Beogradski news portal Telegraf.rs otkrio Srbima kako im SPC stoljećima taji da su i pravoslavci u biti katolici
Srpski portal iz Beograda Telegraf.rs je godinama pod neizravnom paskom srbijanskoga oboljeloga i poludjeloga teškoga diktatora i suludoga i sumanutoga tiranina Aleksandra Vučića. Niti jednu ozbiljnu političku temu na portalu nikad ne pokreću bez prethodne obvezne suglasnosti njihovoga šefa iz sjene, osobno srpskoga despota Vučića.Znakovito je da su i ranije sporadično i pomalo obazrivo i stidljivo pisali o prvotnim katoličkim i hrvatskim korijenima dinastije Nemanjić. Kruna svega bilo je njihovo obznanjivanje istine posvemašnjem puku svih srpskih suvremenih Neznanjića da su i pravoslavci u biti katolici. Time su poručili čitatejima, jasno po naputku samoga Vučića, neposrednoga kontrolora svake iole ozbiljnije teme obrađene na tome portalu ovisnome od zlovolje neuravnoteženoga Vučića, da ih SPC stoljećima laže o pripadanju Srba pravoslavlju. Dapače, Srbi su, kao što je opće poznato, premda oni to teška srca i nevoljno priznaju, izvorni katolici. Pogledajmo sad kako u integralnoj verziji o tome piše beogradski portal Telegraf.rs, dakako ne spočitavajući otvoreno Srbima da su od iskona bili rimokatolici, nego općenito objašnjavaju čitateljstvu kako su u suštini svi pravoslavci ujedno i katolici na temelju značenja izvorne grčke riječi “katholikismos.” Ovo epohalno priznanje srpskih povijesnih krivotorina iz kuhinje SPC i istine o kršćanskoj religiji ima utoliko veću težinu, jer su sami Srbi, očito prezasićeni vlastitim kolopletom laži,prijevara,podvala, (samo)obmana i višestrukih zabluda, izgleda, barem na tren poželjeli pogledati istini u oči.Izvorni tekst srpskoga skrušenoga i pokajničkoga priznanja viševjekovnih laži u režiji SPC doslovno glasi ovako:
“Riječ katholikismos” ima sasvim specifično značenje na grčkom jeziku, a na srpskom se prevodi kao “sabornost” i predstavlja jedno od četiri najbitnija obilježja svih crkava, uključujući i pravoslavnu. U srpskom narodu je uobičajeno da se riječ “katolik” vezuje za pripadnike Rimokatoličke crkve, koja je dominantna na Zapadu i u našem neposrednom zapadnom okruženju. Najčešće, kod mnogih ljudi zbog nesretnih tokova povijesti, ovaj pojam nema nimalo pozitivan smisao i često se smatra lošim samim po sebi. A, to je pogreška, jer su i pravoslavci zapravo katolici, samo im se to ne govori često. O čemu se radi?
Pa, radi se o samoj riječi “katolik” koja dolazi od grčke riječi “katholikismos”, koja se u našoj inačici Simbola vjere prevodi kao “sabornost.”Pošto s iznimkom takozvanog filioquea, rimskog dodatka koji kaže da Sveti Duh ishodi iz Oca i iz Sina, a ne samo iz Oca, nema niti jednog drugog prijepora u svezi ovoga dokumenta. Ključni paragraf vezan za ovu tematiku na srpskom jeziku glasi: “Vjerujem u jednu, svetu, sabornu i apostolsku crkvu,” ili u istovjetnom prijevodu te izreke na grčkom i latinskom “Et unam, sanctam, catholicam et apostolicam Ecclesiam.” Dakle, radi se o jednoj od četiri, a možda i jednoj od dvije najbitnije karakteristike Crkve uopće, da je Crkva katolička, što je apostolska i to što je jedna i sveta. Toliko je ovo bitno da se riječ “katholikon” uporabljuje kao naziv za pravoslavnu katedralu, što bi u srpskome prijevodu imalo značenje saborne crkve umjesto primjerice jezičnog konstrukta saborna katedrala. Na Zapadu se rabi pojam koji se gradi od grčkih riječi kathedra ( sjedište, klupa ) + hedra ( sjedište, stolica ), što ima slično značenje kao i prva riječ.
Međutim, zbog poistovjećivanja pojma katolik sa pripadnicima Rimokatoličke crkve, kojoj je to osnovni termin kojim se definira, došlo je do razgraničenja pojma katoličanstva, koji se odnosi na Rimsu crkvu i katoličnosti koji se odnosi na sabornost, odnosno samu suštinu pojma. Inače, termin Katolička crkva je bio osnovni kojim se cijela ova institucija imenovala tijekom prvoga tisućljeća. Prvi puta je zabilježen u “Pismu Smirjanina” od strane Ignjatija Bogonosca, kada je dotočni napisao “gdje je Krist, tamo je i saborna Crkva.” Od drugog dijela drugog vijeka nove ere pojam “katoličko” počinje nositi i značenje “pravoslavno” ( na grčkom prijevodu ortodoksno ), kao “ne heretičko” pošto su katolici i na Istoku i na Zapadu, jer su se tada u sklipu jedniostvene Katoličke crkve svi kršćanski vjernici nazivali katolicima, tvrdili da uče punu istinu i da predstavljaju čitavu Crkvu, dok je “hereza” prenaglašavala samo jedan vid istine. Godine 380. imperator Teodozije Prvi je ograničio uporabu pojma “katolički kršćanin” samo na sljedbenike pape Damasija Prvog i patrijarha Petra Aleksandrijskog.
Danas se Crkva na Istoku definira u odnosu prema nečem drugom, dakle Pravosalvna crkva kao institucija koja slavi nešto ispravno u odnosu na one koji ne slave ispravno. Istodobno, na Zapadu je preživio pojam “katolička” kao odlučujući, možda ponajviše ( ostavljamo prostor da griješimo ) zbog inzistiranja Rima na papskom prvenstvu ( primatu ) među kršćanskim patrijarsima.”
Što još reći na koncu srpskoga javnoga i bjelodanoga priznanja višestoljetnih laži SPC koji i dalje uporno i tvrdoglavo krije ovu istinu od vlastitih vjernika? Što kazati o SPC koja takvim manipuliranjem javnosti i duhovnom prostitucijom očito i vrlo zorno pokazuje i dokazuje kako najmanje štuje svoju duhovnu pastvu jer je drži u dubokoj tami i beskrajnome mraku neznanja o temeljnim predodžbama kršćanstva? I onda od neprosvijećenih i tobožnjih vjernika SPC radi dodatne korisne budale zaluđujući ih ludostima i glupostima da se u životu lažima iz okrilja SPC mogu i moraju boriti za “nebesku srpsku pravdu.” No, zna se da su pojmovi istine, pravde i ljudskoga dobra neraskidivo povezani u jedan i vječan trokut. To SPC neće, ne može i ne želi znati. Ali, kako vidimo i iz pisanja samih Srba, (doduše malo kompromiserskim stilom kazivanja istine uz više ograda iz pera novinara srpskoga news portala Telegraf.rs da se ne bi previše i opasno zamjerili vrhu SPC) na portalu Telegraf.rs, zaklela se Zemlja raju da se sve laži SPC na kraju otkriju i saznaju.
Dragan Ilić
HOP
