Kako je Andrej Plenković mogao kupiti dvoetažni stan na Vrhovcu u Zagrebu?
U Imovinskoj kartici Andreja Plenkovića Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa, nalaze
se i sljedeći podatci:
„Vlasništvo stana površine 187,31 metara četvornih, vrijednosti 2.610.000,00 kuna, stečenog
do 10 studenog 2016.g tj. prije izbora za predsjednika Vlade u Republici Hrvatskoj i
dobivanja statusa državnog dužnosnika.
Način stjecanja stana: Kupnjom iz primitaka ostvarenih od nesamostalnog rada, Prodajom
imovine.
Kreditno opterećenje: Nema duga za kredit.
Podatci o štednji: Iznos 130.000,00 Eura. Način stjecanja: Od primitaka ostvarenih od
nesamostalnog rada“.
Navedeni stan je dvoetažan, nalazi se u rezidencijalnoj četvrti grada Zagreba na Vrhovcu, u
neposrednoj blizini poznatog restorana „Tač“.
Andrej Plenković diplomirao je pravo 1993.g., a zaposlio se u Ministarstvu vanjskih poslova
Republike Hrvatske 1994 godine. Učlanio se u HDZ 2011.g. u Temeljnom ogranku Jelenovac
u Zagrebu, a navedeni stan kupljen je 2003 godine.
Dakle, u oko devet (9) godina radnog staža Andrej Plenković je od primitaka ostvarenih od
„nesamostalnog rada“ uštedio iznos od oko 2.610.000,00 kuna koliko je približno na
temelju procjene njegove vrijednosti iz Imovinske kartice taj stan vjerojatno plaćen odnosno
kupljen, umanjen za iznos koji je dobiven „prodajom imovine“ kako je to navedeno u
Imovinskoj kartici prema kojoj je i ta stavka bila uključena u kupnju stana.
No, Andrej Plenković je tijekom tog razdoblja od 1994.g. .g. produženog do mjeseca
studenog 2016.g. , ili samo u razdoblju nakon kupnje navedeno stana 2003.g. pa do mjeseca
studenog 2016.g., uštedio i još 13.000,00 eura koliko je navedeno da ima na štednji u
Imovinskoj kartici u rubrici „Podatci o štednji“.
Veći dio radnog staža Andrej Plenković proveo je u diplomatskoj službi u inozemstvu gdje su
plaće znatno veće nego u Hrvatskoj, no unatoč toj činjenici realno je pitanje je li doista u
navedenom razdoblju od oko devet godina mogao uštedjeti novac u tolikom iznosu? Čak i
da je racionalan i štedljiv kao što je to znameniti brački škrtac i SDP-ov cinik Arsen Bauk?
Stoga na „tragu novca“ treba utvrditi, u kojoj je banci Andrej Plenković imao deponiran
novac kojim je kupljen navedeni stan? Koliko je godina bio otvoren taj račun i kakva je bila
dinamika primitaka te u kojim iznosima, i jesu li primitci bili doista samo od „nesamostalnog
rada“ ili možda i iz drugih izvora?
Koja i kakva je to bila „imovina“ i u kojem zemljišniku je bila evidentirana, prodajom koje je
dobiven dio od ukupnog iznosa novca koji je bio potreban za kupnju navedenog stana? Kome
i kada je prodana ta „imovina“, za koliki iznos novca, te u kojoj banci i na čiji račun je kupac
uplatio novac?
U kojoj je banci štednja Andreja Plenkovića u iznosu od 130.000,00 eura, od koje godine je ta
štednja, i je li ostvarena kako je to navedeno u Imovinskoj kartici samo od „primitaka
ostvarenih od nesamostalnog rada“, ili je možda bilo primitaka i iz drugih izvora?
Uštedjeti toliki iznos novca koliko je približno plaćen navedeni stan umanjen za primitak
ostvaren „prodajom imovine“, i još k tome uštedjeti 130.000,00 eura za oko petnaestak
godina radnog staža, doista je vrlo teško ostvarivo na etičan, moralan i društveno primjeren;
te estetski, didaktički, objektnoidentifikacijski i kao obrazac ponašanja i djelovanja uzoran i
prihvatljiv način!
U demokratskim, kulturnim, civiliziranim i humanim društvima i državama; javne ličnosti
imaju određene i ustaljene etičke, moralne, estetske i društvene obveze prema javnosti,
društvu i građanima. Pa ako Andrej Plenković imalo poštuje standarde demokracije, javnost i
građane; morao bi na sva prethodno navedena pitanja i nepoznanice dati valjane, egzaktne,
relevantne, pouzdane, provjerljive i vjerodostojne odgovore i u njima iste takve podatke!
Logično i odgovorno, ista ta javnost i cijelo društvo očekuju da ti odgovori ne će biti na razini
„vjerodostojnosti“ realizacije izbornog programa HDZ-a i obećanja koja je dao u izbornoj
kampanji za saborske izbore 2016.g., ili na Badnji dan 2016.g. kada je na hitno sazvanoj
konferenciji za novinare koju je prenosila i HRT operetno-melodramatično te
kičerajski-ipatetično do lažnih suza obznanio Urbi et orbi plan Vlade RH o kupnji dionica INA-e
od mađarskog MOL-a prodajom dionica HEP-a.
Kao što je to proteklo vrijeme pokazalo i
dokazalo, bilo je to na razini „vjerodostojnosti“ kao životnog i političkog kreda Andreja
Plenkovića, zar ne!
Erih Lesjak
HOP