Knjiga ‘Ratni dnevnik’ od nekadašnjeg šefa srpske politike za područje Vojnića Mile Dakića dosta je zanimljivo gledanje na domovinski rat sa srpske strane, jer sama knjiga daje pregled lopovluka srpske strane, koja se u principu bavila pljačkom za vlastito bogaćenje dok su budale ginule za VELIKU SRBIJU.
Stevo Novaković danas vlasnik trećerazredne četničke televizije bio je u vrijeme rata ratni učitelj, ratni profiter i ratni novinar koji je radio za zločinačke šefove iz Vojnića; Đuru Škaljca ,Tošu Paića i lažirao vijesti sa RTV Banja Lukom Petra Šaule. Na taj je način širio mržnju prema svemu nesrpskome, dok je banda oko njega krala i ubijala.
Danas hoda slobodno po Kordunu i Banovini, a u Beogradu radi u terorističkoj organizaciji Biro krajine sa l vučićevim vjernim psom, šovinistom M. Lintom kao njegov izaslanik, te radi u Beogradu u krajiškom udruženju Srba. Donosi tzv. pomoć u Vojnić i često u Vrginmostu s Milom Šapićem nekadašnjim šefom državne bezbednosti Srbije za Vrginmost muti vodu po Hrvatkoj, a najčešća veza mu je u općini Gvozd nekadašnji direktor poduzeća Velebita Karlovac i prijatelj iz toga vremena Vlado Gabrić.
Ulovljen našom kamerom, naše službe nisu reagirale na ovu informaciju.
Tošo Paić kao ministar milicije Krajine potpisao je kapitulaciju, predaju sa Čedom Bulatom generalu Petru Stipetiću kordunaškog korpusa i poznat po činjenici kako je narod nagovarao da ne ostaje i ne vraća se kući jer će ih ustaše poklati.
Taj ratni profiter imao je ljubavnicu Nadu Hrstić, koju je poslije rata smjestio u visoku školu u Beogradu, akademiju, završila je danas ta Nada Hrstić udana Aćimović radeći za nekakvu svjetsku obavještajnu firmu, a vodi se kao nekakav trgovački putnik . Time se pokazuje i mreža sa stranim obavještajnim stranama u svome tome lopovluku.
Škaljac Đuro bog i batina u ratu, ratni pljačkaš, bez suđenja zatvarao je ljude u logoru Vojnić, danas radi za Biro Krajine, tzv. vlade u izbjeglištvu u Beogradu, postao je ataše u UN-u.
Postoji snimak kada drži govor u UN-u i lažira broj srpskih žrtava na štetu Hrvatske. Naša vlast na tu opasnu bandu sa Banovine umreženu sa svjetskim političarima ne reagira, a kamoli diplomacija.
Rođak je on od popa Nikole Malobabića, postavljenog u SPC Korenice, inače obučenog srpskog šifranta koji je bio blizak zločincima iz DB Srbije, Simatovićem i Stanišićem. Škaljac ga je postavio iz Beograda da radi za njih U KORENICI .Našim službama on ne smeta.
Bio je svojevremeno u Hrvatskoj Kostajnici svećenik, sad je u Korenica i osobni je vozač vladike Gerasima.
Milan Kresojević, doktor iz Karlovca, kirurg, ratni ravnatelj bolnice Petrova gora i Vojnićke bolnice povezan je dobro sa Pajićem i Škaljcem.
Liječio borce Fikreta Abdića ranjenike i operacije im naplaćivao, a sa vrhom srpske žgadije dijelio novac. Željko Kresojević nekakav oficirčić u ratu i švercer zanimljiv je jer mu je žena vezana sa UNPROFOR-om je tada radila, danas dolazi u Vrginmost i Vojnić na odmor i srbuje, inače se skriva negdje je u Engleskoj .
Milu Dakića prvog šefa općine i pisca knjige ovi banditi su držali podalje od lopovluka, u spomen području Petrova gora, izoliranog sa svojim ljudima .
Dakić nije dao lopini Škaljcu i rukovodstvu pljačku brončanih kipova , zlata i srebra iz nacionalnog muzeja iz Petrove gore. Vrijednosti na kraju su lopine pokrale, kada su ih razoružali Dakića, onda su to šleperom odvezli u Beograd i danas u Beogradu ima nešto što je pronađeno. drugo je prodano nacionalno blago iz Hrvatske.
Nakon što ih je opisao kao lopove i ološ u svojoj knjizi Dakić, ovi su mu u našem pravosuđu spakirali zatvor u svezi ubojstva hrvatskih policajaca kod Krnjaka, koje su zapravo ubili škaljčevi ljudi.
Nikola Kobac direktor komunanlne firme na Blatuši u ratu čovjek lopova Bore Mikulića, vladara Krajine, je zapravo švercer preko čije firme se švercalo derivatima i robama u tzv. Krajini sa F. Abdićem, danas živi u Banja Luci. Zanimljivo da je tražio od Hrvatske da ga zaštite jer su ga počeli progoniti u RS i Srbiji.
Pisao je našim političarima na funkcijama otvoreno pismo da mu udjele pomoć “kako crkava i da je sirotinja” .
Čedo Bulat poznat po predaji srpske vojske Stipetiću je prodavao od Hrvatske dobivenu humanitarnu pomoć i cisterne goriva, a koju je Fikret Abdić dobivao preko Hrvoja Šarinića ili kupovao dervate od nas . Banditi Škaljac i Bulat su humanitarnu pomoć dočekivali kada je prelazila kroz RS Krajinu .
Kada bi gorivo i hrana došli na područje Krajine , drug Čedo bi sa milicijom iz Vojnića i komandom prodavao u Maloj bojni ni manje ni više nego svome “neprijatelju” Atifu Dudakoviću i 5 korpusu.
Transferi su se događali na glinskom području. Tako su jednom prilikom tenkovi izvlačili cisternu goriva kada je pukao dio mosta zbog dotrajalosti, a vojnici su objavili da je napad 5. korpusa, kako bi se narod sklonio i ne bi bio svjedok ovom lopovluku.
Milicija vojna i civilna je osigurala primopredaju sa ljudima Atifa Dudakovića. Pomno se birao i vozač cisterne, u ovom slučaju je njegov rođak vozio cisternu, točnije od Bulatova brata sin!
Očito je srpska strana umrežena sa stranim službama za vrijeme rata, a danas zbog toga imaju zaštitu. Iz ovog se slučaja vidi koliko su naše službe danas jadne, jer nemaju pojma tko su ovi pobrojani ljudi, koje uloge imaju u destabilizaciji države i koja je njihova veza sa Miloradom Pupovcem. Zanimljivo je i koliko su naš radili gluposti u ratu ili su pak bili umreženi sa ovom srpsko-muslimanskom bandom.
I. D.
HOP