Dvoglas ČT je kod Germana postao ŠT ili ST. Dakle, Rusi izvorno nisu znali kako pisati izvorni glas Č pa su ga pisali sa dvoslovom ČT jer glas Č Semiti su pisali slovom T. Zbog toga je izvorni naziv Harvač postao Harvat. No, izvorna zamjenica je bila ČAVE, a ona se još pisala ČAYE. Dakle, ČAVE je postalo ŠTAVE ILI ŠTAYE. Pod semitskim uticajem ova riječ je zamjenila izvornu riječ za sunce HARA, ARA ili RA, a nastala je od riječi VAČA koja je na haravači označavala planet Zemlju i koja je semitskim čitanjem i pisanjem postala ČAVA. Njoj je dodan sufiks AN pa smo dobili novu riječ za sunce ČAVAN. Od ove riječi su nastale slavenske i germanske suglasničke riječi za sunce: SUN, SONNE i SUN-CE. Romanska riječ za Sunce je SOLEČ, dakle, COLE ili HOLE, jer Latini nisu imali slovo za glas Č. Očito glas L je zamjenio glas R, pa je naziv HAREČ postao COLEČ, odnosno, SOLE. Kako Semiti nisu imali ni slovo za glas V, taj glas je često bio pisan današnjim vokalima.
Od zamjenice ČAYE (ČA JE) je nastao čakavski upit ČAJE. Od ove upitne zamjenice je nastala kajkavska zamjenica KAJ jer ni Franci ni Latini nisu imali slovo za glas Č, koji su pisali slovom C, a izgovarali ga kao K. Tako su nastale odnosne zamjenice KOJA, KOJI i KOJE. U ruskom jeziku zamjenica KOJI se odrzila kao KATORI i KATORE, a izvedena je od riječi ČA-TORE. Riječ TARA se često stoji za stariju riječ HARA. Kako vidimo, novonastali jezici su nastali zbog drukčijeg pisma, a izvorno svi arijaski jezici su se zvali HARAVAČA. Ako smo doista upućeni u lingvistiku, poluslogovne harvačke riječi nalazimo u svim europskim jezicima. Zbog pisama se izgubila etimologija, pa te riječi ne prepoznajemo, a zbog religija se mjenjala semantika. Tako se etnik Haravač još pisao Helvet, a Homer je Hrvate zvao KELTI, što su Latini pisali CELTI. Isto tako etnik Harvač se pisao ARIA, što se još odrazilo kao ARIJA. Međutim, Hervečeni su još bili poznati kao Cerveni, dok je naziv Slaven nastao od naziva Claven. Nazivi Cerven i
Claven stoje za naziv Harvač-ian (jan). Zbog krščanstva su se ispuštali prefiksi CER i CAL pa su Hrvati postali VENI i VENEČI ili VENETi oni su još bili poznati kao VANI i VANAČI ili VANATI.
Riječi u izvornoj haravači su se sastojale od dva suglasnika i dva polusloga A. Taj govor bi po nauku hrvatskih vukovaca nazvali akavica. Te riječi su do danas sačuvane u hrvatskom jeziku, primjerice, TAMA, ČAMA, SAMA, JAMA, RAČA, RAMA i tako redom sa malim promjenama značenja. Dolaskom semitskih Hrvata na tadašnje hrvatske prostore, došlo i suglasničko pisanje pa su pojedine suglasnike zamjenjivali današnji vokali. Tako je akavica postala ekavica, a dolaskom kasnijih doseljenika iz Perzije i Mezapotamije ekavica postaje ikavica. Tko bi danas i pomislio da su čakavci većinom bili ekavci. Zbog ikavice svaki čakavski ikavac može razumjeti gotovo 70 posto vedskih Himni. Hrvati su prije toga stvarali nove riječi zamjenom prvog polusloga A danšanjim vokalima E, I i U, pa, primjerice, od riječi TAMA nastaju nove riječi TEMA, TIMA i TUMA, a kasnije i TOMA, što nije baš karakteristika sačuvanog sanskrita.
No, kako je nastala štokavska jekavica i ijekavica? Jekavicu je Hrvatima u Cervenoj Hrvatskoj nametnuo Rim, a Rim je također Bugarima nametnuo ijekavicu. Kako su Hrvatima i Bugarima kršćanstvo nametnuli Franci koji su naše samoglasnike E ili I pisalo dvoslovom IE. Kako su grčko slovo I (iota) odrazilo kao J (jat), dvoglas IE postaje JE u Cervenoj Hrvatskoj. Kod Bugara dvoglas IE se odrazio kao IJE, a tu bugarsku ijekavicu je prodao VukK Karadžić naivnim ilircima kao srpski jezik jer je utemeljen na srbijanskoj ekavici jer bugarskom ijekavicom je napisana pećka liturgija. Taj jezik je Brozović zvao Torlački jer nije znao da je riječ TARA stala za riječ HARA. Pečka Episkopija je bila pod jurisdikcijom bugarske Nadepiskopije OHRID koja je bila pod bugarskom vlašću kao cijela današnja Srbija sve do Save i Dunava i Makedonija.
Meni je nasmješnije bilo kad su hrvatski vukovci govorili o hrvatskom književnom jeziku dok u novije doba govore o standarnom hrvatskom jeziku koji je utemeljen na srbijanskoj ekavici. Hrvatski standardni jezik mora biti spoj akavice, ekavice i ikavice. Jekavicu moramo nazvati hrvatskim katoličkimom jezikom jer Crna Gora i sjeverni dio Albanije su bili dio Crvene Hrvatske i to katolički sve do dalaska Osmanlija. Odatle potječu mnogi hrvatski Arbansi koji ne živesamo u predgrađu Zadra nego žive diljem Dalmacije i otoka. Neki od njih govore stari albanski jezik koji današnji Albanci ne razmumiju. Oni razumiju samo neke riječi. Mnogi Hrvati u Albaniji su islamizirani, ali ih otkrivaju preziena i toponimi.
Radović Srećko
HOP
