Beogradski internetski portal Telegraf.rs javlja ukoliko se dokaže lažiranje utakmice PSG – Crvena zvezda, budući je Zvezda osumnjičena za namještanje, UEFA će je kazniti s deset godina zabrane nastupa u svim eurokopovima. Nadalje, Telegraf navodi da su za takve slične namještalje svojedobno od strane UEFA na po deset godina suspenzije iz svih natjecanja pod okriljem UEFA, kažnjeni makedonska Pobeda Prilep i albanski klub Skenderbeg.
Srbima su nogometne makinacije dio tradicije kroz desetljeća, kako u lige pokojne Srboslavije, gdje su na taj način Zvezda i Partizan krali trofeje u prvenstvu i kupu, ali su se po tome pročuli i u Evropi. Srpski mediji su prije nekoliko godina objelodanili pisanje grčkih medija kako je 1971. Miljan Miljanić s upravom Zvezde prodao uzvratnu tekmu polufinala Kupa prvaka atenskom Panatinaikosu. Bilo je 3:0 za Grke, nakon beogradskih 4:1 za Zvezdu i Grci su otišli u finale protiv amsterdamskog Ajaxa. Ukupan omjer pogodaka bio je 4:4, ali je PAO prošao dalje zbog gola u Beogradu. Dakako, Srbi su godinama obmanjivali vlastitu javnost prozirnim alibi pričama za malu djecu kako su izgubili jer su grčki kuhari “otrovali” pokvarenom hranom nogometaše Crvene zvezde, iako niti jedan od njih nije imao dijagnozu trovanja neposredno nakon dvoboja i povratka momčadi u Beograd.
Partizan je prema svjedočenju autora knjige “Sve mućke FK Partizan” Slobodana Milosavljevića prodao za velike novce uzvratni meč Kupa UEFA u sezoni 1988/89. Romi. U Rimu je bilo 2:0 za Romu poslije 4:2 za Partizan u prvome susretu odigranom u Beogradu.To su sredili tadašnji čelnici Partizana Ivan Ćurković, Žarko Zečević i Nenad Bjeković. Inkasirali su veliku lovu, napunili si džepove i svaki ponaosob obogatio vlastiti devizni konto. Autoru te knjige, bivšem sportašu SD Partizan Milosavljeviću, koji je radio u marketingu NK Partizan prijetili su batinama i smrću zbog objavljivanja knjige u kojoj raskrinkava njihov višedesetljetne nogometne zločine, prevare, podvale i krađe. On je sve dokumentirao i potkrijepio originalnom arhivskom građom, pohranjenom u upravi Partizana, jer je bio uposlen u klubu i njihov djelatnik. Zato je i bio prvi na izvoru informacija. U znak osvete izbacili su ga odmah s posla na ulicu, htjeli ga deložirati iz stana, prijetili mu batinama, ubojstvom. Vodili su s njim i sudske sporove, u kojima su potplaćeni tužitelji lažno optužili Milosavljevića za klevete, a korumpirani i ucijenjeni suci su dželate proglasili za žrtve, te je radi iznošenja istine i traganja za pravdom, Slobodan Milosavljević još bio sretan što je sačuvao živu glavu na ramenima.
Imao je više sreće od isto tako bivšega nogometnoga kadra Partizana Branka Pejovića. On je 1986. kao čovjek postavljen iz NK Partizan, bio generalni tajnik NSJ. Glasovao je za prijedlog Slavka Šajbera da se 12 klubova Prve lige kazni sa po minus šest bodova u idućoj sezoni 1986/87. zbog masovnoga lažiranja čak šest od ukupno devet utakmica posljednjeg kola prvenstva 1985/86. Nije prošao ni tjedan otkad je Pejović u NSJ podržao prijedlog Slavka Šajbera, a na autocesti je doživio kobni otkaz kočnica automobila. Poginuo je, a nikad nije rasvijetljeno tko mu je, kada i kako onesposobio kočnice do tad uvijek ispravnoga auta. Sumnja je pala na NK Partizan i njihovu želju da mu se osvete jer je kao njihov čovjek u NSJ glasovao da se i Partizan opravdano kazni kao i svih preostalih 11 klubova što su kažnjeni radi iste stvari.U Partizanu su umišljali da se Pejović, neovisno od njihove umiješanosi u brutalno lažiranje mora obvezno lažno solidarizirati s njihovom krađom kao njihov kadar u NSJ. Čin njegovoga poštenja nazvali su izdajom interesa mafijaških radnji njihovoga kluba i tim epitetima su ga i častili u medijima nakon što je Pejović potporom Šajberovih mjera, sam digao glas protiv lopovluka u nogometu. Branko Pejović je glavom platio svoju čast i poštenje u svojoj 47. godini života. Da je bio gluh i slijep na krađu, kao dužnosnik NSJ, te da je zažmirio i progledao kroz prste njegovome Partizanu,jasno je da mu zlikovci ne bi podlo i mučki onesposobili auto, u kojem je doživio tragediju na otvorenoj cesti i pri razvijenoj brzini. Oni koji su slijepi kod zdravih očiju, gluhi kod zdravih ušiju i nijemi na laži, krađe i ubojstva, Srbima su na cijeni, kako u politici, tako i u nogometu. Politika i nogomet oduvijek ovze paralel slalom u Srba. To je dio srpske tradicije i nogometnoga folklora.
Dragan Ilić IZ BEOGRADA
HOP
