Ovih dana se srpski terorista Boro Rkman po naputku svoga kuma, krvoloka Miodraga Linte, inače Vučićevog pulena i mrzitelja svega hrvatskog, raspisao o „ustašizaciji“ Hrvatske. Kao prilog toj strašnoj „ustašizaciji“ najviše se spominje „brutalni“ atentat na najugroženijeg (po riječima crvenog Ive Josipovića) etno-biznismena – Milorada Pupovca. Čovjeku je, u štetniji tržnicom, na košulju doletjela, pazite sad, kriška limuna. Oglasili su se svi – od Plenkovića do Vučića. Vučić se doduše ne sjeća da je ne tako davno po Hrvatskoj urlikao „Velika Srbija“ i huškao svoje sunarodnjake da svoje sugrađane Hrvate gađaju – ne baš kriškama limuna, nego nečim puno većim… i eksplozivnijim.
Kad su te velike eksplozije došle na naplatu, onda ih se nitko, a ponajmanje glavni protagonisti, baš ne sjećaju, a pogled u ono malo što se i sjete, pokušavaju zakloniti strašnim „ustašlukom“ koji, navodno, vlada ovom državom. Ovih se dana, naš dobri Boro Rkman raspisao o spomenutom „strašnom“ napadu. Zbog kriške limuna smo mi svi, hrvatsko društvo, „ustaše“, „nacisti“, „“fašisti“, pa i oni koji s navedenima pojmovima niti prostorno, niti vremenski a ponajmanje ideološki nisu i nemaju savršeno nikakve veze. Da zanimljivost bude veća, baš dok pišemo ove retke, se održava sajam knjiga u Beogradu. Na ogromnom plakatu (a svjedoci kažu da ih je više desetaka po cijelom Beogradu) se nalazi milo lice osuđenog ratnog zločinca Vojislava Šešelja, a nad njegovom ljupkom facom se kičoperi „zlatni natpis“ VELIKA SRBIJA“.
Moderna Srbija u tome očito ne vidi ništa sporno. I ne samo moderna, nego načitana Srbija, jer ako se ovakav plakat postavlja na sajmu knjiga, kakve tek plakate čovjek može očekivati na, recimo, sajmu vojne opreme!? Upitan da isto prokomentira, naš Boro je ostao, vjerovali ili ne – bez riječi! On je šutio! A mi jako dobro znamo da – tko šuti, taj se slaže! Samo, netko će na to reagirati… A kako će reagirati? Tako što će se boriti protiv politike „Velike Srbije“, koja se zalaže da sva zemlja pod srpskim tabanima bude Srbija. Šutnja našeg Bore protiv toga dokazuje da jedini način borbe protiv te politike je ista metoda kojom se ta politika služi. Znači, pod srpskim nogama – Srbija. Pa da to ne bi bila Srbija, maknimo srpske noge na neko drugo mjesto. E, onda kad se maknu, odnosno bivaju maknuti, onda dolazi naš Boro plakati o „ustašluku“ i sličnom, ne shvaćajući što je u cijeloj priči uzrok, a što posljedica! E, Boro, Boro..
Tomislav Zorić