Otvoreno pismo gospodinu Miloradu Pupovcu
O VUKU U JANJEĆOJ KOŽI
Poštovani zastupniče u Saboru Republike Hrvatske,
kao pripadnik onog sretnijeg dijela moje obitelji koji je tek pukim slučajem izbjegao pokolje i genocid krajem Drugog svjetskog rata, osjećam dužnost očitovati se ovim pismom u vezi vašeg zadnjeg intervjua objavljenog u programu N1 televizije “Točka na tjedan” 14. listopada 2018. gdje ste komentirali prosvjed u Vukovaru.
Osobno sam svjedočio tom znakovitom događaju, naime platio organizirani prijevoz autobusom 120 kuna kao i svi ostali moji suputnici, iznimno sretan što sam tamo bio jer se nadam da je Prosvjed početak niza koji će dovesti do kraja ove neprirodne Vlade u kojoj vlada manjina, formirane bez suglasnosti velike većine građana Hrvatske.
Pitam se kako jedan uravnoteženi, zdravorazumski, zapravo normalan pripadnik ma koje manjine bilo gdje u Svijetu može izreći ono što ste vi izrekli u toj emisiji? Osjećate li se Vi vlasnikom ove zemlje i suparnikom većine njezinih građana ili njezinim dijelom – predstavnikom manjine u kojem svojstvu i jeste u njezinom predstavničkom tijelu?
Sve ono što ste rekli u toj emisiji kao da upućuje na neke opasne namjere zbog Vašeg osobnog, moglo bi se gotovo zaključiti, iskrivljenog, uvijek nedorečenog stava o hrvatskoj povijesti. Drugo objašnjenje za sve ono što ste rekli moglo bi biti da možda i niste krivi jer ste možda povijest naučili uz Načertanije Ilije Garašanina i historijsko poravnanje kroz planove Memoranduma SANU, ali to ne bi umanjivalo Vašu zabludu i neozbiljnost zaključivanja.
Tema emisije je bila o Prosvjedu u Vukovaru, gdje je Narod poslao prema Državi izravnu i jasnu poruku: “Ne možemo više živjeti bez pravde”. Svaki istinski borac za ljudska prava ne bi se ni u ludilo ovome protivio.
Što bi se tu još imalo dodati? Gradonačelnik Penava je govorio o bolesnom društvu jer što je drugo mogao reći o nepodnošljivoj situaciji u kojoj znaš da ti je susjed (prijeratni prvi komšija) masakrirao i ubio nekoga tvog, a prisiljen si s njim dijeliti licem-u-lice iste ulice i isti grad u kojem je tek privid da se život odvija normalno, pa iako si ti osobno ali i drugi svjedoci zvjerskog mučenja i ubojstva sasvim zakonito i pred ovlaštenim istražnim institucijama države Hrvatske podnio desetke prijava i detaljnih svjedočanstava – protiv njega pravosuđe ništa ne poduzima? Prosvjedom se željelo dokazati u kakvoj mi zemlji živimo – i da je to nedopustivo, zato je Gradonačelnik organizirao prosvjede.
Kada bismo živjeli u jednoj kvalitetno uređenoj pravnoj Državi, ovakav Prosvjed i njegovi opravdani razlozi koje je podržao veliki broj ljudi sigurno bi bio uzrok ozbiljnim političkim implikacijama… tako da i to pokazuje koliko je što normalno u državi u kojoj živimo.
Moglo bi izgledati da ste Vi osobno iskoristili temu prosvjeda, koji nije bio isključivo usmjeren na korist Hrvata, nego traženje pravde za sve Vukovarce, a to znači i za Srbe, pa da ste skrenuli kormilo u svoju korist i počeli govoriti o onima koji stoje iza prosvjeda te neargumentirano kritizirati znanstvene i vjerske institucije Hrvatske ne iznoseći ni jedno konkretno ime.
Novinarka je bila iznenađena te Vas je pitala na koga to mislite, pa ste odgovorili da je pravi cilj toga prosvjeda politički: “Doći do vlasti”. Novinarka je s još više iznenađenja pitala mislite li zapravo na Penavu. Vaš odogovor: “Ne poznam Penavine ambicije ali znam što želi grupacija koja je iza prosvjeda, koja ima organizaciju i novac da može nešto ovakvo organizirati iz cijele Hrvatske… grupacija gdje nisu samo političari nego dijelom i važne hrvatske nacionalne institucije koji nisu političke, ali imaju drugi habit !!!”. “Iza prosvjeda stoji glas ljudi koji žele negirati Jasenovac, rehabilitirati ratne zločince kao Max Luburić… oni koji neće priznati da je u Jastrebaskom i Sisku počinjen genocid na djeci”.
Za vašu informaciju reći ću da su u zadnjih nekoliko godina objavljene sadržajno vrlo kvalitetne i ozbiljne knjige u kojima na bazi dokumenata i povijesne arhivske građe, to znači na temelju stručnosti i znanstvenog istraživanja od strane povjesničara u Državnim institucijama kao što je Povijesni institut u Zagrebu, nalazimo jasne dokaze o tome što se događalo u ono doba.
I kao da Vam to još nije bilo dosta, dodali ste: “Svaki viši ili visoki časnik bi trebao imati elementarna znanja oko pravila ratnog prava, uključujući poštivanje Ževenske konvencije”… moguće ste se očitovali baš na ono što su radili partizani posve na kraju Drugog svjetskog rata u Bleiburgu, Macelju, Teznom, moguće ste mislili na postupke kojima je oslobađan grad Zagreb koji niti je pružao otpor niti je imao ikakve odbrane? Ako ste mislili na ono doba onda biste, takve lekcije o elementarnom znanju oko pravila ratnog prava, trebali održati onima čije su vojske bile akteri tih događanja. Svakome Hrvatu koji je imao nekoga ubijenog odmah po završetku rata to je najveća uvrijeda koju ste mogli reći!
I baš kad sam pomislio da ste dosegli punu mjeru vaših po hrvatsku politiku vrlo izgledno zlonamjernih stavova, na svoje vlastite uši čujem da izgovarate nevjerojatnu rečenicu, možda najveću zluradost iz cijele vaše političke karijere: “Sada je konačno došlo vrijeme da počinjemo govoriti o lošim iskustvima oko hrvatske politike ne samo u ovome ratu nego bogami i u cijelom 20 stoljeću”. Nakon ove rečenice, čovjek se pita jeli to rekao netko totalno lud ili neizmjerno bezobrazan (upravo to: bez obraza), netko tko nema nimalo stida i bi li se to moglo povezati s nekim protuhrvatskim hegemonijskim politikama? Jeli to napad na hrvatske institucije?
Ta sve povijesne činjenice – konkretna krvava faktografija barem od 1918. ali i znatno prije – upozorava da ako postoji jedan Narod na prostoru Balkana koji je strahovito platio svoju naivnost prema srboimperijalizmu u XX stoljeću to su Hrvati!!! Ovom prilikom izostavljam Makedonce, Bošnjake i Kosovare koji bi također imali što reći protiv takvih politika.
Vi– kao glavni predstavnik srpske manjine u Hrvatskoj već više od 20 godina, koji ima čast biti zastupnik u časnom hrvatskome Saboru, koji je dio vladajuće većine, koji za svoje organizacije svake godine dobiva više novaca iz državnog proračuna nego li su Hrvati u Srbiji dobili u ovih zadnjih 27 godina – sigurno nemate želju ponašati se kao žandar hrvatskog društva ili kao vladar ove zemlje i davati takve izjave koje jedino mogu unaprijediti samo loše odnose između Hrvatske i Srbije.
Da vas parafraziram: Sada je konačno došlo vrijeme da srpska manjina u Hrvatskoj bude krajnje zabrinuta oko izjava svoga predstavnika i da nađe takvog predstavnika, koji će srpskoj manjini osigurati mogućnost da Srbi žive u hrvatskoj državi kao njezini punopravni građani. Radite li Vi, gospodine Pupovac, zaista u interesu Srba u Hrvatskoj? Ili radite u interesu nekih drugih politika s kojima bi se trebalo suočiti kroz cijelo XX. stoljeće pa i XXI.?
Prema Pregledu stanja u području pravosuđa u Europskoj uniji, Hrvatska je zemlja s najvećim brojem sudaca u Europi po broju stanovnika, a po efikasnosti sudskog sustava već nekoliko godina na samom je začelju; prema onome što građani misle o neovisnosti sudova i sudaca Hrvatska je na posljednjem mjestu, ali i prema mišljenju samih sudaca o neovisnosti sudstva Hrvatska je gotovo na začelju liste EU zemalja. Prema tome, Prosvjed u Vukovaru imao je upravo stvarni, ispravan razlog, a niste li baš Vi jedini, gospodine Pupovac, koji ste to iskoristili za političku borbu protiv hrvatskog naroda i hrvatskih institucija? Izgleda da i danas još ima ljudi koji poučeni sredstvima i metodama (jugo)komunističkog djelovanja i klasičnog nacional-hegemonijskog “izvrtanja” manipuliraju činjenicama, reduciraju događaje do poluistine ili pak selektivnog pa i lažnog prikazivanja da bi se (o)krivilo druge za nešto, a da bi se time prikrivalo ono loše što se učinilo ili skrila prava namjera u onome što se želi postići. Eto s time bi se gospodine Pupovac valjalo suočiti!
S poštovanjem,
Luka Krilić, potomak ljudi koji su masakrirani dok su bili pod zaštitom Ženevske konvencije
P.S. Gospodin Luka Krilić je povratnik iz Italije, gdje je bio jedan od najaktivnijih Hrvata. Rođen je u Italiji poslije Drugog svjetskog rata. Danas je u Hrvatskoj također vrlo aktivan (Antun Babić).
HOP