Nizozemska policija uhitila trojicu srpskih atentatora koje je Srbija poslala da ubiju Đorđa Višekrunu
Vučić poslao u Amsterdam državne ubojice da likvidiraju Đorđa Višekrunu jer ga je raskrinkao kao pedera u knjizi “Vučić i ja” i plasira je diljem zapadnih država
…Srbi još nisu izvezli Rusima svinjske glave i kobasice u zamjenu za leteće aute u akciji spasa američkih perača prozora za koje je neuki, nepismeni i neobrazovani Vučić čuo da ginu svakih deset sekundi…
…Ali u Nizozemsku su pokušali izvesti i prodati srpski državni terorizam i banditizam kao stari i oprobani udbaški brend imena Srbije još kad se ona djevojački prezivala Srboslavija…
Srpski državni banditizam i terorizam poprima dimenzije radi kojih bi se zbog mafijaša Aleksandra Vučića i njegovoga okružja teških kriminalaca i ubojica morao zainteresirati i Europol i Interpol. Da je podivljala rulja srbijanskih fašista, nacista i rasista izgubila svaku kontrolu nad ponašanjem i postupcima pokazuje i najsvježiji pokušaj političkoga ubojstva Vučićeva neočekivanog suparnika na političkoj sceni Đorđa Višekrune. Nizozemska policija tijekom ovoga vikenda u Amsterdamu je uhitila trojicu državljana Srbije, za koje je na obavijesnom razgovoru utvrđeno da su sa značkama BIA pratili, snimali i nadgledali kretanje Đorđa Višekrune s krajnjim ciljem da ga ubiju. Policija je kod uhićenih i nesuđenih atentatora na Višekrunu pronašla i zavidni arsenal oružja. Poznato je kako je Višekruna kao bivši član Vučićeve stranke posve iznenadno došao u sukob s njim, osobito nakon što je javno objelodanio da je Aleksandar Vučić peder, k tome i ovejani i prokušani lopov, lažov, prevarant, podvaladžija. Intervju Višekrune u povodu otkrića Vučićevih homoseksualnih orgija objavljen je na you tube kanalu Balkan info, onda prenijet i na niz medija u Srbiji i njezinom susjedstvu. Nedavno su o tome posvjedočili i bivši tjelohranitelj ratnog zločinca Slobodana Miloševića, a sad publicist Mihailo Medenica, te Saša Rudić, lider stanovite i malo poznate političke organizacije u Srbiji NRP – Narodni radnički pokret. Budući su i Medenica i Rudić, baš kao i Višekruna u karijeri prodefilirali članstvom u političkim strankama istim ili vrlo sličnim Vučićevim radikalima i naprednjacima, tim više navodi sve trojice imaju veću težinu. Sve njihove stranke su toliko politički srodne i povezane, da je i logično da se upravo i sami najbolje uzajamno poznaju tko su i što su na svaki mogući način.
Izgleda je slučaj odbjegloga negdašenjeg naprednjaka Đorđa Višekrune najviše osobno i intimno pogodio Aleksandra Vučića. Žvaljo silikonskih, napućenih usnica, ponaša se potpuno neurotično, nakon što mu je Višekruna otkazao i političku ljubav, o onoj intimnoj i da ne govorimo, a Vučić je toliko bio fatalno zaljubljen u Višekrunu, da ne može prihvatiti i pojmiti da ga je ovaj zauvijek odbio i odbacio, čak i u pokušaju, ako je suditi po priči samoga Višekrune. Plamen i požuda izopačene i nakazne ljubavi ljudske zablude i nakarade Vučića bila je očito jednosmjerna strast. Pojedini srpski mediji kao Tabloid, naširoko pišu da Vučić, pored ostaloga boluje i od side i da mu životni vijek kao metastaziranome homoseksualcu nije dug. Ali, faza metastaza obračuna Vučića i Višekrune odvija se nesmanjenim i ubrzanim tempom dalekometnim i obostranim projektilima medijskoga prepucavanja njih dvojice na relaciji Beograd – Amsterdam. Za jednostranu ljubav Vučićevih požuda i strasti prema Višekruni nije bila očito dostatna volja i želja samo jedne strane, ali zato je put od ljubavi do mržnje, pa još i obostrane u ogledu Višekrune i Vučića dvosmjerna ulica. Tu se ispaljuju rafali, radi punim dejstvom dalekometno topništvo najtežih vrebalnih prozivki. Bitka njih dvojice je bepoštedna i ogorčena i teško je reći tko će biti konačni pobjednik.
U Nizozemskoj Višekruna ima status pravoga političkog disidenta poslije objave njegove knjige “Vučić i ja,” u kojoj je razobličio političku i razgolitio intimnu pozadinu Vučićeve pederaške politike. Tu je knjigu Višekruna dao prevesti na više svjetskih jezika i sad je već dugo dijeli po europskim metropolama od Amsterdama i Bruxellesa, te od Londona i Pariza, pa do Berlina. Njegovi stalni susreti sa značajnim europskim uzvanicima, te ostalim društevim uglednicima zapadnoeuropske političke elite, čine ga još opasnijim protivnikom u Vučićevim očima. Jasno je da Vučić jako strahuje od reakcije vanjskog svijeta nakon što znatiželja publika pomno iščita Višekrunin bestseller o Vučiću. Zato je u očaju posegnuo za najbrutalnijom metodom odmazde, nešto u stilu slogana “Zaustavite Reyters!” To je nalik na pokušaj najglupljih krimosa i gangstera koji primjerice hoće ubiti onako na filmski način nekoga tužitelja ili suca, u nadi da će predmet u kojem su procesuirani tako zauvijek nestati iz pismohrane suda. Ili, nešto poput dojaveo lažno postavljenoj bombi u nekom sudu, da bi se zakazano suđenje toga dana odgodilo u sudu. Takvih banalnih primjera je bilo napretek u praksi beogradskih sudova. Tragikomično je kad jedan apsolutno mentalno neuravnoteženi lik kao što je Vučić pokušajem ubojstva Višekrune sebe, barem na tren učini više smiješnim, nego tužnim čovjekom. Jer, sve ovo može nas asocirati i na one prizore dječjih dogodovština ranga malodobnih školskih prijestupnika iz serije “Smogovci” vrsnoga i duhovitoga pisca Hrvoja Hitreca. Sjetimo se samo onih klinaca što hoće zapaliti školski dnevnik u nadi da doma nikad neće njihovi roditelji doznati za slabe ocjene iz škole. Što je sve gore opisano iz životnih, ali i filmskih romana za Aleksandra Vučića? Ništa više nego luk i voda, jer on, iapk, posjeduje maštu na Spilbergovoj razini letjećih auta što noseći u gepeku kilograme i tone srpskih kobasica, telećih i svinjskih glava, usput iz plemenitih pobuda velikodušno i širokogrudo pohitaju spasiti na desetine i stotine tisuća američkih perača prozora. Vučić je to otkrio čitajući humoristični portal Njuz.net, što je beogradska inačica zagrebačkog Newsbara Borne Sora i Domagoja Zovaka. Zamislite predsjednika jedne države koji mrtav ozbilja odvaljuje reviju gluposti i ludosti, pozivajući se potom na vijesti jednoga smijehotresnoga portala kakav je beogradski Njuz.net? Blamovima budale i glupaka Aleksandra Vučića nema kraja. Sjetimo se kako je na prazno davao ozbiljan intervju hrvatskome komičaru iz Rijeke Davoru Jurkoviću, vjerujući da pola sata razgovara na najozbiljnije političke teme, dok ga na kraju sugovornik nije patosirao, a Vučić sa zakasnelom pameti, onom što se baca magarcu pod rep, shvatio da je jedna u nizu žrtava šala tipa Candid camera ( “Skrivena kamera” ). Sve ga je Jurković na pravu mjeru tupana i neznalice, a osobno znam čitav život jednoga čovjeka koji je nekad sat i pol politički intervju s Vučićem, za koji je opet srpski politički lakrdijaš i cirkuzant duboko vjerovao da je stvarni i pravi.
Beskrajna je niska srpskih političkih zločina pod krinkom države Srbije i u ime njenih monstruoznih načina najmorbidnijih osveta političkim protivnicima. Ovih dana primjer Đorđa Višekrune nije iznimka od neizostavnoga pravila da srpski državni banditizam i terorizam s potpisom i pečatom najviših državnih dužnosnika nema granica. Udba kao vječna srpska sudba je to činila u doba Titove Šugoslavije, onda i u produljenoj post – titoističkoj etapi one Kugoslavije od 1980. do 1991. pod predsjedanjem vrhovnoga i rotirajućeg ringišpil predsjedatelja osmoglave političke aždaje kvazi državnoga predsjedništva Srboslavije. Sad je jedina razlika što sve rade i javni način, hvaleći se medijski da to rade s pravom, dakako u ime države i srpskoga naroda bez znakova navoda. Za peti i šesti listopada u Beogradu se očekuju dva velika prosjedna skupa protiv Vučićeve diktature. Protivnici vlasti i bahatoga režima višekratnoga i samoproglašenoga samozvanoga vladara Aleksandra Vučića u ta dva dana demonstrirat će u dvije odvojene političke kolone. Prvi skup je petoga listopada ispred najviših državnih institucija u centru Beograda u organizaciji barem deklarativno prozapadno orijentirane političke koalicije Saveza za Srbiju. Njihov je predvodnik bivši gradonačelnik Beograda i nekad kadar Demokratske stranke Dragan Đilas. Šarena koalicija te ujedinjene oporbe okuplja snage i ljevice i desnice, a za sad im je prvi i zajednički imenitelj konačno svrgavanje s vlasti ohologa, obijesnoga i pohlepnoga diktatora Aleksandra Vučića. Dan kasnije ispred zgrade RTV Pinka, jedne od medijskih utvrda Vučićeva jednoumlja i bezumlja je protestni miting proistočnoga političkoga bloka pod nazivom “Čuvari Srbije.” Njima je na čelu Saša Mirković, nedavno napadnut u Kosovskoj Mitrovici još jedan odmetnik i bjegunac iz Vučićeva SNS osinjaka, uz još niz manjih stranaka i udruga diljem Srbije. Oni žele zbaciti i počistiti iz medijskoga prostora Vučićevu udarnu šaku TV promidžbe Željka Mitrovića i radi toga najavljuju brojan i buran miting pred zdanjem TV Pinka, kojim četvrt stoljeća ravna Željko Mitrović kao medijski džoker svih prijašnjih srbijanskih režima od ratnih devedesetih pa do ove 2018. godine. U obranu Mitrovića, jasno po naputku Vučića, stale su i sateliteske ultradesničarske organizacije, na čelu s njihovim liderom Mišom Vacićem, koje najavljuju u ime svojih gospodara i fizički, nije nemoguće i nije isključeno, i neki još teži vatreni okršaj u sudaru s okupljenim demonstrantima. Željko Mitrović je Saši Miroviću nudio golemo bogatsvo u kešu ne bi li on odustao od mitinga, ali mu je Mirković na tu ponudu hladno odbrusio. I kad zadnja Vučićeva i Mitrovićeva ponuda Mirkoviću nije urodila plodom, krenula je otvorena hajka na lidere najavljenoga događaja. Najprije je uhićen Dragan Vidaković zvani Mrki, vođa pokreta Gerila. Taj je mladi čovjek priveden u policijsku postaju i pritvoren na 30 dana pod izlikom da je preko twittera tobože prijetio Vučiću, premda je samo izrazio svoj politički stav bez ikakve upućene prijetnje bilo kom licu. Pošto je Vudaković trebao biti jedan od govornika na mitingu ispred RTV Pinka šestoga listopada, razvidno je zašto ga je Vučić bacio iza rešetaka. Mirkovićevi najbliži suradnici bračni par Vladimir i Jovana Stojković kao čelni ljudi pokreta “Živim za Srbiju” su bili na velikoj kušnji i u životnoj opasnosti. Pratili su ih automobili auto ubojica bez registarskih tablica s nakanom da ih ubiju. Kad je doktorica Jovana Stojković prijavila policiji da ih prate automobili marke “Golf” i “Polo” i uz policijski izvid predala i priložene snimke automobila, policija je na tu prijavu odgovarila šutnjom kao signalom odobravanja potencijalnoga zločina u ime ubilačke države. Htjeli su tom akcijom mafijaškog zastrašivanja u ime i za račun države poručiti bračnom paru Stojković da odustanu od govora na mitingu, da ne bi prošli kao uhapšeni Dragan Vidaković, možda još i gore i kobnije od njega. Jer, što bi srpska policija i u slučaju najgorega scenarija izlazila praviti policijski očevid, kad je toliko očevidno da je za njih jedini zakon “svevideći, svemisleći, svemogući i sveznajući” Aleksandar Vučić. Nitko tim buzdovanima i tikvanima još nije dojavio da se radi o sveznajućoj i notornoj neznalici koja ni o čemu ništa ne zna, sem da laže, krade i ubija. Svaka država na svijetu ima svoju mafiju. Jedino balkansko carstvo kriminala, poznato pod imenom Srbija, ima jedinu mafiju na svijetu koja posjeduje cijelu državu Srbiju. Nitko nema što Srbin imade, bivšega nogometnoga huligana za predsjednika države i Vlade, gdje ga u odsutnosti formalno mijenja jedno izgubljeno stvorenje Ana Brnabić, u narodu poznata pod nadimkom Fikus. Doduše, ona sama u nedavnom intervjuu za prodržavno glasilo “Alo” veli da obožava kad je poznanici i prijatelji oslovljavaju nadimcima “Brate, Dečko, Pantela i Sultanija!?” Trakavica sa zlokobnom i opakom političkom kamarilom Vučićeve države Huliganije je kao roman Iulije Jones… Dakle, beskonačna priča i nikad do kraja ispričan roman o državi i narodu, kojem su predsjednik i premijer i cijela ministarska svita kojekakvih odrona od morona tipa Vulina, Dačića i sličnih protuha, jedna tužna i ružna cirkuska, šarlatanska gej parada i šarada srbijanskih političkih klauna i pajaca.
Dragan Ilić
HOP