Među najvrjednijim stvarateljima
Više disciplinarna umjetnica Arleta Čehić je sudjelovala u 72 izdanju čuvenog pariškog Salona Réalites Nouvelles,/Novih Stvarnosti/ nedavno održanog u raskošnom Parcu Floral.
Mostarska slikarica i kiparica pokazala je hvaljeni, s najvećim komplimentima ocijenjeni diptih iz ciklusa “Preko”, sto osvjetljava posebnu temu istraživanja geometrijskih oblika : kruga i četverokuta.
Prije polaska u kalifornijsku prijestolnicu Sacramento gdje predstavlja područje južno-istočne Europe s ostala 44 umjetnika iz cijelog svijeta, pristala je odgovoriti nama na nekoliko kratkih pitanja :
Od kada surađujete s francuskim Udruženjem Réalites Nouvelles i kako ste ih upoznali jer nije uobičajeno da bh umjetnici, redovito pokazuju ostvarenja, u Hexagoneu?
-Moja suradnja s udruženjem RN se vezuje za dvije zadnje godine. Sredinom 2016 sam slučajno pročitala poziv za natječaj čiji je rok prijave bio završen. Zapisala sam podatke i pričekala sijedeći! O Réalites Nouvelles sam učila na Akademiji i divila se stvarateljima poput Pierrea Soulages, Victora Vasarely ili Ellswortha Kelly kao i plejadi drugih, vrijednih umjetnika koji su ostavili prepoznatljive djelatnosti u plastičnim umjetnostima, nakon Drugog svjetskog rata. Imala sam sreću da je uvaženi žiri ocijenio moje likovno promišljanje dovoljno vrijednim pa sam postala dio povlaštenog kruga, sto mi je veoma značajno!
Kakvi su ovogodišnji dojmovi iz Pariza?
-Pariz je grad posebnog i jedinstvenog umjetničkog “naboja” a i historijski centar okupljanja kreativnosti, različitih umjetnosti! Samo ovdje možete susresti osobe, čija djela poznajete po čuvenju ili s fotografija. Kroz dijalog s ljudima i ženama odvajate i učvršćujete kvalitativnu energiju i snagu, nastavljajući početni pozitivni impuls vibracija, novim i perspektivnim projektima.Veoma sam zadovoljna ponovnim boravkom u Gradu svjetlosti!
Što očekujete od izložbe u Californiji?
-Nikada ne očekujem spektakularnosti, niti posebnosti i čini mi se da mi to pomaze dugo trajati!.Nastojim da rad stigne neoštećen do galerije i vrati se u istom stanju.Ostala, mala,prijatna iznenađenja su nenadani vid nagrade za pređeni put.
Kako je biti umjetnik u današnjem, bh društvu?Jeste li pomišljali na stalni odlazak u inozemstvo?
-Teške političke i ekonomske okolnosti stimuliraju na djelovanje, ali su pogibne za distribuciju djela i na domaćem i inozemnom tržištu! Umjetnici su prepušteni sami sebi i svjesni ako ostvarenja ne predstave u pravo vrijeme i na pravom mjestu, neće napredovati. Moj osobni projekt-instalacija
“BiH ne bih”, na urušenoj zgradi Razvitka u Mostaru, četiri godine čeka donatore i sponzore zbog pokrića baznih, materijalnih troškova koji premašuju moje mogućnosti. Nemam menadžerski lobi koji bi mi pomogao- pronaći mecene!
Posjedujem desetogodišnje iskustvo života i rada u Hamburgu koje je bilo odlučujuće za moju, umjetničku zrelost i određenost. Ali mostarsko postojanje i rad u rodnoj BiH su neprocjenjivi jer posjedujem dobre uvjete za rad, veliki studio…Oduvijek vjerujem da riječ “provincija” nije geografska odrednica i postoji, jedino, u glavama pojedinaca.
Kakvi i koji su budući projekti?
-Odat ću tajnu : u BiH se živi od danas do sutra, pa je pitanje iznenađujuće! Podsjeća me na čuveno pitanje o projektima po sustavu : gdje se vidite za pet godina?Uvijek se suzdržim od odgovora jer uz ovako marljiv rada vidjela bih sebe rado tu i tamo, ali to podrazumijeva da me država, najprije, zamijeti. Pozvana sam izlagati u Kini ali nisam odgovorila jer je logistika veoma zahtjevna.
Pariški Salon Parc Floral čije je 72 izdanje privuklo oko 100 000 posjetitelja, sa svih strana zemljine elipse je jedinstven “rendez-vous” međunarodne, apstraktne umjetnosti koji ujedinjuje oko 400 umjetnika, francuskih i stranih sto predstavljaju skulpture, platna, grafike, crteže ili fotografije ali i programom posvećenom umjetnosti i znanosti. Od prvog izdanja, davne 1946 godine, događaj organiziraju Palaca Lijepih Umjetnosti i Muzej Moderne Umjetnosti, ali i sami autori izloženih djela.Ako se suvremeni plastičari ne brinu kako se upisati na apstraktnu ili figurativnu liniju, s istim poletom kao oni iz 40 godina prošlog stoljeća, čine to jer znaju kako je manifestacija oduvijek bila mjesto susreta s drugačijim i različitim osobama, njihovim ostvarenjima, kolekcionarima i publikom, ostavši vjerna onome sto je stvorilo -apstrakcijama!
Izložba “Nove Stvarnosti” koju su zamislili i ostvarili Robert i Sonia Delaunay u galeriji Charpentier u rujnu 1939 godine, donijela je naziv Salonu Fréda Sidèsa 1946, ujedno prvog predsjednika. Najprije je djelovao s Udruženjem Apstrakcija-Kreacija, u periodu 1931-1936. Nakon 1968 godine, pod predsjedništvom Roberta Fontené, Salon je vremenom izrastao u udruženje umjetnika, postavši mjestom afirmacije slikarstva, posebno apstraktnog!
Posjetitelji sa svih strana svijeta
Ovogodišnji pariški Salon Čokolade posjetilo je 150 000 osoba iz cijele planete. Održan u dvorani 4 izložbenog prostora, smještenog na poznatim Versajskim vratima, 15 gradskog okruga, zauzeo je 20 000 m². Publika je susrela 500 proizvođača i slastičara, među kojima 200 poznatih “sefova”!
Najprivlačnija atrakcija i događaj ove, nesvakidašnje slatke manifestacije bila je smotra čokoladnih haljina, njih dvadeset, ostvarenih od strane nove garde kreatora čija su imena već poznata : Yann Couvreur i Richard Orlinski, Stéphane Bonnet i Angélique Godey, Pralus i Kuca Devernois ili Jeffrey Cagnes i Jean-Paul Benielli.
Veoma posjećena Knjižnica svaki je dan predstavljala oko 12 programa a novi odjel za žene, pod nazivom “Elles”/One/ je obavještavao o načinima rada čokolade i upotrijebljenim materijalima. Iskustva su iznijele producentice Hasana Ferreira, Ika Cohen, Marjorie Fourcade, Maya Kanaan i Mitusha Setuppe.
Mnoštvo žena-šefova, organiziralo je masterclass a publika je provodila vrijeme na animacijama za najmlađe. Nisu nedostajali ni pedagoški ateljei u kojima su se odavale čokoladne tajne, Djeca su pravila kolače, razvijala razumijevanje pojma ukusa, plesala ili upražnjavala street-art! Organizirana su predavanja o “sirovoj” čokoladi, bean-to-bar pa o sponama čokolade s vinom. Kuca čokolade napravljena u prirodnoj veličini, oduševljavala je posjetitelje i uvijek bila ispunjena, do zadnjeg mjesta.
Džana Mujadžić iz Pariza za HOP
