U zadnje vrijeme se ubrzano stvaraju i medijski plasiraju nove političke veličine. Uz Daliju Orešković o kojoj se jako puno piše, u ´političkoj misi kod Ace nedjeljom´ pojavilo se i novo lice, Aleksandar Musić, od Ace hvaljeni mladi intelektualac, komunikacijski stručnjak i politolog, čovjek “koji zna sve o politici”.
Pročeprkavši malo o njemu, pronašla sam da je dotični Musić „blago-liberalni konzervativac i umjereno-desničarski“ bloger na večernjem.hr, „polaznik“ ´Petog dana´ na HRT-u, te da je objavljivao ili je o njemu pisano u Jutarnjem.hr, Direktno.hr, Indexu, Novom listu, Arteistu itd. Ukratko, novi rezervni igrač na političkoj sceni. Znači, nije ni on neispisani ´mlade gore list´. Dubljim kopanjem nailazim na podatak da trenutno radi u novi rezervni igrač u EPIKRATOS d.o.o. za strateške komunikacije, mikro-agencije za promidžbu (reklamu i propagandu), Arteistu i HRT-u.
EPIKRATOS d.o.o. je osnovao i zastupa Saša Blažeković, koji je predavač London School of Public Relations (LSPR) Croatia, a koji se na stranici LSPR predstavlja 14-godišnjim „radom u nekoliko izbornih kampanja na parlametnarnim, lokalnim, predsjedničkim te izborima za Europski parlament“. O svemu tome niti riječ od Ace Stankovića. Čudno neko novinarstvo…
Dok pišem o Aci kod Ace i pregledavam google o trećem Aci (Saši), stiže mi vijest da se Aco Musić nakon neuspješnog studiranja kemije prebacio na politologiju, bio član Društva Josip Broz Tito i SABH-a, te gorljivo protestirao protiv inicijative Krug za Trg, psujući ih i nazivajući ih „fašistima“. Time mu je uspjeh zacijelo bio već zacrtan. Desničar? Ili programirani desničar neokomunističke propagande?
Kako je uspio izvesti zaokret od obožavatelja zločinca Tita do „blago-liberalnog konzervativca i umjerenog desničara“ pokazat će i amenovati Aco Stanković u svojoj svakonedjeljnoj „političkoj misi“ Nu2 koju smo imali prilike vidjeti jučer na HR televiziji.
Prvo što sam primijetila slušajući ovog inteligentnog i obrazovanog mladog čovjeka je nedostatak osnovnog sustava vrijednosti, odnosno relativiziranje potrebe postojanja istog u uspješnom brendiranju, ili uopće u političkom djelovanju. Budući da mladi Musić (kako sam kaže) ipak teži produktivnom i pravednijem društvu, očekivala bih nešto sasvim suprotno od gotovo sredovječnog relativiziranja u korist uspješnog brendiranja. Jer, prvo, to mu ni po njegovoj dobi ne priliči, a na koncu konca, ako se ne odmakne od toga, mogao bi npr. i Pupovcu preporučiti bolje brendiranje i komunikacijske vještine i trikove (kao što je to hladno zaključio s Bernardićem za kojega je rekao da mu nema više pomoći), bez obzira na osobne preferencije i stavove (čitaj: želju za pravednijim društvom). Mada izrično prezire društvene parazite i uhljebe, i on sam se takvim izjavama uvrstio u njihove redove jer u ovoj emisiji praktički promovira samoga sebe i svoju uspješnost kao politolog i komunikator, odnosno sebe kao trenera tih vještina, te se nudi na hrvatskom političkom tržištu kao mentor nekim novim političkim prevarantima.
Zbog toga ga doživljavam kao vrlo talentiranog političkog larpurlartistu (l´art pour l´art = umjetnost radi umjetnosti). U njegovom slučaju je njegova ´umjetnost´ brendiranje politike i političara, bez obzira koje boje i koje namjere imali, važno je samo da to što rade, rade uspješno (promiču li istinu ili laž i prijevaru je tu sasvim sporedno).
Okružje u kojem živimo je za njega Bogom dano, jer mu stabilno političko okružje u kojemu sve funkcionira ne bi dalo kruha. Meni osobno je zastrašno da jedan mladi i intelektualno potentan čovjek zabrazdi već u tim godinama u takav larpurlartizam. Dodatan vjetar u leđa (baš kao i famozna Dalija) dobiva upravo svojim gostovanjem kod Ace Stankovića.
To znači da se Aco, osim rehabilitiranja političkih i gospodarskih krimosa, počeo baviti i promoviranjem novih snaga koje zasigurno neće promijeniti ništa u hrvatskom društvu, već ga samo analizirati, prepametno kritizirati i proučavati sa strane, u besprijekornom odijelu, s beprijekornom frizurom, besprijekornim naočalama i gestikulacijom finih ruku svedenom na minimum. To možemo i mi svi doma za tv-om ili kompom, s manje besprijekornim manirama.
Što se tiče njegovog poznavanja politike, društvenih događanja i previranja, o tomu nismo u ovoj emisiji dobili nikakav dokaz. Osobno poznajem ljude koji se neizmjerno više razumiju u tokove politike, korjene boleština našega društva, no takve ljude Aco Stanković sigurno nikada ne bi pozvao na razgovor u Nu2. Ti ljudi su i znatno stariji, zreliji i principjelnij od mladoga Musića, te su imali prilike i doživjeti istinu Domovinskog rata o kojemu Musić može znati samo iz druge ruke.
Nama u ovom političkom trenutku ne može pomoći niti navodno vrhunski 30-godišnji komunikolog i PR stručnjak kojeg je iznjedrio neki Epikratos ili neka londonska PR škola, a poslije ga preuzeli Yusipovićevi miljenici u medijima. Nama u ovome trenutku pomaže samo otkrivanje istine, o našoj povijesti, o lažima i obmanama kojima su nas zatrpavali stotinu godina i posljedično otkrivanje istine o našem narodu koje je sve ovo ipak dosada uspio preživjeti i održati se na ovim prostorima. No tako nešto naravno nikada nije bio cilj ni Ace Stankovića, ni uvodno spomenutih medija, kao ni HRT-a, a još manje naših nositelja vlasti.
Da je Musić uspješan kao politolog, trebao je izreći nepobitnu činjenicu govoreći o lijevima, desnima, ili o političkom centru – a to je da u nas nema ni lijevog ni desnog (jer nema ni koncenzusa o hrvatskim interesima), pa ni gospodarske ili društvene tranzicije bilo u što, već vegetiranje i mutiranje komunističkih struktura u monstruozni sistem laži koji proždire svoju čeljad (birače, tj. narod) i koji se nikada i ni u kom trenutku nije mogao niti može nazvati kapitalizmom. Ovaj libertijanac ili liberalni desničar Musić po svemu viđenom i ustanovljenom, nikakve veze nema sa slobodom, on je samo novo lice manipulacije odnarođenih medija i struktura koje njima vladaju.
Aleksandar, Aco ili Saša Musić nije nikakav neispisani ´mlade gore list´, već u Acinoj „nedjeljnoj misi“ od vladajućih struktura podmetnuto ´kukavičje jaje´.
Čitava ova emisija s uvodnim prepametnim larpurlartističkim izlaganjem mladog Ace je ustvari bila zamišljena kako bi se umjetno digao rejting Plenkoviću i Daliji Orešković, a radi ravnoteže i živozidašima, jer su upravo svi oni istaknuti kao komunikacijski najvještiji i najsposobniji političari Hrvatske. Jeftini propagandni štos iz poznate nam prljave i smrdljive kuhinje.
mag.Ingrid Runtić
HOP
