Hrvatska je upala u moralnu krizu jer joj sudbinu kroje ”diplomirani” neznalice i primitivci koje sjede u Saboru i Vladi te udbaško kosovski novinari koji svojim tekstovima obmanjuju običan i pošten puk, a posljedice toga su nasilje nad običnim građanima od nestručne i korumpirane državne administracije. ”Diplomirani” neznalice su svi oni koji su zaposleni zahvaljujući političkim vezama i služe političkim moćnicima umjesto narodu.
Općine i gradiće vode korumpirani načelnici, koji vladaju kao šerifi u gradićima i općinama sa mnogo vikendica i apartmana, a spomenuti ću neke, primjerice, gradiće Novalju, Nin i Vodice, općine Čiovo, Primošten i Vir te još neki gradići i općine u Dalmaciji i Istri. Upravo zbog novca koji plaćaju vikendaši – od poreza na vikendice i od godišnjih, a ne mjesečnih, režijskih troškova – lokalni šerifi pljačkaju vikendaše preko režija i bogate se na njihov račun mada u vikendicama borave samo ljeti, čak im se naplaćuje i boravišnu taksu. Nitko ne može dobiti uvid u knjige općinskih poduzeća kojima se plaćaju režije osim korumpiranih državnih inspektora. Prihodi od vikendaša šerifima daju prigodu da korumpiraju sve državne moćnike, ukljućujući suce i državne odvjetnike te da se osobno bogate. Tako se danas pljačka hrvatska sirotinja, a to se postiže visokim poreznim i režijskim nametima.
Nekreativni i korumpirani načelnici su uz pomoć korumpiranih ”stručnjaka” – uhljeba prostorno i urbanistički uništili gotovo cijelu Dalmaciju i Istru, a sebe i ”stručnjake” obogatili, što izaziva revolt kod poštenog puka. Čini mi se da u Hrvatskoj nitko ne razumije niti haje za urbanizaciju prostora jer se građevinske dozvole još uvijek izdaju bez urbanističkih planova. Urbanistički plan mora imati sve potrebne urbane sadržaje. Nepostojanje urbanističkih planova je razlog zašto za građevinsku dozvolu treba čekati više godina i zašto se devastira prostor i naselja na hrvatskoj obali. Kad bi imali urbanističke planove i želju da sačuvamo prostor, imali bi prometnice i široke ulice, plaže i parkove i mogućnost ozelenjivanja naselja, a građevinske dozvole bi se izdavale za tjedan dana. Ovako imamo betonske nakaze koje se grade onako kako korumpirani šerifi vide sklad, ljepotu i svoj puni žep. Sve državne institucije šute jer su njihovi čelnici dio korumpirane države.
U tim gradićima i općinama prostor je još ranije uništen, a najžalosnije je što se to događa i danas. Načelnici su u te gradiće i općine doveli građevinsku mafiju, a navodno se bore protiv nje, i tako uništavaju okoliš jer ne postoje urbanistički planovi. Ljeti ti gradići i općine postaju nesnošljiva đungla jer nema plaža sa sadržajima i parkova, modernih prometnica i ulica, a turistički aparmani nemaju prostore za parkiranje barem jednog auta, a takvi objekti se iznajmljuju mada nemaju parkirališta. Kakav je to tutizam? Nema, dakle, ni parkova ni plaža za tolike ljude. Gosti su im većinom sirotinja iz bivših komunističkih država koji se ponašaju komunistički, dakle, ”što je moje, moje je, a što je tvoje, naše je”. Ljeti takve općine i gradići postaju đungla, a zimi stalno naseljeni pučani upadaju u depresiju jer su takva naselja bez ikakvih sadržaja. Ako ovako nastavimo, izgubiti ćemo autohtono pučanastvo na hrvatskoj obali i to zbog iseljavanja i psihičkih problema najviše prouzročenih alkoholom i drogom.
Što možemo očekivati od ministra Štromara koji, kako pokazuje njegovo djelovanje i ponašanje, ne zna što je urbanizacija jer da zna već bi donio zakone o urbanizaciji. Ona njega ne zanima jer kao ministar je postao državni investitor umjesto prostorni i urbanistički planer. Ništa bolji nisu bili prijašnji ministri graditeljstva koji su bili navodno stručni, ali neobično korumpirani, jer nikad nisu donijeli učinkovite i moderne zakone o prostornom i urbanističkom planiranju. Njihovo prostorno planiranje ne bi zadovoljilo potrebe 16. stoljeća. Ništa manje za ovakvo jadno stanje u hrvatskom prostoru nisu odgovorni oni koji izglasavaju takve mafijaške zakone. U pitanju je, dakle, nesposobnost i neodgovornost ministara koji nude takve nakaradne zakone, a izglasavaju ih zastupnici koji ih nikad ne pročitaju prije izglašavanja. Zakoni se donose komunistički, dakle, po naređenju Partije. Ti zakoni su puni rupa i na temelju njih je nemoguće urbanizirati prostor, ali se hrvatski jadranski načelnici i uhljebi mogu besramno bogatiti i korumnpirati državne moćnike.
Svi gradići i općine su slika takvog prostornog planiranja i urbanizacije, a najbolji primjer je otok Vir. Zbog PP općine Vir i nemogućnosti urbanizacije, trebali bi i morali snositi odgovarnost svi virski političari, bivša pročelnica zadarske županije Nives Kozulić i ministrica graditeljstva Marina Matulović Dropulić. Svi ovi ”stručnjaci” su počinili zločine protiv prirode, čovjeka, ljepote, sklada i funkcionalosti prostora, a obe imenovane osobe su ”stručne” osobe – arhitektice koje nisu ni prostorni ni urbanistički planeri – ali su one prihvatile PP plan virskog načelnika. Ministrica Marina Matulović Dropulić je čak sprovela rješenja za rušenje objekta na zahtjev načelnika i korumpirane državne građevinske inspekcije, mada su po prijašnjem prostornom planu, što je sama priznala ministrica, svi ti objekti bili legalni, a to znači da je i ona bila korumpirana. Rušenj eje samo bilo zastrašivanje vlasnika. Koliko novca su vlasnici objekata morali platiti ovim korumpiranim moćnicima da bi sačuvali svoje objekte. Koliko, drugovi i drugarice? Što je DORH učinio u vezi sa ovim kriminalnim radnjama? Ništa. Pojeo vuk magare, a životi prevarenih i oštećenih ljudi su postali pakao.
Prostorni planovi ne urbaniziraju prostor nego stvaraju građevinske zone sa različitim uvjetima, plaže i parkove, te glavne prometnice do građevinskih zona. Međutim, u PP općine Vir nema stambene zone nego dvije zone, dakle gusto i rijetko izgrađene zone. Međutim, općina nije osigurala glavne prometnice, a od vlasnika zemljišta se traži traži da im ulice budu široke 5 metara. Kavi apsurdi! Koliko vrijedi ovakvo zemljipše ako nema isto toliko širok pristup? Postoje turističke i indusrtrijske zone koje su samo smokvin list jer radionice, supermarketi, trgovine građevinskim materijalima te turistički apartmani se grade diljem otoka u stambenim zonama. Sve kuće su legalizirane čak ako se nalaze na međi neizgrađenog prostora, a rušene su neke koje su bili izgrađene legalno i na parcelama veličine cca 2 tisuče kvadrata. Ovako se uništava okoliš i priroda, a bogati se građevinska mafija i političari.
Ako želimo sačuvati prirodu i okoliš potrebni su nam urbanistički planovi za sve gradiće i općine. No, kako su u Istri i Dalmaciji parcele usitnjene istovremenio treba donijati i zakoni o komasaciji zemljišta jer bez tog zakona nemoguće je izvršiti urbanizaciju bilo koje građevinske zone. U jednoj takvoj zoni svi vlasnici bi morali pristati na urbanizaciju po zakonu jer jedino tako se u takvoj zoni mogu planirati široke ulice sa nogostupima i mogućnošću ozelenivanja naselja. Dakle, urbaniziranu zonu prije početka gradnje trebaju parcelizirati geometri po urbanističkom planu i svakom gradilištu moraju dati katastarski broj. Isto tako do te zone utlitarne tvrtke trebaju dovesti struju, vodu i odvodnju, te izvršiti potrebna ispitivanja tla, a tako urbaniziranu zonu moraju potvrditi sanitet i vatrogasci. Nakon toga, dozvole bi se mogle izdavati za tjedan dana.
Još jednom apeliram da se čuva prostor i da izrade urbanistički planovi za sve građevinske zone koje moraju imati različite stambene namjene i da sve općine stvaraju urbane sadržaje umjesto da šerifi pljačkaju novac poreznih obveznika izravno ili preko države .
Srećko Radović
