Kako su Hrvati latinskog obreda zvali Hrvate grčkog obreda? To je bitno da bi dokazali da su Hrvati prije katoličanstva primili bizantsku, a ne rimsku liturgiju. Srbijanci ili Srbini nikad nisu bili pod vlašću Bizanta, a zbog toga Bizant nazivaju Vizant ili Vizantija.
Na prostoru povijesne Krajine, dakle, Dioklecijanove povijesne Dalmacije, katolici su bizantince zvali riščani, jer Bizant nije imao slova za glasove H i V, a nikada Srbi, jer povijesni naziv Serbi je nastao od latinskog naziva Cervi dosta kasnije, odakle još nazivi Servi, Kervi, Jervi, Gervi i Žervi, a ponekad Tervi, Dervi, Termi, Delmi ili Dalmi, a to su iskrivljeni nazivi za izvorne Harvače koji su nastali zbog nametnja različitih tuđih pisama koja nisu imala slova za sve haravačke (hrvatske) glasove.
Tako su u Krajini nastala hrvatska plemena, što znači da su Serbi bili hrvatsko pleme isto kao Dalmi ili Delmi. U ovim nazivima nedostaje izvorni glas Č. Naziv Krajina je nastao od naziva Cravina. Nakon raspada rimskog Imperija, Krajina je postala vazal Bizanta i koristila je bizantsko pismo umjesto glagoljice u liturgiji.
Tek povratkom u okrilje Rima, vraća se u upotrebu glagoljica koja je prilagođena bizantskom pismu sa svim hrvatskim glasovima i zvala se AZBUKA. Na temeljima te glagoljice kasnije nastaje hrvatska kirilica u Bosni sa svim glagoljičkim slovima i brojevnom vrijednošću. Ta glagoljička slova ulaze kasnije u sva slavenska kirilična pisma. Tko bi danas pomislio da naziv Crna Gora znači isto što i Crvena Hrvatska? Zbog toga grčki jezični uticaj na hrvatski jezik, posebice u Dalmaciji, jer tamo je postojala bizantska Tema Dalmacija. Grčke riječi najviše surećemo u ribarstvu
To nam pokazuju i prezimena SRB, SRBAC, SRBEC ili SRBIĆ koji nedvojbeno označuju katolike i pravoslavce – Hrvate jer takvih prezimena nema među današnjim Srbijancima, niti postoje takvi toponimi, a za vrijeme ove agresije Foču su htjeli nazvati Srbica, što nam zorno pokazuje da Srbi nikada prije 19. stoljeća nisu postojali kao narod nego samo kao hrvatsko pleme.
Raniji su Hrvači u Bosni bili poznati kao plemena Vani, Veni, Vuni (UNI), Vači ili Vasi. Tek pod Bizantom postaju Bani, Beni, Buni, Bači ili Baši. Od naziva Basanac nastaje naziv Bosanac, što ukazuje na nekrščansku religiju. Slično je naziv Bošnjak nastao od naziva Bašanac. Petar Zoranić ih je zvao naši INCI, dakle, janači, a odatle naziv janičari. Ovi nazivi su označavali zemaljsku kastu dvojne religije, dakle, ratara, stočara i trgovaca diljem Europe.
Sve ovo nam pokazuje da su Hrvati iz Bosne najduže zadržali religiju koja se zvala janača. Odatle prezimena Janac, Janec, Janša, Januš, Janat, Janjanin ili Janič. Ta religija je bila dvojna, a zbog toga su Romani prihvatili boga Januša, a to nam otkriva kako se krivotvorila povijest u doba Rima. Dakle, u Rimu su izvorno živjeli Hrvati koji su povjesno poznati kao Etrurci. Kad su Krajinci iliti Hrvati primili krščanstvo u Bosni, sebe su nazvali krstjani, što je isto što i krščani. Zbog toga riječ krščanin često pišemo kršćanin i ne radi se o nekakvoj drukčijoj religiji.
Sve ovo nam pokazuje koliko dugo Srbijanci pokušavaju osmisliti svoj identitet na uštrb drugih plemena, a zbog toga su počinili najgnusnije zločine nad drugim hrvatskim plemenima. Iza tih zločina od 1920. godine stoji autokefalna ili državna SPC jer je postala službena Crkva kraljevine Jugoslavije, što joj je omogućilo širenje diljem Jugoslavije, a njezine žrtve su postali neuki hrvatski i bosanski pravoslavci po selima, a to se događa i danas. Odmah nakon toga su ukinuli MPC i CPC. To nam je učino Trumbić, a ne znamo što će nam učiniti Plenković, pa zbog toga pozivam na politički oprez.
Zar je moguće da zločinačka SPC i danas djeluje u suverenoj hrvatskoj državi i preko ateista Pupovca priprema još jednu pobunu u nezavisnoj i suverenoj Hrvatskoj dok hrvatski Sabor uz pomoć Vlade zabranjuje registraciju HPC u Hrvatskoj. Iza takvog odnosa su stale sve hrvatske Vlade, a najagilniji su bili komunisti, udbaši i kosvci kao Račan, Sanader, Kosorica, Milanović i danas Plenković, pa možemo reći da su njihove Vlade djelovale protiv hrvatskih nacionalnih interesa i interesa hrvatskih pravoslavaca.
Zbog toga se napokon moramo probuditi svi zajedno, posebice katolička Crkva, koja javno mora zatražiti registraciju HPC. Međutim, u Hrvatskoj djeluju i druge pravoslavne Crkve protivno Kanonu pravoslavlja. Dakle, najprvo treba registrirati HPC i nakon toga politički zabraniti svim drugim pravoslavnim Crkvama da djeluje na prostoru Hrvatske iako nisu registrirane isto kao što nije registriran HPC. SPC ne može i ne smije biti državna pravoslavna Crkva u nezavisnoj i suverenoj Hrvatskoj.
Kako je najveći broj hrvatskih pravoslavnih samostana i crkava pripadao katoličkom i bizantskom obredu, katolička Crkva i HPC moraju zatražiti povrat svoje imovine kao što je slučaj u Crnoj Gori. Nitko ne želi zabranit srpski etnik, jer Srbi su bili hrvatsko pleme kao Dalmi ili Delmi, odnosno Dalmati, ali SPC ne može i ne smije djelovati u Hrvatskoj po pravoslavnom Kanonu, posebice ako želimo mir bez pritajene mržnje i nasilja koje u Hrvatskoj promiče SPC.
Postoji velika razlika u nazivima SRB, odnosno, SRBIJANAC ili SRBIN. Tako smo imali prije Bizanta plemena Servi, Servini i Servinci. Ova dva posljednja naziva nisu ni kršćasnska ni hrišćanska jer ukazuju na staru nekršćansku dvojnu religiju. Naziv SERBI se pojavljuje tek pojavom kršćanstva pod vlašču Bizanta, a nastao je od naziva SERVE jer glas V je zamjenio glas B, pa imamo još nazive KERBE, JERBE, GERBE i ŽERBE, odakle mnoga današnja prezimena. Svi ovi nazivi su označavali Harvače.
Zar se slovo J u mlađoj glagoljici nije zvalo ĐERV, dakle, JERVE nakon zamjene izvornog glasa H slovimma C, S, K, J, i Ž, a ponekad i slovima T i D. Zar riječ ŽERBO nije nastala od riječi GERBE? Zar riječ KRV, koja je nekada označavala rod, nije nastala od naziva KERVE? Zar riječ GRB nije nastala od riječi GERBE? Zar pridjev CRVEN nije nastao od naziva CERVE? Zar naziv CERVENI nije označavao Hrvate jance ili ince? Koliko hrvatskim jezičarima treba ukazivati na ove činjenične promjene da bi se počeli baviti poviješću hrvatskog jezika i njegovih idioma. Idiomi su posljedica nametnutih tuđih pisama koji nisu imali slova za sve hrvatske glasove.
Na temelju iznesenih argumenata moram zaključiti da se Hrvati kao civilizacija i narod nisu naselili na ove prostore u 7. stoljeću nego još prije pojave Homera. Da bi Semiti uništili hrvatsku civilizaciju, morali su zamjeniti haravački glas R glasom L. Međutim, svi europski jezici i danas u sebe sadrže stare harvačke riječi napisane drukčijim pravopisom. Tako još u doba Homera, Heleni ili Stari Grci su zvali Harvače Kelti, a latinski Rim ih je nazvao Helveti. Na temelju ovih argumenata moram zaključiti da su prije krščanstva, Hrvati živjeli diljem Europe. Na prostoru Stare Grčke prije dolaska semitskih Hela ili Helena su također živjeli Hrvati, a to nam pokazuju prefiksi ARIS ili sufiksi GORA u prezimenima grčkih filozofa matematičara i pisaca.
Srećko Radović
HOP
