Intervju u povodu početka nove sezone Bujice
VELIMIR BUJANEC:
“Ono što su za Europu migranti, za Hrvatsku su jugoslavenski ostatci!”
Volio bih da imamo situaciju poput one u Mađarskoj. Da je na vlasti neki naš Orban, a da je alternativa Jobbik. Međutim, daleko smo mi od Mađarske… Volio bih da imamo i ministra unutarnjih poslova poput Mattea Salvinija, ali nemamo. Imali smo sličnoga ministra kulture. Kao što se Salvini bori protiv migrantske najezde u Italiji, tako se dr. Hasanbegović borio protiv jugoslavenske kulturne mafije u Hrvatskoj…
Razgovarao: IVICA MARIJAČIĆ
Gospodine Bujanec, upravo je počela nova sezone Vaše Bujice koja je i po priznanju onih koji ju ne vole, jedan od najgledanijih televizijskih talk showa u Hrvatskoj. Jeste li se odmorili i čekate li početak nove sezone?
Da se mene pitalo, ne bih niti stao s emisijom! Međutim, programska su pravila takva da morate imati stanku. Bujica je ove godine nešto ranije završila – 9. srpnja – zbog Svjetskoga nogometnog prvenstva, zato razumijem gledatelje koji su jedva dočekali početak – 17. rujna. S obzirom na uspjeh naše nogometne reprezentacije, nije mi žao što sam malo ranije završio, ma tko bi gledao Bujicu pored onako sjajnih nastupa naših nogometaša?!
Ipak, bilo je tema, unatoč nogometu…
Na žalost, pored pozitivne stvari kao što je uspjeh naših nogometaša, ispod medijskoga radara provukle su se i mnoge ružne priče. Primjerice, stao sam s Bujicom i nakon toga je smijenjen Nikola Kajkić, šef istražiteljskoga tima za Ovčaru, iskreno mi je krivo da to nisam uspio popratiti u Bujici zbog stanke koja je nastupila, no zato ćemo stvari razotkriti sada.
Prema nekim analizama, svaku Bujicu gleda više od 300.000 gledatelja, što je milijun tjedno. Od ove sezone prenose ju i dvije nove lokalne televizije, ali ipak niste uspjeli Bujicu plasirati na područje Istre i Rijeke?
Ne zamaram se brojkama, ali kada ljudi ne bi htjeli gledati Bujicu, moj ju tim ne bi ni proizvodio. Zašto raditi nešto što nitko ne gleda – to je već pitanje koje biste mogli postaviti nekim drugim televizijama. Za mene nema veće sreće nego kada te zagrli baka ispred crkve u Kruševu ili ti ruku stisne ponosni Hercegovac u Tomislavgradu. Šalju mi i videa malih Hrvata iz cijeloga svijeta koje su djedovi i bake naučili da skaču već na sam zvuk najavne špice. Zato mi je teško mijenjati špicu, već su se i djeca na nju naviknula pa onda viču: “Baba, počela je Bujica!” I onda mora biti muk u kući. To su za mene najveći komplimenti. To je naš narod, koji volim i koji nikada ne bih izdao. Ni ovoga ljeta nije bilo ni jednoga mjesta u Dalmatinskoj zagori, Slavoniji ili Herceg-Bosni u koje sam došao, a da me deset ljudi nije zvalo na janjetinu. Na žalost, nisam se mogao svima odazvati, što je svakako dobro za moje kilograme.
A Rijeka?
Tamo su jugo-komunjare radije gurnule lokalnu televiziju u stečaj nego da pušta Bujicu. Istra i Rijeka veliki su problem Hrvatske. U Rijeci su crveni na vlasti još od ’45., a Istrom vladaju najobičniji lopovi, što smo najbolje vidjeli iz slučaja Uljanik. Oficirska djeca i potomci kosovaca svoj kriminal pokušavali su prikriti hajkom protiv Thompsona, no ovoga je ljeta i ta prijevara razotkrivena. Zamislite da postoji neovisna televizija u Istri i Hrvatskome primorju, siguran sam da Vojko Obersnel ne bi samo tako mogao prikrivati skandal s Verom Begić kojoj i dalje daje plaću, a ubila je čovjeka i ozlijedila dijete, vozeći pijana 3 kilometra u suprotnome smjeru, na Istarskome ipsilonu. Izašla je iz pritvora nakon manje od mjesec dana, a nitko u Dorhu nije niti spomenuo mogućnost ponavljanja djela, iako je već ranije vozila pijana i činila prekršaje koje je prikrivala milicija Ostoje Rankovića. Eto, mi u Bujici govorimo o takvim stvarima i naravno da mnogima nije interes da se za njih čuje pa zato ne mogu probiti led jedino u Istri i Rijeci, ali radimo i na tome, ne ću se predati. Do tada, gledatelji nas ondjemogu pratiti putem MAXtv-a, B.neta, Livestreama Z1 ili sve popularnijega YouTube kanala Bujice koji iz mjeseca u mjesec ima sve više pretplatnika.
POZIVAM PLENKOVIĆA U BUJICU, ALI BEZ NARUČENIH PITANJA!
Što možemo očekivati u Bujici u novoj sezoni, imate li već sada u vidu neke jake sadržaje ili neke novosti?
Novost od ove sezone je da smo dali priliku svojim vjernim gledateljima da sami, uoči početka emitiranja, putem društvenih mreža, izraze vlastite želje i kažu nam koje bi teme i goste voljeli vidjeti u Bujici. Napominjem, ova emisija ne postoji zbog voditelja, ne postoji ni zbog našega skromnog, ali učinkovitoga tima – ona postoji poglavito zbog cijenjenih gledateljica i uvaženih gledatelja! Zato smo dopustili ljudima da iznesu svoje prijedloge i s radošću ćemo ih uvažiti te na profesionalan i potpuno neovisan način obraditi.
Što su ljudi tražili od vas?
Htjeli su da dovedem dr. Hasanbegovića, što sam i učinio već u prvoj emisiji. Smatraju da prostor treba dati i dr. Darku Milinoviću, Davoru Ivi Stieru ili Tomislavu Karamarku, ali i Andreju Plenkoviću i Kolindi Grabar-Kitarović.
Hoćete li pozvati Plenkovića?
Evo, pozivam ga i ovim putem! Postavit ću mu sva pitanja koja mi pošalju gledatelji, a koja stanu u 55 minuta. Ne pristajem jedino na unaprijed dogovorene PR intervjue, kakvima su skloni oni što se furaju na Mrleta iz Let 3, a zapravo sliče Simi Dubajiću i rade na državnoj televiziji.
A Kolindu Grabar-Kitarović?
Predsjednici sam već uputio zamolbu za intervju. Svoj pobjedonosni pohod protiv Josipovića započela je upravo u Bujici. Bilo bi pošteno da se obrati našoj publici koja je dobrim dijelom glasovala upravo za nju, bez obzira na to što ju neki savjetnici od toga uporno odgovaraju – jer su ljutiti što nisam prešutio onu nesretnu epizodu s Vučićem. Moj posao nije šutjeti, a njihov je posao poslušati kritike kad nisu u pravu.
Zašto ste za prvoga gosta izabrali upravo dr. Zlatka Hasanbegovića? Neki Vam zamjeraju da ga gurate zato što se prijatelji, a i svjetonazorski ste bliski?!
Točno je da smo svjetonazorski bliski, a i prijatelji smo već 25 godina. Nisam je kriv što imam tako dobre prijatelje! Za razliku od većine novinara, ja to barem iskreno kažem. Kada bi se izjasnili i svi ostali, vidjeli bi koliko zapravo ima prevrtljivaca i plaćenika na jadnoj hrvatskoj novinarskoj sceni. A najviše jugo-ljevičara. Čast izuzetcima. Za početak nove sezone imao sam u političkome smislu, samo dvije ozbiljne opcije – Hasanbegović ili Plenković. Dr. Hasanbegović ozbiljan je političar, sjajno razumije odnose i u domaćoj i u međunarodnoj politici. Isto tako i Andrej Plenković – i on je ozbiljan političar i vješt diplomat koji svoj autoritet crpi iz Bruxellesa i svjestan je kukavičluka svojih oponenata. Zato je s pravom bahat. Razlika između Plenkovića i Hasanbegovića je u tomu što prvi provodi tuđu politiku, a drugi vodi hrvatsku, suverenističku politiku. I zato sam izabrao dr. Hasanbegovića za svoga prvog gosta.
Mislite li da desnica u Hrvatskoj ima neke izglede?
Iskreno – ne znam. Volio bih da ima. Volio bih da imamo situaciju poput one u Mađarskoj. Da je na vlasti neki naš Orban, a da je alternativa Jobbik. Međutim, daleko smo mi od Mađarske. Daleko smo i od Slovenije, čiji domoljubi i antikomunisti imaju jednoga Janeza Janšu koji je pošten i principijelan čovjek i koji radije ne ulazi u vlast nego da izda vlastite birače. A kada jednom dođe, počistit će sve – isto kao i Viktor Orban. Volio bih da imamo i ministra unutarnjih poslova poput Mattea Salvinija, ali nemamo. Doduše, imali smo sličnogaministra kulture. Kao što se Salvini bori protiv migranata i Roma u Italiji, tako se dr. Hasanbegović borio protiv jugoslavenske kulturne mafije u Hrvatskoj. Mi za sada nemamo prevelikih problema s migrantima jer oni na sreću, ne žele ostati u Hrvatskoj, ali imamo problema s Jugoslavenima koji se nikako ne mire s činjenicom da postoji hrvatska država. I zato se koriste tzv. dubokom državom da nas destabiliziraju. Ono što su za Europu migranti, za nas su jugoslavenski ostatci i kada naš narod to shvati, desnica će i kod nas dobiti 20 posto, slično kao u Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, Švedskoj, Italiji ili Mađarskoj. Ako se to ne dogodi zahvaljujući nekome u Hrvatskoj, dogodit će se kao domino efekt i mislim da će taj poticaj izvana biti ključan za neki novi smjer Hrvatske.
ZBOG TRI RUKE U SABORU OKREĆU LEĐA VUKOVARU!
A što je s Penavom, s Vukovarom, hoće li gradonačelnik biti Vaš gost?
Apsolutno da. Podržavam prosvjed najavljen za 13. listopada u Vukovaru. Najprije ću ugostiti Nikolu Kajkića da kaže zašto su ga smijenili, uhitili i suspendirali. Zašto su mu pretresali ured i što su tražili. Zašto je Pupovac intervenirao kod Cvitana da ga se makne sa slučaja Ovčara…
Cvitan je u međuvremenu smijenjen…
I to je jedan od dobrih poteza Andreja Plenkovića. Loše je što su neki drugi nastavili Cvitanovu politiku, a pri tome ne mislim na Dorh. Kako je moguće da zbog triju glasova SDSS-a u Hrvatskom državnom saboru žrtve Vukovara budu uskraćene za pravdu?! I u slučaju Penave samo se o tomu radi. Kako da on ljudima objasni da ima novca za nova pročelja, ali Hrvatska ništa ne poduzima da se pokrenu tužbe protiv Srbije zbog svega onoga što su našim ljudima radili po logorima od Mitrovice – nadalje?! Saša Sabadoš koji je zatukao njegovog šogora Darka Pajičića,ide u hrvatsku mirovinu, umjesto u zatvor! I što bi sada Penava trebao kalkulirati s vlastitom obitelji, sa svojom krvlju?! Ma, tko mu ima pravo to predbacivati?! Dobro poznajem Penavu i vjerujte mi, njega nikakve prijetnje ne će zastrašiti – pa ni bezobrazne SMS-poruke ljudi kojima je važniji trenutačni politički rejting od istine o Vukovaru.
U međuvremenu, dok Vas nije bilo na ekranu, obilježili ste i prvu obljetnicu braka… Kako je biti oženjen?
Nina i ja sretni smo i zadovoljni. Poštujemo se i volimo, to je najvažnije. Za prvu obljetnicu otišli smo u Budimpeštu. To je predivan grad, predivni ljudi… Mađarska je moćna i prava država, a Budimpešta je nešto posebno. Osobno, draža mi je od Pariza, Milana, Berlina ili Beč
Dio godišnjega odmora proveli ste u Rusiji, gdje ste pratili nastupe nogometne vrste. Što nosite kao ključne impresije s toga događaja, kako ste doživjeli naš uspjeh i spektakl koji se kasnije preselio u Hrvatsku?
To su zaista bili dani ponosa i slave. Bila je to prava nogometna Oluja! Bila je čast tih dana biti Hrvat u Moskvi, ali i u Hrvatskoj, u Herceg-Bosni i bilo gdje drugdje u svijetu. Neopisivo sam, poput svih naših ljudi, zahvalan Zlatku Daliću, Luki Modriću i svim ostalim našim momcima. Pokazali su nam svima koliko je malo potrebno da se dignemo iz blata u koje nas uporno guraju naši neprijatelji. Cijeli je svijet vidio kakvi mogu biti Hrvati.
Ipak, bilo je i onih koji žive u Hrvatskoj, a navijali su protiv naše reprezentacije…
Na žalost, ima ih. Sjetite se samo kako su neki mediji poput Imbexa i sličnih ništarija, svojedobno pozivali na bojkot gledanja utakmica naše nogometne reprezentacije. Kada smo razvalili Argentinu, preko noći su okrenuli ploču, u strahu pred bijesom naroda koji voli svoju reprezentaciju. Osobno, a i moja ekipa koja radi Bujicu, uvijek smo bili i bit ćemo fanovi hrvatske nogometne reprezentacije. Koliko lud ili glup, grbav i pokvaren, kolika budala mora biti netko pa da navija protiv svoje vlastite reprezentacije! Za to ne postoje nikakva opravdanja, to su jadnici bez života, isfrustrirane ljudske nule.
DORH PROTIV NAŠIH NOGOMETAŠA
Neki kažu da tako govorite zato što ste prijatelj Zdravka Mamića, čak ste išli u Međugorje napraviti intervju s njim nakon osječke presude?
Ja se svojih prijatelja ne odričem ni kada im ide dobro ni kada im ide loše, a pogotovo sam protiv cipelarenja. Zdravko Mamić moj je prijatelj i kakav bih ja to čovjek bio da nisam napravio intervju s njim i sada kada je u Međugorju, a davao mi je ekskluzivne intervjue kada je bio na vrhu – u Zagrebu. Osim toga, pogledajte brojke – to je jedan od najgledanijih intervjua, na YouTube imam više pregleda od svih drugih televizija, iako nisam prvi otišao u Međugorje. Znači, to je i s profesionalne strane razumljiv potez. S druge strane, ako hoćete iskreno – pa 14 igrača koji su proizašli iz nogometne industrije Zdravka Mamića bili su ključni u fantastičnome uspjehu Hrvatske. A što su im sve radili?! Što su radili jednom Luki Modriću?! Ispratili su ga iz Hrvatske s optužnicom! Meni je jasno da španjolsko pravosuđe prije početka Svjetskoga nogometnog prvenstva pokrene postupak protiv Ronalda kako bi destabilizirali Portugal, ali mi nije jasno da tzv. hrvatsko pravosuđe ide na uništenje Modrića i Lovrena – da idu protiv naših. A idu zato što u Dorhu postoji više od polovice ljudi koji uopće nisu niti kršteni, a o njihovu domoljublju nemoguće je govoriti.
Kako na ovakve vaše stavove gledaju ljudi u Dalmaciji?
Hrvati u Južnoj Hrvatskoj svjesni su da je ovo što govorim istina. U Splitu žive u svojevrsnome strahu i pod konstantnim medijskim terorom. Na to je pristala čak i politika koja se dodvorava orjunašima i zagovornicima socijalističkogasamoupravljanja. Rekao sam da više ne ću komentirati udrugu ‘Naš Hajduk’. S njima se sada vrlo uspješno bavi Igor Štimac. On je frajer i fajter i uopće ne sumnjam u njegovu pobjedu nad tim nesposobnjakovićima.
Znači, ugostit ćete i Štimca?
Naravno. A pripremam i jedno iznenađenje, mislim da ću do tada riješiti slučaj koji nije uspjela niti policija.
Mislite na svastiku na Poljudu?
Ponudili smo nagradu, ljudi su se javili, provjeravamo činjenice… Policija neka radi svoj posao, a mi novinari imamo pravo istraživati… Ja tako već znam tko su autori onih odvratnih plakata na kojima se Modrić i Lovren prikazuju kao štakori. Znam i tko je postavljao transparente s pozivom da se ne navija za Hrvatsku.
Aleksandar Stanković, za razliku od Vas, javno je ismijavao kapetana Hrvatske nogometne reprezentacije Luku Modrića?
Niti jedna udruga u Hrvatskoj na to nije reagirala. Tzv. novinarsko društvo šuti. Nije reagirao ni HRT. Oni su se radije bavili preprodajom karata…
Što vi mislite o Dragi Ćosiću?
Ništa. Svaki put kada bi naši navijači vikali ‘Za dom spremni’ oni je po njima pljuvao, a mogao je to barem prešutjeti. Zato mi ga sada uopće nije žao.
A Stanković?
Najmanje što je mogao učiniti, mogao se ispričati Luki Modriću. Ali ne, on je pustio brkove!
Davor Šuker, što mislite o njemu?
Na svoje sam oči vidio da među članovima Izvršnoga odbora Fife uživa veliki ugled. Kada dođe na stadion bilo gdje u Španjolskoj ili nedavno u Londonu – desetci tisuća ljudi plješću mu i po nekoliko minuta. A mi Hrvati uvijek gadimo svoje. Teško je tako ići naprijed, no unatoč svemu nekako se gura. Zato mislim da još više treba podržati hrvatsku nogometnu reprezentaciju – da još više treba ulagati u nogomet i šport općenito. Trebaju nam nogometni kampovi i stadioni. Zapravo, treba nam Orban, već sam to rekao – on je u Mađarskoj napravio i kampove i stadione. A mi u Hrvatskoj nemamo niti jedan pristojan stadion, a drugi smo na svijetu.
U Zagrebu će ga graditi Bandić, a nije se baš proslavio s dočekom naših nogometaša?
Fakat nije trebao Thompsonu isključiti struju. Općenito, naši političari ponašali su se kao da su oni drugi na svijetu, a mnogi od njih činili su sve da unište naš nogomet i naš nacionalni ponos. Sve je krenulo s Ivom Josipovićem, sjetite se Željka Jovanovića pa Stazića koji je u Saboru rekao da navija za jugoslavensku reprezentaciju, što je jedina od svih televizija objavila upravo Z1 i Bujica…
BANDIĆ JE REŽIJU DOČEKA NOGOMETAŠA MOGAO DATI FRLJIĆU!
Zašto Bandić nije htio Thompsona na dočeku?
To trebate pitati njega, ali mislim da je važnije koga su htjeli Luka Modrić, Zlatko Dalić i ostali momci. Oni su htjeli Marka Perkovića Thompsona. A tko bi trebao pjevati na dočeku?! Mile Kekin?! A za podizanje nacionalnog ponosa okolo su valjda trebale skakutati neke trećerazredne glumice koje iz čistoga pomodarstva navlače kockaste gaće?! Da se pitalo Bandića ili Krešu Beljaka – tako bi i bilo. Ali ne, pitali su se oni koji su doček jedini zaslužili – naši junaci, naši nogometaši. Pouzdano znam cijelu pozadinu priče, kako je Thompson završio u autobusu i kako je sramotno naređeno isključenje struje za vrijeme pjesme ‘Geni kameni’. I to će biti jedna od tema Bujice. Mogao je Bandić i Frljiću dati da režira doček reprezentacije, još smo dobro i prošli!
Zlatko Dalić ipak je čvrsto stao uz Thompsona, a neki su ga mediji radi toga prozvali…
To su mali miševi. Oni će uskoro početi pljuvati po Daliću, samo ako nam se nastavi ovaj nesretni niz. A Zlatko je za sve njih jedna veličina, div. U životu je prošao krvav put do uspjeha, nije mu bilo lako ni kada je svojedobno došao u Varaždin. Tzv. urbanim rasistima tada je smetalo što je Hrvat iz Bosne, a na dočeku u Varaždinu neki od njih tada su mu se uvaljivali – bez imalo srama. Ali takvi su naši ljudi. Zato je Dalićev uspjeh još i veći i ništa ga ne može zasjeniti. Za jugoslavensku ljevicu problem je što je Hrvat i katolik, vjernik i obiteljski čovjek, još k tome iz Livna, doveo Hrvatsku u finale Svjetskog nogometnog prvenstva. E, to mu nikada ne će oprostiti! Počeli su ga napadati zbog Thompsona i on se časno othrvao napadima, a uskoro će nastaviti. No svi su oni nebitni. Bitna je Hrvatska u finalu, a naš narod i naši mediji poput Bujice – uvijek će Daliću biti potpora.
Neke od emisija završe i na sudu, odnosno prozvani su Vas tužili. Kako stojite sa sudskim predmetima te vrste?
Izvanredno. U cijeloj prošloj sezoni dobio sam samo jednu tužbu i ona je u međuvremenu povučena, zahvaljujući Davorinu Karačiću.
Znači, brani Vas isti odvjetnik kao i Thompsona?
Naravno. Brane me i Nikolina Brkić i Emil Havkić. S Karačićem sam u zadnje vrijeme više povezan zbog tema koje obrađujemo u emisiji i njegovih uspješnih obrana HOS-ovaca i naše mladeži koja pozdravlja sa ‘ZDS’.
Thompsonu nisu dali svirati u Kostreni pa ste napravili medijsku kampanju i na kraju je koncert održan. Možemo li slični scenarij očekivati i u pulskoj Areni?
Mislim da možemo. Marko će doći u pulsku Arenu, ako treba s Filipom Hrgovićem!
Vratimo se na tužbe, stvarno ste imali samo jednu ove sezone?
Da, samo jednu. I povučena je, kao što sam rekao. Ostale su od ranije. Imam sporove s Imbexom, Babićem, Bitorajcem, Ostojom Rankovićem i Goranom Radmanom. Radman je smijenjen, mnogi sada imaju koristi od toga i rade biznis s HRT-om, a meni su ostale tužbe. Ali, nema veze. Izdržat ćemo mi to, zahvaljujući našim iseljenicima koji uvijek ulete kada nešto izgubim.
U prošlogodišnjim, ali i u onim prijašnjim Bujicama, niste skrivali svoju sklonost tzv. desnoj političkoj opciji, Neovisnima za Hrvatsku, pojedincima u HDZ-u, gradonačelniku Zagreba Milanu Bandiću, aktualnoj predsjednici RH Kolindi Grabar-Kitarović. Što je vrijeme više odmicalo, čini se da je kopnjelo Vaše oduševljenje s nekima od tih favorita. Slažete li se?
Između Milana Bandića i Anke Mrak-Taritaš, stao sam na stranu Bandića. Upravo je Bujica pokrenula aferu Gunja, za koju je papire u svojoj ladici skrivao Lovre Kuščević. Nije ih htio dati jer se već tada nadao koaliciji s HNS-om, no nekako sam uspio doći do njih i pomoći Bandiću da pobijedi. U prvome krugu izbora podupirao sam Brunu Esih, a u drugom Bandića. Za nagradu sam dobio ploču skinutu s Trga maršala Tita. To mi je bila posve dovoljna satisfakcija. Žao mi je jedino to s isključenjem struje i nepotreban sukob Bandića s Thompsonom. To je posve iracionalno i mislim da se Bandić time dodvorava Ljuštini, Staziću i sličnima. Na kraju je izgubio, bilo ga je gušt vidjeti u Areni kako sluša ‘Gene kamene‘ uoči pobjede našeg Hrgovića. Ali ondje nisu smjeli isključiti struju!
A Vukomerec? Hrvati su ga najurili zbog divljanja Roma i pucanja kalašnjikovima ispred škole…
To je užas. Za nekoliko nepouzdanih romskih glasova ići protiv vlastitoga naroda – meni je to nerazumljivo. Zbog toga se i događaju stvari poput ovih sada u Kemnitzu…
PREDSJEDNICA NE SMIJE ZABORAVITI TKO JOJ JE DAO GLASOVE!
Izbjegli ste odgovor na pitanje o Kolindi Grabar-Kitarović?
Što se tiče predsjednice, mislim da je pogriješila s Vučićem, a da joj je to sada i samoj jasno. Bolja je od Josipovića, ali morala bi znati da se ljude ne smije samo tako trošiti. Evo, na primjer – prof. dr. Ivo Banac mogao je biti naš veleposlanik u Americi, a nije, dok su se s druge strane za Joška Paru i njemu slične pronašla prestižna mjesta u diplomaciji, unatoč njihovu kriminalu i udbaškoj prošlosti. Predsjednica bi trebala biti svjesna da je tijesno pobijedila i da ako ostane bez potpore desnice, ne će joj pomoći ni eventualna kandidatura Zorana Milanovića za predsjednika države.
HOP
