sa psom, sa mačkom, sa zmijama, tranvestite i ostale – to bi trebalo biti njegovo pravo zajamčeno Ustavom. To ne znači da nekog mrzi, ne mrzim ni ja ljude koji imaju kućne ljubimce, ni pušače, ali ne mogu sa njima u blizini jer mi smeta. Moje pravo je da ono što mi smeta, od sebe otklonim.
Nitko, baš nitko, osim nekoliko komentantora, nije stao u obranu zadarskog iznajmljivača. A mi kad idemo npr. u neke od zemalja u kojima živi narod drugačije vjere, ne tražimo od nikog da sklanja vjerske simbole. Zašto bismo mi to činili, pa makar i zato što to predlaže Turistička zajednica?
Što je sa svima onima koje diskriminiraju državne institucije, sudovi, poreznjaci i dr. koji prema jednima postupaju ovako, prema drugima onako….. dok jedne blokiraju drugima opraštaju milijune, desetke milijuna kn dugova, jedne upropaštavaju druge spašavaju……
Moj zaključak je, dok god nemamo svoj stav, i samopoštovanje, svaka šuša može nam nametnuti što god
želi, ali to samo znači da nemamo svoj identitet. Zato palac gore za zadarskog iznajmljivača, i to ne znači da mrzim pedere.
Nada Landeka
HOP
