Večeras je u Crkvi sv. Marka u Zagrebu održana sveta misa za Brunu Bušića, kojeg su agenti Udbe mučki iz zasjede ubili u Parizu 16. listopada 1978. godine. U propovijedi je istaknuto kako je Bruno Bušić bio neustrašivi borac za istinu o Hrvatskoj, te da ga od te borbe nije mogao odvratiti niti veliki rizik kojem je bio izložen zbog svojeg zalaganja da se o Hrvatskoj dozna potpuna istina. Osim za Brunu Bušića, tijekom svete mise svećenici su pozvali na molitvu i za pokojnog predsjednika Republike Hrvatske Dr. Franju Tuđmana, te za najvećeg heroja Domovinskog rata, generala Blagu Zadru, koji je na današnji dan 1991. godine poginuo u obrani Vukovara. Odmah nakon svete mise na uskom prostoru izmedju Crkve sv. Marka i Banskih dvora došlo je do spontanog okupljanja nas koji smo bili na misi i skupine branitelja koji su stigli s Trga bana Jelačića, gdje su obilježili 22. obljetnicu smrti Blage Zadre. Spontano i bez dogovora članovi Crkvenog pjevačkog zbora zapjevali su himnu Lijepa naša domovino, što su svi nazočni odmah složno prihvatili, a poseban dojam ostavila je slika branitelja koji su u mraku u svojim rukama držali svijeće. Nakon Lijepe naše, nazočni su još otpjevali Bože čuvaj Hrvatsku i Od stoljeća sedmog. Policiji na ulasku u Banske dvore ubrzo je pristiglo manje pojačanje, ali zbog dostojanstvenog i hrabrog držanja nazočnih Hrvatica i Hrvata grada Zagreba i drugih dijelova Hrvatske, ovo spontano, ali i znakovito, okupljanje hrvatskih domoljuba ispred samog ulaza u Vladu Republike Hrvatske prošlo je bez i jednog incidenta. Ipak, kad smo zapjevali himnu, jedna osoba koja se nalazila u uredu čiji prozor gleda na Trg sv. Marka došla je žurno zatvoriti otvoreni prozor.
Moglo bi se zaključiti da joj je zasmetalo to što slobodni građani Republike Hrvatske ispred sjedišta Vlade s velikim dostojanstvom i bez straha pjevaju himnu i druge hrvatske domoljubne pjesme. Na sv. misi bili su i moji stari poznanici i povratnici iz Australije, pa smo nakon završetka pjevanja ispred Banskih dvora otišli popiti kavu. U kraćem razgovoru brzo smo se složili da je političko i gospodarsko stanje u Hrvatskoj vrlo zabrinjavajuće. Međutim, isto tako smo se složili da smo svi dužni iskoristiti sve demokratske metode suprotstavljanja onima koji žele u Hrvatskoj izazvati kaos i još dublju podjelu u hrvatskom društvu. Da se dignu iz groba pokojni predsjednik Tuđman, Blago Zadro i Bruno Bušić i vide sve ovo što se danas u Hrvatskoj događa sigurno ne bi bili previše zadovoljni s onim što je ostalo od njihovih napora i žrtve da Hrvatska bude ne samo samostalna i slobodna država, nego i da Hrvati nikada više ne žive u strahu u svojoj državi samo zato što su domoljubi i što vole svoje domovinu. Isto sam tako uvjeren da se ti hrvatski velikani i heroji ne bi ni danas dali uplašiti od bilo kojeg predsjednika Vlade ili države, nego bi koristili sve demokratske i legitimne načine da se ovo današnje stanje promijeni, ne kroz fizički sukob nego kroz dijalog koji ne bi imao za cilj neko novo pomirenje u hrvatskom društvu nego postizanje konsenzusa da, htio to netko ili ne, moramo živjeti u zajedničkom okviru koji se zove Hrvatska. Ako je to tako, a je, onda bi trebalo biti u interesu svih sastavnica hrvatskog društva da nam taj okvir bude ispunjen ljudima koji su slobodni i motivirani da zajedno jedni s drugima prebrode ovu duboku krizu u koju smo, ponajviše zbog neodgovornosti i pokvarenosti političkih i gospodarskih elita, ušli kao narod i društvo u zadnjih nekoliko godina.
Antun Babić
HOP
