Krmpotić: Ovo što danas imamo možemo nazvati trećom Jugoslavijom

Moram reći, gledajući sam početak zasnivanja izvršne vlasti hrvatske države, rak rana bili su kadrovi koje je naslijedila nova država. Danas govoriti koji od njih nije pripadao zloglasnoj UDBI a koji je radio u Ministarstvu unutrašnjih poslova RH Hrvatske i Jugoslavije je iluzorno. Dr. Franjo Tuđman nije imao puno izbora. Da bi stvorio hrvatsku državu morao je prihvatiti takovo stanje. U to vrijeme nije bila moguća lustracija. Danas su mnogi od tih pripadnika UDBE ostarili ili umrli, ali ne smije se zanemariti činjenica da su oni svoju djecu i unučad uveli u sve strukture današnje državne vlasti.

Obzirom na činjenicu kakve su dužnosti obnašali prije stvaranja hrvatske države, bilo je za očekivati da će isti ti ljudi i dalje nastaviti obnašati sve najvažnije dužnosti u Hrvatskoj, po istim načelima kao i ranije.  Ovo što danas imamo, na žalost, možemo zvati trećom Jugoslavijom, jer u sustavu su ostali isti ljudi, ako nisu oni onda su članovi njihovih obitelji, njihova djeca i unučad.  Ti ljudi, odnosno njihove obitelji čine rukovodnu jezgru hrvatske države i vlasti.

U prepunoj dvorani Matice Hrvatske u Zagrebu, 13. rujna 2018. godine  predstavljena  je knjiga autora Ivana Krmpotića, diplomiranog pravnika kriminaliste, javnosti poznatog po svjedočenju u korist tužiteljstva u postupku koji se u Minhenu vodio  protiv  pripadnika UDBE  – Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, odgovornih za smrt Stjepana Đurekovića.  Iako je trajalo godinama, o tom postupku se u Hrvatskoj vrlo malo znalo, javnost je dobivala informacije na kapaljku.  Mustač i Perković osuđeni su na doživotne kazne zatvora, time je njemački sud utvrdio činjenično stanje ubojstva Stjepana Đurekovića.

Ivan Krmpotić rođen je 1940 godine u Veljunu Primorskom, općina Krivi Put. Kao diplomirani kriminalist godinama je u Jugoslaviji radio na predmetima gospodarskog kriminaliteta, poput slučaja privrednog kriminala Ante Todorića, šverca nafte na deviznim računima u INI te krađe novca namijenjene izgradnji Obrazovnog centra RSUP-a. Zbog toga je proganjan, tučen i zatvaran od strane komunističkih vlasti. Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman postavlja ga za prvog čovjeka Službe državne sigurnosti u travnju 1990. godine. Bio je i šef osiguranja svehrvatskog dana 30. svibnja 1990. godine. Osnovao je prve hrvatske redarstvene snage te bio svjedok Tužiteljstva na suđenju u Minhenu u slučaju ubojstva Stjepana Đurekovića. U mirovini je i živi u Zagrebu i u Senju. 

Na žalost, mnoga druga ubojstva emigranata diljem svijeta, koji su ubijeni po nalogu Komunističke partije i Predsjedništva SFRJ ostala su nekažnjena. Na hrvatskim institucijama je da pokrenu istrage oko ubojstva i kazne počinitelje, piše  Krmpotić u knjizi.

Prema njegovim saznanjima, od 1945. pa sve do 1990. godine ubijeno je 97 hrvatskih emigranata, oteto je petero ljudi, a osim za Đurekovićevo ubojstvo, za druga ubojstva nitko nije odgovarao. 

Moderator događanja je bio  Robert Valdec, hrvatski istraživački novinar  i voditelj, uz autora knjige govornici su bili Nada Landeka, novinarka, aktivistica, jedna od osnivačica Udruge Veronika Vere – za pomoć i zaštitu žrtvama pravosuđa,  Darko Petričić, novinar i publicist, hrvatski iseljenik Radovan Smokvina, član Pokreta otpora – Riječani protiv korupcije, i prvi hrvatski redarstvenik Vlado Marić.

Nada Landeka rekla je, da je surađujući sa brojnim žrtvama pravosuđa uočila uvijek jednak obrazac koji se ponavljao u  sudskim predmetima, u kojima je mahom dolazilo do uništenja privatnih poduzeća, otimanja imovine raznim oblicima ovrha koje su često bile nezakonite. Takav obrazac u kojem su najčešće sudovi glavni egzekutori nad građanima upućuju na to da su sudovi produžena ruka UDBE,  i da suci nisu baš tako neovisni kako se to prezentira.  Nekad su se egzekucije vršile kroz praćenja, progone,  difamaciju, uništenja obitelji, ubojstvima, danas su to oblici dugotrajnog bezuspješnog parničenja, montiranja sudskih procesa, otimanja imovine što sve dovodi do teških oboljenja, rasula obitelji, gubitka radnog mjesta i egzistencije,  iseljenja iz zemlje ili čak do samoubojstva kakvih je sve više, rekla je Landeka koja je napisala i recenziju knjige.

HOP